References
↑1 | Neke formulacije u ovom tekstu temelje se na protokolu sročenom s Andreasom Schwartingom. (Autorova primjedba). Objavljeno pod naslovom Reparatur am Welterbe. Denkmalpflegerische und künstlerische Konzepte bei der Wiederherstellung des Dessauer Meisterhausensembles u: Stiftung Bauhaus Dessau (prir.), Neue Meisterhäuser in Dessau, 1925-2014. Debatten, Positionen, Kontexte, Edition Bauhaus 46, Leipzig 2017, 305-310. S njemačkog prevela Jasenka Mirenić Bačić. Tekst u izvorniku nema ilustracije. |
---|---|
↑2 | Andreas Schwarting (r. 1966), njemački arhitekt i konzervator. Od 1987. do 1996. studirao arhitekturu u Karlsruheu, od 1998. do 2002. zaposlen u zakladi Bauhaus u Dessauu, od 2002. do 2011. na Tehničkom sveučilištu Dresden (gdje je 2008. doktorirao na temu naselja Dessau-Törten Waltera Gropiusa), od 2011. profesor povijesti gradnje i arhitektonske teorije na Visokoj školi za tehniku, gospodarstvo i dizajn u Konstanzu. Od 2010. do 2017. bio je ICOMOS-ov promatrač na Bauhausovim lokalitetima Svjetske baštine u Dessauu i Weimaru. (Prim. M. Špikić). |
↑3 | Kuća Emmer izgrađena je 1950-ih godina na mjestu bombama razorene profesorske kuće W. Gropiusa kao građevina s dvoslivnim krovom. Porušena je 2011. godine. (Prim. M. Špikić). |
↑4 | Walter Prigge, u: Matthias Hollwich-Rainer Weisbach (prir.), UmBauhaus. Aktualisierung der Moderne, Berlin 2004. |
↑5 | Usporedi izvješće UNESCO-u iz 2009: „Stvaranjem primjerenog ulaznog područja te za priredbe fleksibilno upotrebljivih, novih prostora, čime će se prihvatiti teret posebnih izložaba i priredaba. Izvornici će se rasteretiti prevelikog iskorištavanja.” |
↑6 | Bruno Fioretti Marquez je arhitektonski ured koji su 1995. u Berlinu osnovali arhitekti Piero Bruno, Donatella Fioretti i José Gutierrez Marquez. Projektiraju na spomenicima kulture, osobito na onima pod zaštitom UNESCO-a, kao i stambene i obrazovne zgrade. Bruno predaje na Sveučilištu u Stuttgartu, Fioretti na Umjetničkoj akademiji u Düsseldorfu, a Marquez na Sveučilištu Bauhaus u Weimaru. Pobijedili su na natječaju 2010. godine, a novu je kuću Gropiusa i Moholy-Nagyja otvorio tadašnji njemački predsjednik Joachim Gauck 16. svibnja 2014. (Prim. M. Špikić). |
↑7 | „Njihova ‘interpretacija’ izvornika, kažu arhitekti, ‘mora imati snagu istodobnog evociranja prisutnosti i odsutnosti’.” Günter Kowa u Mitteldeutsche Zeitung, 15. lipanj 2010. |
↑8 | Jan Friedrich u: Bauwelt, sv. 22, 2014, str. 18. (Slično ironiziranje rekonstrukcijskog postupka, pa i anticipiranje kritičkog odjeka, nalazi se na pročelju 1960. srušenog pa 2014. u cjelosti rekonstruiranog Gradskog dvorca u Potsdamu, gdje je zlatnim slovima napisano Ceci n’est pas une chateau, prim. M. Špikić). |
↑9 | Gregor Schneider (r. 1969), njemački umjetnik. Od 1985. radi na umjetničkom projektu kuće u Unterheydener Straße u rodnom gradu Mönchengladbach-Rheydtu, pregrađujući unutrašnjost stvaranjem replika pojedinih soba unutar drugih kućnih prostora. Dobitnik Zlatnog lava na Venecijanskom Bijenalu 2001. (Prim. M. Špikić). |
↑10 | Wolfgang Pehnt (1931), njemački povjesničar i kritičar arhitekture. Studirao germanistiku, povijest umjetnosti i filozofiju u Marburgu, Münchenu i Frankfurtu na Majni. Autor knjiga Die Architektur des Expressionismus (1973), Deutsche Architektur seit 1900 (2005.) i Die Plangestalt des Ganzen. Der Architekt und Stadtplaner Rudolf Schwarz (1897–1961) und seine Zeitgenossen (2011), kao i brojnih članaka o problematici održavanja spomenika. (Prim. M. Špikić). |
↑11 | Wolfgang Pehnt, Die Stunde der Wiedergänger, Süddeutsche Zeitung, 14. srpanj 2008. Usp. Thomas Will-Erika Schmidt (među ostalima), Rekonstruktion von Bauerken und Gartenanlagen. Risiken, Nebenwirkungen und andere Gründe, nein zu sagen, Kunstchronik 61/ 6, lipanj 2008, 313-315. |
↑12 | Usp. Thomas Will, Projekte des Vergessens, Architektur und Erinnerung unter den Bedingungn der Moderne, u: Meier-Wohlleben 2000: 113-132. |
↑13 | Usp. Thomas Will, Grenzübergänge. Weiterbauen am Denkmal, werk, bauen + wohnen 6, 2003, 50-57. |
↑14 | Peter Zumthor (r. 1943), švicarski arhitekt. Studirao na Školi za umjetnost i obrt u rodnom Baselu od 1963, od 1966. studira na privatnom sveučilištu Pratt Institute u New Yorku industrijski dizajn i arhitekturu. Od 1968. radi kao arhitekt-konzervator u kantonu Graubünden. Godine 1979. otvara vlastiti ured. Dobitnik je Pritzkerove nagrade 2009. i zlatne medalje RIBA 2013. Dijecezanski muzej Kolumba mu je jedan od glavnih projekata. Riječ je o muzeju umjetnina izgrađenom povrh ostataka u Drugom svjetskom ratu razorene crkve sv. Kolumbe, koju je do 1950. reparirao arhitekt Gottfried Böhm s jasnim modernističkim odmakom i razlikovanjem. Zumthor je projekt izveo između 2003. i 2007. godine. (Prim. M. Špikić). |
↑15 | „Rana je napokon trebala zacijeliti. Bez prekida, bez pogrešaka. Svemu fragmentarnom koje je određivalo gradilište i okolica suprotstaviti skladnu sliku jedinstva i zajedništva, gotovo trijumfalno. Bez zbrke, bez lomova, ništa heterogeno, nikakvi izvanjski sukobi.” Wolfgang Pehnt, Ein Ende der Wundpflege? Veränderter Umgang mit alter Bausubstanz, Die alte Stadt 1, 2009, 25-44, 41. |
↑16 | Usporedi ugovor savjetničkog odbora od 11. studenog 2008: „Traže se sve graditeljske i tehničke mogućnosti za jednu kasniju rekonstrukciju (prozori, vrata, stubišta).” Usporedi i izvješće grada Dessaua UNESCO-u iz 2009: „Za sve druge prozore, stubišta i zidove potrebna je arhitektonska predostrožnost da bi se omogućila kasnija promjena u izvorne tlocrte.” |
↑17 | Rachel Whiteread (r. 1963), britanska kiparica, studirala na University College u Londonu od 1985. do 1987. godine. Radi odljeve predmeta, ali i čitavih prostorija i građevina. Od poznatijih djela: Duh (1990), Kuća (1993), Bezimena knjižnica (Spomenik Holokaustu na Židovskom trgu u Beču, 2000). (Prim. M. Špikić). |
↑18 | Tako kaže naslov recenzije Laure Weissmüller u Süddeutsche Zeitung, 17-18. svibnja 2014. |
↑19 | Joachim Günther, Die Bauphilosophie der Lücke, Neue Zürcher Zeitung 24. svibnja 2014. |
↑20 | Olaf Nicolai (r. 1962), njemački konceptualni umjetnik. Od 1983. do 1988. studirao germanistiku u Leipzigu, Beču i Budimpešti. Izlaže od 1990-ih godina, od 2011. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu. (Prim. M. Špikić). |
↑21 | Usporedi Jürgen Tietz, Präzise Unschärfe, Neue Zürcher Zeitung 30. travnja 2011. |
↑22 | Usporedi Thomas Will, Reparieren. Die Kunst des Notwendigen, u: Hans-Rudolf Meier-Ingrid Scheurmann (prir.) Denkmalwerte. Beiträge zur Theorie und Aktualität der Denkmalpflege, Berlin i München 2010, 203-216. |