Petrarca o ruševinama Rima, 1337.

Giovanniju Colonni, dominikancu, o tome kako ne valja pristajati uz filozofske sljedbe, već uz istinu, i o znamenitim mjestima u gradu Rimu

Francesco Petrarca[1]Iz Francesco Petrarca, Le familiari, (ur. V. Rossi), II, Sansoni, Firenze 1934, 55-60. S latinskog prevela Ana Plosnić Škarić.

Sâm sam šetao Rimom. Ta poznaješ moj običaj da šećem poput peripatetikâ. Sviđa mi se, a i nadasve je prikladan mojoj naravi i ćudi. Što se pak tiče filozofskih uvjerenja, neka mi se dopadaju, a neka nimalo; naime ne volim filozofske škole, već istinu. Stoga sam čas peripatetik, čas stoik, a kadšto akademik; često pak ništa od toga, svaki put kad se kod njih pojavi nešto što je protivno ili sumnjivo pravoj i blagotvornoj vjeri. Dopušta se, naime, da volimo i odobravamo filozofske sljedbe ukoliko one ne odstupaju od istine, ako nas ne odvraćaju od našeg temeljnog životnog načela; jer ako slučajno dovedu u iskušenje, pa bio to Platon, Aristotel, Varon ili Ciceron, neka ih se sve plemenito i ponosno prezre i pogazi. I neka nas ne dira nikakva domišljatost raspravljanja, nikakva milozvučnost riječi, nikakva ugledna imena: oni su bili ljudi, i koliko je god bilo moguće u okvirima ljudske spoznaje, bili su učeni što se tiče poznavanja stvari i slavni po svojoj rječitosti, obdareni urođenim oštroumljem, no jadni u svojoj lišenosti najvišega i neizrecivoga bića; i budući da su se uzdali u svoje snage i nisu tražili istinsko svjetlo, često bi posrnuli poput slijepaca, često bi se spotakli o kamen.

Stoga se njihovim umovima trebamo diviti tako da se klanjamo Stvoritelju uma; tako suosjećati s njihovim zabludama, da budemo zahvalni na milosti koja nam je ukazana, i da spoznamo kako smo besplatno, bez ikakvih zasluga, počašćeni i u prednosti pred našim precima zbog Onog koji se svoje otajstvo, koje je sakrio pred mudracima, udostojao otkriti  malenima. Naposljetku, bavimo se filozofijom tako da, uzljubimo mudrost – jer to znači ime ‘filozofija’. Istinska je pak Božja mudrost Krist: kako bismo se istinski bavili filozofijom, prije svega valja Njega ljubiti i štovati.

Budimo sve, tako da prije svega budemo kršćani; tako čitajmo filozofska djela, tako pjesnička, tako čitajmo povijest da uvijek u uhu srca zvoni Evanđelje Kristovo: po njemu samom dovoljno smo učeni i sretni; a koliko više budemo naučili bez njega, toliko ćemo biti jadniji i neukiji; po njemu treba sve prosuđivati kao prema vrhovnoj utvrdi istine; na nj se, kao na jedini siguran i nepomičan temelj prave književnosti, nadozidava ljudski trud, i ako na njega budemo marljivo slagali druga učenja, koja nisu protivna, neće nam se dogoditi da budemo ukoreni; iako će se možda činiti da smo samo malo doprinijeli općem dobru, sigurno će izgledati da smo uvelike pridonijeli nasladi duha i obrazovanu načinu života. Ovo sam rekao samo uzgred, koliko se činilo da ovo mjesto dopušta. Nastavljam.

Tumarali smo zajedno po tome gradu, tako velikom da se zbog prostranosti čini praznim, premda je vrlo napučen; i nismo lutali samo gradom već i oko grada, i na svakom je koraku bilo nešto što uzbuđuje jezik i dušu: ovdje je Evandrova kraljevska palača, ondje Karmentin hram,[2]Vergilije, Eneida, 8. 37-41. ovdje Kakova pećina,[3]Vergilije, Eneida, 8. 241-2. Petrarca, Africa, VIII, 873, gdje se spomen Kaka vezuje isključivo uz Aventin. ondje vučica hraniteljica i Ruminska smokva, ranije nazivana Romulskom,[4]Vergilije, Eneida, 8. 629-634; Liv.1. 4. 5-6. ovdje prijestup Remov,[5]Petrarca ovdje upućuje na Removo umorstvo, kratko nakon Romulova uzvišenja na božanski položaj. Kako je u srednjem vijeku bilo opće mišljenje da je piramida Gaja Cestija Remova grobnica, nije … Continue reading cirkuske igre i otmica Sabinjanki,[6]Vergilije, Eneida, 8. 635-6; Livije, 1. 9. 6-11. ovdje Kaprejska močvara gdje iščezava Romul,[7]Livije, 1. 16. tu Numa razgovara s Egerijom,[8]Livije, 1.21.3. tamo je četa trojice braće.[9]Livije, 1.25. 1; 26.2. Ovdje je munja svladala pobjednika nad neprijateljima i majstora vojne vještine Tula Hostilija,[10]Livije, 1. 31. 8. ondje je kralj graditelj Anko Marcije, tu Tarkvinije Prisko koji je razdijelio staleže;[11]Livije, 1. 35. 6-9; 1. 36, 2; 1.41. 4. ovdje je Serviju gorjela glava, ovuda je, sjedeći u karpenatu prolazila nemilosrdna Tulija i zločinom svojim obeščastila ulicu.[12]Livije, 1. 39. 1; 1. 48. 7. Vjerojatno je riječ o via scelerata. Ovo je pak Via Sacra, ovo brdo je Eskvilin, ovo Viminal, ovo Kvirinal, ovo Celij, ovdje je Marsovo polje, tu je Tarkvinije Oholi vlastoručno otkinuo makove glavice.[13]Livije, 1. 54. 6. Ovdje se jadna Lukrecija nabada na mač, pohotnik bježi u smrt, tu je i Brut, osvetnik okaljane čednosti.[14]Livije, 1. 58. 6-12; 1. 59. 1-4. Ovdje prijeteći Porsena i etrurska vojska, i Mucije, neprijatelj vlastitoj grešnoj desnici,[15]Livije, 2. 9. 4; 2. 12. 12-13. i sin tiranina koji oholo navaljuje i konzul koji do smrti slijedi neprijatelja protjeranog iz grada,[16]Livije, 2. 6. 6-10. i most na potpornjima koji se slomio za leđima hrabrog junaka, Horacije pliva, a Tiber dovodi Kleliju kući.[17]Vergilije, Eneida, 8. 650-1, Livije, 2. 10. 10-11 i 2. 13. 6. Ovdje je stajao Publikolin dom,[18]Livije, 2. 16. 7. uzalud tako cijenjen, ovdje je Kvincije orao sve dok nije zaslužio od orača postati diktatorom,[19]Livije, 3. 26. 7-11. ondje Seran koga su, dok je sijao, odveli na konzulsku čast. Ovo je Janikul, ovo Aventin, a ono je Sveto Brdo, na njih se puk, srdit na patricije, triput povlačio; ovdje je bio pohotan sud Apijev, i Virginija, zbog nanesene joj nepravde očevim mačem odvedena na stranu, i dostojan kraj decemvira zbog njihove raskoši.[20]Livije, 3. 48-50. Ondje Koriolan, koji bi oružjem možda pobijedio, no povukao se svladan ljubavlju svoje obitelji.[21]Livije, 2. 40. 3-10.

Ovaj kamen je branio Manlije, ondje je poginuo;[22]Vergilije, Eneida, 8. 652-3, Livije, 5. 47. 1-7 i 6. 20. 12-3. ovdje je nenadanim dolaskom Kamilo odbio Gale koji su žudjeli za zlatom i očajne građane poučio da izgubljenu domovinu obnove mačem, a ne zlatom.[23]Livije, 5. 49. 2-5. Ovdje se u jamu spustio naoružani Kurcije;[24]Livije, 7. 6. 1-5. ljudska glava nađena na ovome mjestu pod zemljom i nepomična međa bile su pouzdano proročanstvo vrhovne i čvrste vlasti.[25]Livije, 5. 54. 7. Ovdje je varljiva djevica zatrpana oklopima i obasuta vlastitim prijevarama;[26]Livije, 1. 11. 7-9. ovo je Tarpejska tvrđava i bogatstvo rimskoga naroda sakupljeno po cijelome svijetu; ovo je srebrena guska;[27]Vergilije Eneida, 8. 655-6; Petrarca, Africa, VIII, 896. ovo Jan, čuvar oružja;[28]Vergilije, Eneida 7. 610. ovo hram Jupitera Statora,[29]Livije, 1. 12. 6. a ono Jupitera Feretrija;[30]Livije, 1. 10. 6. ovo je bilo Jupiterovo svetište, a ovo dom svih trijumfa;[31]Petrarca se mogao prisjećati različitih izvora koji su ga upućivali na Kapitol kao vrhunac trijumfa: Horacije, Carmina 4. 3-9; Ovidije, Metamorfoze, 1. 561, no neposredno upućivanje na Perzeja … Continue reading amo je bio stjeran Perzijanac, odavde odbijen Hanibal,[32]Livije, 26. 11. 4-5. ovdje je Jugurti, kako neki misle, zadan posljednji udarac, a drugi bi htjeli da je ubijen u tamnici. Ovdje je trijumfirao Cezar, ovdje je i poginuo. To August u hramu gleda poklekle kraljeve i svijet koji njemu plaća danak;[33]Eutropije, Breviarium, 7. 10. 4. ovo je bio Pompejev luk, ono trijem,[34]Magister Gregorius, De mirabilibus urbis Romae. a ovo Marijev Cimbarski hram.[35]Spominje se i u Mirabilia urbis Romae, 28. Ninfej vodovoda Giulia, urešen mramornim trofejima, koji su 1590. prenijeti na balustradu trga na Kapitolu. Trofeji su u Srednjem vijeku povezani s … Continue reading Ovo je Trajanov stup, gdje je onaj jedini od svih careva, kako kaže Euzebije, pokopan unutar grada; ovo je most istoga,[36]Riječ je o Hadrijanovu mostu. koji je kasnije dobio ime Svetog Petra i Hadrijanov golemi mauzolej, u kojem je i sam pokopan, a zovu ga tvrđavom sv. Anđela.[37]Usp. Mirabilia 21. Ovo ovdje je kamen čudovišne veličine poduprt mjedenim lavovima, svetište božanskih careva, a priča se da na njegovom vrhu počivaju kosti Julija Cezara.[38]Vatikanski obelisk i sfera na vrhu, za koju se smatralo da je počivalište Julija Cezara. Usp. Mirabilia 19, Magister Gregorius, De mirab.,31. Ovo je pak hram Zemlje, ovo dom Fortune, ovo hram Mira, uistinu uništen dolaskom Kralja mirotvorca;[39]Ovdje je Petrarca izgleda pomiješao hramove Sloge i Pobožnosti in Romuliano palatio, koji se spominju u Mirabiliji, 6, gdje bi se trebala nalaziti statua Romula, pala dolaskom Krista. ovo je Agripino djelo, koje je majci lažnih bogova preotela majka pravoga Boga.[40]Panteon. Usp. Mirabilia, 16. Ovdje je sniježilo na augustovske None;[41]Upućuje na legendu o snijegu u sred ljeta, vezanu uz utemeljenje crkve Sta Maria Maggiore. ondje se rijeka ulja ulila u Tiber;[42]U Trastevereu. Usp. Mirabilia, 31. Vezano uz mučeništvo sv. Kalista iz Acta Sanctorum oct. VI. Usp. i s natpisom na Cavallinijevim mozaicima u Sta Maria in Trastevere. ondje, kako se priča, je Sibila starcu Augustu pokazala dijete Krista.[43]Legenda koja se prenosi i u Mirabiliji, 11. Ovo je Neronova obijest i blistava raskoš u zgradama;[44]Ne zna se da li Petrarca upućuje na Neronove gradnje u Vatikanu, kako je u Mirabiliji, 19, ili mu je pred očima Suetonijev opis (Neron, 31) gradnje domus aurea. ovo je Domus Augusta, Flaminijeva cesta, na kojoj je, kako neki tvrde, grob samoga vladara;[45]Mirabilia, 22. ovo Antoninov stup,[46]Mirabilia, 14. ovo palača istoga, najbliža Apijevoj cesti;[47]Misli se na antoninske terme, u blizini spomenute ceste. One se, međutim, ne povezuju s osobom kojoj je posvećen stup. ovo Septizonij Severa Afričkog – njega ti nazivaš Sjedištem sunca, ali ja u povijesnim knjigama pronalazim moj naziv.[48]Petrarca je čitao u životopisu Severa u Scriptores Historiae Augustae pod Sever, 24, 3, o ideatoru projekta. Ovdje u kamenu već toliko stoljeća stoji Praksitelovo i Fidijino nadmetanje u umijeću i nadarenosti;[49]Usp. Mirabilia, 12. ovdje se Krist ukazao svojem odbjeglom namjesniku;[50]Usp. Mirabilia, 8. Kraj crkve ‘Domine quo vadis?’ na sjecištu Apijeve i Ardeatinske ceste. ovdje je Petar pribijen na križ;[51]Usp. Mirabilia, 20: iuxta quod fuit crucifixus beatus Petrus apostolus. ovdje sasječen Pavao,[52]Usp. Mirabilia, 8: ubi decollatus fuit beatus Paulus. ondje ispečen Lovro;[53]Usp. Mirabilia, 8: ubi Decius et Valerianus recesserunt mortuo beato Laurentio. Usp. Acta Sanctorum. ovdje je grob napravio mjesta Stjepanu koji dolazi. Ovdje je Ivan prezreo ključalo ulje; ovdje je Agneza i nakon smrti živa zabranila svojima da je oplakuju;[54]Riječ je o legendarnom viđenju koje su imali svetičini roditelji kada su jednom bdijeli nad njenim grobom. ovdje se krio Silvestar;[55]Prema legendi se Silvestar sklonio na sjevernom dijelu Rima, na brežuljku Sorrate. Usp. Liber pontificalis. tu se Konstantin izliječio od gube; ovdje je Kalist pošao u slavnu smrt. 

No, kamo smjeram? Zar ti mogu na ovom malenom papiru opisati Rim? Kad bih doista i mogao, nema potrebe: poznato ti je sve, ne zato što si rimski građanin, već jer si se još od mladosti vrlo rado zanimao za te stvari. Ta tko danas manje poznaje rimske znamenitosti od samih građana Rima? Nerado kažem: nigdje se Rim ne poznaje manje nego u Rimu. Pritom ne oplakujem samo neznanje –premda, što bi od njega moglo biti gore? – već bijeg i nestanak mnogih vrlina. Tko, naime, može sumnjati u to da će se Rim smjesta ponovno uzdići, samo ako ga se počne poznavati? No to je žalopojka za neku drugu priliku.

Običavali smo, dakle, poslije umora koji bi se rodio nakon što smo obišli veliki grad, počesto zastati kod Dioklecijanovih termi, a kadšto i popeti se na krov onog nekad veličanstvenog zdanja, jer tamo je zrak krepak, pogled slobodan te nigdje veća tišina i blažena osama. Ondje uopće nismo razgovarali o poslovima, o obiteljskim stvarima, ni o pitanjima države, koju je dosta bilo jednom oplakati. A kad smo išli po zidinama slomljenog grada i kad smo ondje sjedili, pred očima su nam bili ostaci ruševina. Što dakle? Mnogo smo razgovarali o povijesti i čini se da smo se tako podijelili da si ti vještiji u novijoj, a ja u starijoj povijesti, a recimo da je starija ona koja se odnosi na sva zbivanja koja su se dogodila prije nego što se proslavilo rimsko ime i prije no što su rimski carevi počeli štovati Kristovo ime, a novija od onda pa sve do našeg doba. Mnogo smo razgovarali i o ćudoređu, onom dijelu filozofije koji proučava ljudsku ćud, pa mu otud i ime; kadšto pak i o umijećima i njihovim začetnicima i načelima.

I tako si nekoga dana, kad smo slučajno došli na tu temu, zahtijevao da jasno kažem što mislim, odakle potječu slobodne vještine, a odakle mehaničke, što si pomalo od mene i bio čuo. Učinio sam što si tražio nimalo nevoljko, jer me doba dana, odsustvo beskorisnih briga i samo mjesto poticalo da započnem odulje izlaganje, a tvoja pozornost bila je znak da ti se tema jako sviđa. Pokazao sam pak da nemam ništa novo za reći, gotovo ništa svoje, a svakako i ništa tuđe: sve naime što smo od bilo kuda naučili je naše, osim onog što nam je možda zaborav odnio.

I sada tražiš da ponovim i zapišem što sam onog dana rekao. Mnogo sam toga, priznajem, rekao, što ne bih mogao ponoviti, osim drugim riječima. Vrati mi ono mjesto, onu dokolicu, onaj dan, onu tvoju pažnju, onu snagu u mom razmišljanju: onda ću moći sve što sam ikada mogao. Ali sve se promijenilo; nema onoga mjesta, onaj dan je prošao, dokolica je nestala, umjesto tvoga lica gledam nijema slova, štropot poslova koje sam ostavio za sobom ometa moj um, štropot koji još uvijek odjekuje u mojim ušima, iako bih upravo zbog ovoga pobjegao odanle, samo da ti mogu slobodnije odgovoriti. Pokorit ću se ipak tvojoj želji onoliko koliko budem mogao. Mogao bih te poslati i stručnjacima za staru i za suvremenu povijest, da ti oni daju ono što tražiš; ali pobrinuo si se da se ne izvučem na taj način: tražiš da to izrazim svojim riječima, ma o čemu se radilo jer, kako tvrdiš, tebi sve iz mojih usta zvuči draže i jasnije. Hvala ti lijepo, bilo da je to stvarno tako, bilo da tako kažeš samo da mi osokoliš duh. Primi, dakle, što sam tada rekao, možda nešto drugačijim riječima, ali misli su potpuno iste.

No zaista, pa što to činim? Jer, nije to mala stvar; ova je poslanica obilato narasla, a još nisam ni započeo, a i dan se bliži kraju. Hoćeš li da malo poštedim svoje prste i tvoje oči? Odložimo ostatak za sljedeći dan, odijelimo posao i pismo, da ne bismo na istome listu uključili međusobno različite stvari. Ali, što to pak sada snujem, ili što ti to obećavam, novu poslanicu već slijedeći dan? Takav posao ne može se obaviti u jednome danu, niti je primjeren pismu; traži knjigu, a nju neću započeti prije nego me Fortuna odvuče u moju samoću – ako me pak ne odvuku i ne ometu veće brige. Ondje naime, u osami, i nigdje drugdje, ja sam svoj; ondje je moje pero, koje se sad otima na sve strane i odbija zapovijed, upustivši se u moje najnapornije dužnosti. Tako ono u mojoj dokolici uvijek ima posla, a u mojem poslu za se traži dokolicu, i kao prkosan i tvrdoglav rob gospodarev rad pretvara u svoj počinak.

No čim budem stigao u svoj kraj, prisilit ću ga da se pokori, i pisat ću u posebnoj knjizi o onome što tražiš, slijedeći i ono što su drugi napisali i svoje vlastite pretpostavke. Jer, zaista, iako se zabavljam pišući prijateljima pisma, a običavam ih pisati u vožnji po cestama i u buci, ipak mi za pisanje knjiga treba mirna i slatka dokolica i velika i neprekinuta tišina. Zdravo.

29. XI, na putu.

Hrvatski prijevod Ane Plosnić Škarić, uz latinski izvornik, objavljen je u knjizi Marka Špikića Humanisti i starine: od Petrarke do Bionda, FFPress, Zagreb 2006.

References

References
1 Iz Francesco Petrarca, Le familiari, (ur. V. Rossi), II, Sansoni, Firenze 1934, 55-60. S latinskog prevela Ana Plosnić Škarić.
2 Vergilije, Eneida, 8. 37-41.
3 Vergilije, Eneida, 8. 241-2. Petrarca, Africa, VIII, 873, gdje se spomen Kaka vezuje isključivo uz Aventin.
4 Vergilije, Eneida, 8. 629-634; Liv.1. 4. 5-6.
5 Petrarca ovdje upućuje na Removo umorstvo, kratko nakon Romulova uzvišenja na božanski položaj. Kako je u srednjem vijeku bilo opće mišljenje da je piramida Gaja Cestija Remova grobnica, nije isključeno da Petrarca misli na to mjesto.
6 Vergilije, Eneida, 8. 635-6; Livije, 1. 9. 6-11.
7 Livije, 1. 16.
8 Livije, 1.21.3.
9 Livije, 1.25. 1; 26.2.
10 Livije, 1. 31. 8.
11 Livije, 1. 35. 6-9; 1. 36, 2; 1.41. 4.
12 Livije, 1. 39. 1; 1. 48. 7. Vjerojatno je riječ o via scelerata.
13 Livije, 1. 54. 6.
14 Livije, 1. 58. 6-12; 1. 59. 1-4.
15 Livije, 2. 9. 4; 2. 12. 12-13.
16 Livije, 2. 6. 6-10.
17 Vergilije, Eneida, 8. 650-1, Livije, 2. 10. 10-11 i 2. 13. 6.
18 Livije, 2. 16. 7.
19 Livije, 3. 26. 7-11.
20 Livije, 3. 48-50.
21 Livije, 2. 40. 3-10.
22 Vergilije, Eneida, 8. 652-3, Livije, 5. 47. 1-7 i 6. 20. 12-3.
23 Livije, 5. 49. 2-5.
24 Livije, 7. 6. 1-5.
25 Livije, 5. 54. 7.
26 Livije, 1. 11. 7-9.
27 Vergilije Eneida, 8. 655-6; Petrarca, Africa, VIII, 896.
28 Vergilije, Eneida 7. 610.
29 Livije, 1. 12. 6.
30 Livije, 1. 10. 6.
31 Petrarca se mogao prisjećati različitih izvora koji su ga upućivali na Kapitol kao vrhunac trijumfa: Horacije, Carmina 4. 3-9; Ovidije, Metamorfoze, 1. 561, no neposredno upućivanje na Perzeja Makedonskog upućuje na mogućnost odnošenja na Livija, 45. 39. 1-2.
32 Livije, 26. 11. 4-5.
33 Eutropije, Breviarium, 7. 10. 4.
34 Magister Gregorius, De mirabilibus urbis Romae.
35 Spominje se i u Mirabilia urbis Romae, 28. Ninfej vodovoda Giulia, urešen mramornim trofejima, koji su 1590. prenijeti na balustradu trga na Kapitolu. Trofeji su u Srednjem vijeku povezani s Marijevom pobjedom nad Cimbrima, pa spomenik i nosi ime Cimbrum u jednom spisu iz 1176, kao i u Liber Politicus kanonika Benedikta. Naziv se zadržao do 15. stoljeća.
36 Riječ je o Hadrijanovu mostu.
37 Usp. Mirabilia 21.
38 Vatikanski obelisk i sfera na vrhu, za koju se smatralo da je počivalište Julija Cezara. Usp. Mirabilia 19, Magister Gregorius, De mirab.,31.
39 Ovdje je Petrarca izgleda pomiješao hramove Sloge i Pobožnosti in Romuliano palatio, koji se spominju u Mirabiliji, 6, gdje bi se trebala nalaziti statua Romula, pala dolaskom Krista.
40 Panteon. Usp. Mirabilia, 16.
41 Upućuje na legendu o snijegu u sred ljeta, vezanu uz utemeljenje crkve Sta Maria Maggiore.
42 U Trastevereu. Usp. Mirabilia, 31. Vezano uz mučeništvo sv. Kalista iz Acta Sanctorum oct. VI. Usp. i s natpisom na Cavallinijevim mozaicima u Sta Maria in Trastevere.
43 Legenda koja se prenosi i u Mirabiliji, 11.
44 Ne zna se da li Petrarca upućuje na Neronove gradnje u Vatikanu, kako je u Mirabiliji, 19, ili mu je pred očima Suetonijev opis (Neron, 31) gradnje domus aurea.
45 Mirabilia, 22.
46 Mirabilia, 14.
47 Misli se na antoninske terme, u blizini spomenute ceste. One se, međutim, ne povezuju s osobom kojoj je posvećen stup.
48 Petrarca je čitao u životopisu Severa u Scriptores Historiae Augustae pod Sever, 24, 3, o ideatoru projekta.
49 Usp. Mirabilia, 12.
50 Usp. Mirabilia, 8. Kraj crkve ‘Domine quo vadis?’ na sjecištu Apijeve i Ardeatinske ceste.
51 Usp. Mirabilia, 20: iuxta quod fuit crucifixus beatus Petrus apostolus.
52 Usp. Mirabilia, 8: ubi decollatus fuit beatus Paulus.
53 Usp. Mirabilia, 8: ubi Decius et Valerianus recesserunt mortuo beato Laurentio. Usp. Acta Sanctorum.
54 Riječ je o legendarnom viđenju koje su imali svetičini roditelji kada su jednom bdijeli nad njenim grobom.
55 Prema legendi se Silvestar sklonio na sjevernom dijelu Rima, na brežuljku Sorrate. Usp. Liber pontificalis.