References
↑1 | S latinskog prevela Ana Plosnić Škarić. U proljeće 1397. izbio je rat između Giangaleazza Viscontija i Francesca Gonzage. Carlo Malatesta (1368-1429), glavni zapovjednik protuviskontijevskog saveza, pošto se našao u Mantovi, dao je ukloniti antički spomenik Vergiliju, koji je, možda i s nekim uporištem, držao za predmet praznovjernog štovanja. U Mantovi se još u 15. st. običavala pjevati himna u čast sv. Pavlu, kojoj strofa započinje stihovima Ad Maronis mausoleum / Ductus, fudit super eum / Piae rorem lacrymae. Sudeći prema Vergerijevoj invektivi, Carlo je tada poopćeno kudio pjesnike, kao i Cicerona. To je izazvalo osude humanista, uključujući i Coluccia Salutatija (oko 1331-1406), koji je svoju osudu Carla sastavio Pellegrinu Zambeccariju 23. travnja 1398. On isprva nije mogao vjerovati u ono što je čuo, jer je Carla držao za dostojanstvenog vladara. |
---|---|
↑2 | Lodovico di Beltrando degli Alidosi, papin vikar u Imoli, proglašen vitezom pod Ludovikom Anžuvinskim 1382, zavladao je Imolom 1399. Godinu ranije proglašen je mletačkim građaninom. U doba Viscontijevih prijetnji prešao na firentinsku stranu i bio im vjeran 21 godinu. Papin legat Baldassare Cossa potvrdio mu je 1403. investituru. Godine 1424, u doba vojnih pohoda Filippa Marije Viscontija, Alidosi je s bratom Beltrandom zatočen u utvrdi Monze, gdje je ostao do 1426, kada ga je uspjela osloboditi sestra Giovanna. Neuspješno se nadao firentinskoj pomoći u obnovi vlasti u Imoli, jer su Firentinci s Milanom stvorili sporazum 1428. godine. Tada se zaredio kod franjevaca u Modeni. Zatim je otišao u Rim i ondje umro 1430. Bio je blizak literatima poput Franca Sacchettija, Simonea Serdinija, Salutatija, Vergerija. |
↑3 | Carlo di Galeotto Malatesta bio je gospodar Riminija i kondotijer za Viscontija od 1390. Zatim je postao zaštitnik pape Grgura XII, pa zapovjednik Mlečana protiv Filippa Spana 1413. Umro je 1429. |
↑4 | Valerije Maksim, Mem. libri, 8. 14. ext. 5: inuentus est enim qui Dianae Ephesiae templum incendere uellet, ut opere pulcherrimo consumpto nomen eius per totum terrarum orbem dissiceretur, quem quidem mentis furorem eculeo inpositus detexit. Misli se na Herostrata koji je oko 356. spalio hram kako bi po tome ostao upamćen. |
↑5 | Coluccio Salutati je u svom pismu (F. Novati, Epistolario di C. Salutati III, 287) smjestio kip u dvor Gonzaga. |
↑6 | Svetonije, Domicijan, 23. |
↑7 | Vergilije, Bukolike 9. 28. |
↑8 | Ovidije, Metamorfoze, 6. 157: Proročica Mantoja, Tiresije kći.. Vergilije Eneida, 10. 199 i dalje: Plovi i Okno sa četom, što s očinskih vodi je žala, / kom vidovnjakinja Manta sa Tiberom život je dala. / Mantovu nazvao on je po majčinu imenu prvi, / gdje su nam djedovi mnogi, no nisu od jednake krvi. |
↑9 | Ciceron, Pro Archia, 19; Seneka, Poslanice Luciliju, 88. 37. |
↑10 | Salustije, Jugurtin rat, 4: P. Scipionem, praeterea civitatis nostrae praeclaros viros solitos ita dicere, cum maiorum imagines intuerentur, vehementissime sibi animum ad virtutem accendi. Isti je izvor korišten i u Vergerijevu spisu De ingenuis moribus. |
↑11 | Fidija na kipu Atene Parthenos. Usp. Ciceron, Tusculanae Disputationes,1. 34; Valerije Maksim, 8. 14. ext. 6. |
↑12 | Kvintilijan, Institutio oratoria 6. 3. 5; Makrobije, Saturnalia 2. 3-13; 7. 2. 2; 3. 2. Prvi od navedenih odlomaka je Vergeriju bio nepoznat. |
↑13, ↑16 | Svetonije, August, 85. |
↑14 | Makrobije, 2.4.21. No u spisu stoji: Temporibus triumviralibus Pollio, cum Fescenninos in eum Augustus scripsisset, ait: ‘at ego taceo. non est enim facile in eum scribere, qui potest proscribere.’ |
↑15 | Svetonije, Julije Cezar, 56. |
↑17 | O prijateljskim odnosima Pandolfa Malateste Guastafamiglia s Petrarcom usp. Petrarca, Epistolae de rebus famil. XXII,1; Variae IX; Seniles XIII,9-11. |
↑18 | Petrarca je svjedočio krštenju Bernabòovog prvorođenca Marca (Epistole metriche III,29), za Bernabòa i Galeazza Viscontija je putovao kao poklisar u Prag Karlu IV (Epist. fam. XIX,13). |
↑19 | O Jacopu Carrari Mlađem Petrarca piše u Epistola ad posteros, a Francescu Starijem je posvetio De viris illustribus. |
↑20 | O rimskoj krunidbi Roberta Petrarca je pisao u Epistola ad posteros i u Epist. fam. IV,3 i 7. |
↑21 | Ciceron, Tusculanae disputationes 2. 11. 27: Recte igitur a Platone eiciuntur ex ea civitate, quam finxit ille, cum optimos mores et optimum rei p. statum exquireret. |
↑22 | Boetije u Utjesi filozofije I, prosa 1, naziva muze pjesništva scenicae metriculae, a Petrarca u Invectiva in medicos III: non de omnibus sed de ‘scaenicis tantum’. |