Povelja iz Burre

by manensin Teorija - Theoryon Posted on

Povelja iz Burre

(Povelja australskog ICOMOS-a za mjesta od kulturnog značaja)[1]The Burra Charter. The Australia ICOMOS Charter for Places of Cultural Significance. S engleskog preveo Marko Špikić.

Preambula

Uzimajući u obzir Međunarodnu povelju o konzerviranju i restauriranju spomenika i spomeničkih cjelina (Venecija, 1964.) i Rezolucije 5. generalne skupštine Međunarodnog vijeća za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS) (Moskva, 1978.), Australski ICOMOS (Australski nacionalni odbor ICOMOS-a) usvojio je Povelju iz Burre 19. kolovoza 1979. godine u Burri, u Južnoj Australiji. Izmjene i dopune usvojene su 23. veljače 1981., 23. travnja 1988. i 26. studenoga 1999. godine.

Povelja iz Burre pruža smjernice za očuvanje i upravljanje mjestima kulturnog značaja (mjestima kulturne baštine), a temelji se na znanju i iskustvu članova Australskog ICOMOS-a.

Konzerviranje je sastavni dio upravljanja mjestima kulturnog značaja i predstavlja trajnu odgovornost.

Kome je Povelja namijenjena?

Povelja utvrđuje standard prakse za one koji daju savjete, donose odluke ili izvode radove na mjestima kulturnog značaja, uključujući vlasnike, upravitelje i skrbnike.

Primjena Povelje

Povelju treba čitati kao cjelinu. Mnogi su članci međusobno zavisni. Članci u odjeljku Načela očuvanja često su detaljnije razrađeni u odjeljcima Procesi očuvanja i Praksa očuvanja. Naslovi su uključeni radi lakšeg čitanja, ali ne čine dio Povelje.

Povelja je samodostatna, no pojedini aspekti njezina korištenja i primjene dodatno su objašnjeni u sljedećim dokumentima Australskog ICOMOS-a:

– Smjernice uz Povelju iz Burre: Kulturni značaj;

– Smjernice uz Povelju iz Burre: Politika očuvanja;

– Smjernice uz Povelju iz Burre: Postupci za izradu studija i izvješća;

– Kodeks o etici suživota u očuvanju značajnih mjesta.

Na koja se mjesta Povelja primjenjuje?

Povelja se može primijeniti na sve vrste mjesta kulturnog značaja, uključujući prirodna mjesta, mjesta starosjedilaca i povijesna mjesta s kulturnim vrijednostima.

Standardi drugih organizacija također mogu biti relevantni. To uključuje Australsku povelju o prirodnoj baštini i Nacrt smjernica za zaštitu, upravljanje i korištenje mjesta kulturne baštine Aboridžina i otočana Torresova prolaza.

Zašto konzervirati?

Mjesta kulturnog značaja obogaćuju živote ljudi, često pružajući dubok i nadahnjujući osjećaj povezanosti sa zajednicom i krajolikom, s prošlošću i proživljenim iskustvima. Ona predstavljaju povijesne zapise koji su važni kao opipljivi izrazi australskog identiteta i iskustva. Mjesta kulturnog značaja izražavaju raznolikost naših zajednica, govoreći nam o tome tko smo te o prošlosti koja je oblikovala nas i australski krajolik. Ona su nenadomjestiva i dragocjena.

Ta se mjesta kulturnog značaja moraju očuvati za sadašnje i buduće naraštaje.

Povelja iz Burre zagovara oprezan pristup promjenama: učinite onoliko koliko je potrebno za njegu mjesta i kako bi ono postalo uporabljivo, ali ga mijenjajte što je manje moguće kako bi se zadržao njegov kulturni značaj.

Članci

Članak 1. Definicije

Za potrebe ove Povelje:
1.1 Mjesto označava lokalitet, područje, zemljište, krajolik, građevinu ili drugo djelo, skupinu građevina ili drugih djela, a može uključivati sastavne dijelove, sadržaj, prostore i vizure.[2]Pojam mjesta treba tumačiti široko. Elementi opisani u članku 1.1. mogu uključivati spomen-obilježja, stabla, vrtove, parkove, mjesta povijesnih događaja, urbana područja, gradove, … Continue reading

1.2 Kulturni značaj označava estetsku, povijesnu, znanstvenu, društvenu ili duhovnu vrijednost za prošle, sadašnje ili buduće naraštaje.[3]Pojam kulturni značaj istoznačnica je za pojmove značaj baštine i vrijednost kulturne baštine.

Kulturni značaj utjelovljen je u samome mjestu, njegovoj građi, okruženju, korištenju, poveznicama, značenjima, zapisima, povezanim mjestima i povezanim predmetima.[4]Kulturni značaj može se promijeniti kao rezultat kontinuirane povijesti mjesta.

Mjesta mogu imati niz različitih vrijednosti za različite pojedince ili skupine.[5]Razumijevanje kulturnog značaja može se promijeniti kao rezultat novih podataka.

1.3 Građa označava sav fizički materijal mjesta, uključujući sastavne dijelove, opremu, sadržaj i predmete.[6]Građa uključuje unutrašnjost zgrada i podzemne ostatke, kao i iskopani materijal. Građa može definirati prostore, a oni mogu biti važni elementi značaja samoga mjesta.

1.4 Konzerviranje označava sve procese brige o mjestu kako bi se zadržao njegov kulturni značaj.

1.5 Redovito održavanje označava kontinuiranu zaštitnu brigu o građi i okruženju mjesta te ga treba razlikovati od popravka. Popravak uključuje restauriranje ili rekonstruiranje.[7]Razlike na koje se to odnosi, na primjer u vezi s krovnim olucima, jesu: redovito održavanje – redoviti pregled i čišćenje oluka; popravak koji uključuje restauriranje – vraćanje pomaknutih … Continue reading

1.6 Zaštita označava održavanje građe mjesta u njezinom postojećem stanju i usporavanje propadanja.[8]Prepoznato je da se sva mjesta i njihovi sastavni dijelovi mijenjaju tijekom vremena različitom brzinom.

1.7 Restauriranje označava vraćanje postojeće građe mjesta u poznato ranije stanje uklanjanjem naknadnih slojeva ili ponovnim sastavljanjem postojećih sastavnih dijelova bez uvođenja novog materijala.

1.8 Rekonstruiranje označava vraćanje mjesta u poznato ranije stanje, a od restauriranja se razlikuje po uvođenju novog materijala u građu.[9]Novi materijal može uključivati reciklirani materijal spašen s drugih mjesta. To ne bi smjelo biti na štetu bilo kojeg mjesta kulturnog značaja.

1.9 Adaptiranje označava preinačenje mjesta kako bi odgovaralo postojećoj ili predloženoj namjeni.

1.10 Namjena (Korištenje) označava funkcije mjesta, kao i aktivnosti i prakse koje se na tome mjestu mogu odvijati.

1.11 Uskladiva namjena označava namjenu koja poštuje kulturni značaj mjesta. Takva namjena ne podrazumijeva nikakav ili podrazumijeva minimalan utjecaj na kulturni značaj.

1.12 Okruženje označava područje uokolo mjesta, koje može uključivati i područje sagledavanja.

1.13 Povezano mjesto označava mjesto koje pridonosi kulturnom značaju drugog mjesta.

1.14 Povezani predmet označava predmet koji pridonosi kulturnom značaju mjesta, ali se ne nalazi na tome mjestu.

1.15 Asocijacije označavaju posebne veze koje postoje između ljudi i mjesta.[10]Asocijacije mogu uključivati društvene ili duhovne vrijednosti te kulturne odgovornosti za neko mjesto.

1.16 Značenja podrazumijevaju ono što mjesto označava, na što ukazuje, što evocira ili izražava.[11]Značenja se općenito odnose na nematerijalne aspekte, kao što su simbolička svojstva i sjećanja.

1.17 Interpretacija označava sve načine predstavljanja kulturnog značaja mjesta.[12]Interpretacija može biti spoj postupanja s građom (npr. redovito održavanje, restauriranje, rekonstruiranje); namjene i aktivnosti na mjestu te korištenja unesenog tumačećeg materijala.

Konzervatorska načela

Članak 2. Konzerviranje i upravljanje

2.1 Mjesta kulturnog značaja treba konzervirati.

2.2 Cilj konzerviranja jest zadržati kulturni značaj mjesta.

2.3 Konzerviranje je sastavni dio dobrog upravljanja mjestima kulturnog značaja.

2.4 Mjesta kulturnog značaja treba zaštititi te ih se ne smije izlagati riziku niti ostavljati u ranjivom stanju.

Članak 3. Oprezan pristup

3.1 Konzerviranje se temelji na poštovanju postojeće građe, namjene, asocijacija i značenja. Ono zahtijeva oprezan pristup koji podrazumijeva mijenjanje onoliko koliko je potrebno, ali što je manje moguće.[13]Tragovi dogradnji, preinaka i ranijih postupanja s građom nekog mjesta dokaz su njegove povijesti i namjena koje mogu biti dio njegova značaja. Konzervatorski postupak trebao bi pomoći, a ne … Continue reading

3.2 Promjene na mjestu ne smiju iskriviti materijalne ili druge dokaze koje ono pruža, niti se smiju temeljiti na nagađanju.

Članak 4. Znanje, vještine i tehnike

4.1 Konzerviranje treba koristiti sva znanja, vještine i discipline koje mogu pridonijeti proučavanju i njezi mjesta.

4.2 Tradicionalne tehnike i materijali imaju prednost pri konzerviranju značajne građe. U nekim okolnostima mogu biti prikladne i suvremene tehnike i materijali koji nude znatne koristi za konzerviranje.[14]Korištenje suvremenih materijala i tehnika mora biti potkrijepljeno čvrstim znanstvenim dokazima ili dugogodišnjim iskustvom.

Članak 5. Vrijednosti

5.1 Konzerviranje mjesta treba identificirati i uzeti u obzir sve aspekte kulturnog i prirodnog značaja, bez neopravdanog naglašavanja bilo koje pojedinačne vrijednosti na štetu drugih.[15]Očuvanje mjesta s prirodnim značajem objašnjeno je u Australskoj povelji o prirodnoj baštini. Ta povelja definira prirodni značaj kao važnost ekosustava, biološke raznolikosti i … Continue reading

5.2 Različite razine kulturnog značaja mogu dovesti do različitih konzervatorskih postupaka na pojedinom mjestu.[16]Potreban je oprezan pristup, budući da se razumijevanje kulturnog značaja može promijeniti. Ovaj se članak ne bi smio koristiti za opravdavanje zahvata koji ne zadržavaju kulturni značaj.

Članak 6. Proces Povelje iz Burre

6.1 Kulturni značaj mjesta i druga pitanja koja utječu na njegovu budućnost najbolje se razumiju u slijedu prikupljanja i analize podataka prije donošenja odluka. Razumijevanje kulturnog značaja dolazi na prvo mjesto, zatim slijedi izrada politike očuvanja te na kraju upravljanje mjestom u skladu s tom politikom.

6.2 Politika upravljanja mjestom mora se temeljiti na razumijevanju njegova kulturnog značaja.

6.3 Izrada politike očuvanja također treba uključiti razmatranje drugih čimbenika koji utječu na budućnost mjesta, kao što su potrebe vlasnika, resursi, vanjska ograničenja i njegovo fizičko stanje.

Članak 7. Namjena

7.1 Tamo gdje je namjena mjesta od kulturnog značaja, treba je zadržati.
7.2 Mjesto treba imati uskladivu namjenu.[17]Politika treba identificirati namjenu ili spoj namjena, odnosno ograničenja namjena, koje zadržavaju kulturni značaj mjesta. Nova namjena mjesta treba uključivati minimalne promjene na značajnoj … Continue reading

Članak 8. Okruženje

Konzerviranje zahtijeva zadržavanje odgovarajućeg vizualnog okruženja i drugih odnosa koji pridonose kulturnom značaju mjesta.[18]Aspekti vizualnog okruženja mogu uključivati namjenu, smještaj, volumen, formu, mjerilo, karakter, boju, teksturu i materijale.

Nova izgradnja, rušenje, nametanja ili druge promjene koje bi nepovoljno utjecale na okruženje ili odnose nisu primjerene.[19]Drugi odnosi, poput povijesnih veza, mogu pridonijeti interpretaciji, uvažavanju, uživanju ili doživljaju mjesta.

Članak 9. Lokacija

9.1 Fizička lokacija mjesta dio je njegova kulturnog značaja. Građevina, djelo ili drugi sastavni dio mjesta treba ostati na svojoj povijesnoj lokaciji. Izmještanje je općenito neprihvatljivo, osim ako je to jedino praktično sredstvo za osiguranje njegova opstanka.

9.2 Neke građevine, djela ili drugi sastavni dijelovi mjesta projektirani su tako da se mogu lako ukloniti ili već imaju povijest izmještanja. Pod uvjetom da takve građevine, djela ili drugi sastavni dijelovi nemaju značajne veze sa svojom trenutačnom lokacijom, njihovo uklanjanje može biti primjereno.

9.3 Ako se bilo koja građevina, djelo ili drugi sastavni dio premješta, treba ga premjestiti na prikladnu lokaciju i dodijeliti mu prikladnu namjenu. Takav zahvat ne bi smio biti na štetu bilo kojeg mjesta kulturnog značaja.

Članak 10. Sadržaj

Sadržaj, opremu i predmete koji pridonose kulturnom značaju mjesta treba zadržati na tome mjestu. Njihovo uklanjanje je neprihvatljivo, osim ako je to jedini način jamčenja njihove sigurnosti i zaštite ili da je privremeno radi obrade ili izlaganja, odnosno iz kulturnih, zdravstvenih i sigurnosnih razloga ili radi zaštite samoga mjesta. Takav sadržaj, opremu i predmete treba vratiti kada okolnosti to dopuste i kada je to kulturno prikladno.

Članak 11. Povezana mjesta i predmeti

Doprinos koji povezana mjesta i povezani predmeti daju kulturnom značaju mjesta treba zadržati.

Članak 12. Sudjelovanje

Konzerviranje, interpretiranje i upravljanje mjestom trebali bi zajamčiti sudjelovanje ljudi za koje to mjesto ima posebne asocijacije i značenja, ili onih koji imaju društvene, duhovne ili druge kulturne odgovornosti za to mjesto.

Članak 13. Suživot kulturnih vrijednosti

Suživot kulturnih vrijednosti treba prepoznati, poštovati i poticati, osobito u slučajevima kada su one u sukobu.[20]Za neka mjesta sukobljene kulturne vrijednosti mogu utjecati na izradu politike očuvanja i odluke o upravljanju. U ovome članku pojam kulturne vrijednosti odnosi se na ona uvjerenja koja su važna … Continue reading

Procesi konzerviranja

Članak 14. Procesi konzerviranja

Konzerviranje može, ovisno o okolnostima, uključivati procese zadržavanja ili ponovnog uvođenja namjene, zadržavanja asocijacija i značenja, održavanja, zaštite, restauriranja, rekonstruiranja, adaptiranja i interpretiranja te će obično uključivati spoj više od jednog od ovih procesa.[21]Mogu postojati okolnosti u kojima nije potreban nikakav zahvat kako bi se postiglo konzerviranje.

Članak 15. Promjena

15.1 Promjena može biti nužna kako bi se zadržao kulturni značaj, ali je nepoželjna tamo gdje taj značaj umanjuje. Opseg promjena na nekome mjestu trebao bi biti vođen kulturnim značajem mjesta i njegovom prikladnom interpretacijom.[22]Kada se razmatra promjena, treba istražiti niz mogućnosti kako bi se pronašla ona opcija koja minimalno umanjuje kulturni značaj.

15.2 Promjene koje umanjuju kulturni značaj trebale bi biti reverzibilne te ih treba ukloniti kada to okolnosti dopuste.[23]Reverzibilne promjene trebale bi se držati privremenima. Nepovratne promjene trebale bi se koristiti samo kao krajnja mjera i ne bi smjele sprječavati buduće konzervatorske postupke.

15.3 Rušenje značajne građe nekog mjesta općenito je neprihvatljivo. Međutim, u nekim slučajevima manja rušenja mogu biti prikladna kao dio konzerviranja. Uklonjenu značajnu građu treba vratiti na mjesto kada okolnosti to dopuste.

15.4 Doprinosi svih aspekata kulturnog značaja mjesta moraju se poštovati. Ako mjesto uključuje građu, namjene, asocijacije ili značenja iz različitih razdoblja ili različite aspekte kulturnog značaja, isticanje ili interpretiranje jednog razdoblja ili aspekta na štetu drugog može se opravdati samo onda kada je ono što je izostavljeno, uklonjeno ili umanjeno od neznatnog kulturnog značaja, a ono što se ističe ili interpretira od znatno većeg kulturnog značaja.

Članak 16. Održavanje

Održavanje je temelj konzerviranja i treba ga provoditi tamo gdje građa ima kulturni značaj i gdje je njezino održavanje nužno za zadržavanje tog kulturnog značaja.

Članak 17. Zaštita

Zaštita je primjerena ondje gdje postojeća građa ili njezino stanje predstavlja dokaz kulturnog značaja, ili tamo gdje nema dovoljno dostupnih dokaza koji bi omogućili provedbu drugih konzervatorskih postupaka.[24]Zaštita štiti građu bez prikrivanja dokaza o njezinoj izgradnji i namjeni. Ovaj proces uvijek treba primijeniti: tamo gdje su dokazi u građi od takvog značaja da se ona ne smije mijenjati; tamo … Continue reading

Članak 18. Restauriranje i rekonstruiranje

Restauriranje i rekonstruiranje trebali bi otkriti kulturno značajne aspekte mjesta.

Članak 19. Restauriranje

Restauriranje je prikladno samo ako postoji dovoljno dokaza o ranijem stanju građe.

Članak 20. Rekonstruiranje

20.1 Rekonstruiranje je prikladno samo tamo gdje je mjesto nepotpuno uslijed oštećenja ili preinaka, i to samo tamo gdje postoji dovoljno dokaza za reproduciranje ranijeg stanja građe. U rijetkim slučajevima, rekonstruiranje može biti prikladno i kao dio namjene ili prakse koja zadržava kulturni značaj mjesta.

20.2 Rekonstruiranje bi trebalo biti prepoznatljivo pomnijim pregledom ili putem dodatne interpretacije.

Članak 21. Adaptiranje

21. 1. Adaptiranje je prihvatljivo samo tamo gdje ta prilagodba ima najmanji utjecaj na kulturni značaj mjesta.[25]Adaptiranje može uključivati uvođenje novih instalacija, novu namjenu ili promjene radi zaštite samoga mjesta.

21.2 Adaptacija bi trebala uključivati minimalne promjene na značajnoj građi, što se može postići tek nakon razmatranja alternativnih rješenja.

Članak 22. Novo djelo

22.1 Novo djelo, poput dogradnji na mjestu, može biti prihvatljivo ako ne iskrivljuje ili ne prikriva kulturni značaj mjesta, niti umanjuje njegovo interpretiranje i uvažavanje.[26]Novo djelo može biti usklađeno ako su njegov smještaj, volumen, forma, mjerilo, karakter, boja, tekstura i materijal slični postojećoj građi, ali oponašanje treba izbjegavati.

22.2 Novo bi djelo trebalo bi po sebi biti lako prepoznatljivo.

Članak 23. Očuvanje namjene

Nastavak, preinaka ili ponovno uvođenje značajne namjene mogu biti prikladni i poželjni oblici konzerviranja.[27]Oni mogu zahtijevati promjene na značajnoj građi, ali njih treba svesti na najmanju moguću mjeru. U nekim slučajevima, nastavak značajne namjene ili prakse može uključivati opsežne nove … Continue reading

Članak 24. Zadržavanje asocijacija i značenja

24.1 Značajne asocijacije između ljudi i mjesta moraju se poštovati, zadržati i ne smiju se prikrivati. Prilike za interpretaciju, komemoraciju i slavljenje tih poveznica treba istražiti i provesti.[28]Za mnoga će mjesta asocijacije biti vezane uz namjenu.

24.2 Istaknuta značenja mjesta, uključujući duhovne vrijednosti, moraju se poštovati. Treba istražiti i provesti prigode za nastavak ili oživljavanje tih značenja.

Članak 25. Interpretiranje

Kulturni značaj mnogih mjesta nije odmah očigledan te bi ga trebalo objasniti putem interpretacije. Interpretacija bi trebala unaprijediti razumijevanje i uživanje te biti kulturno primjerena.

Konzervatorska praksa

Članak 26. Primjena procesa Povelje iz Burre

26.1 Radovima na mjestu trebaju prethoditi studije radi razumijevanja mjesta, koje trebaju uključivati analizu materijalnih, dokumentarnih, usmenih i drugih dokaza, oslanjajući se na odgovarajuća znanja, vještine i discipline.[29]Rezultati studija trebali bi biti ažurni, redovito pregledavani i prema potrebi revidirani.

26.2 Pisana očitovanja o kulturnom značaju i politici očuvanja mjesta trebaju se pripremiti, obrazložiti i popratiti popratnim dokazima. Očitovanja o značaju i politici trebaju biti ugrađena u plan upravljanja mjestom.[30]Očitovanja o značaju i politici trebaju se održavati ažurnima redovitim pregledom i prema potrebi revizijom. Plan upravljanja može se baviti i drugim pitanjima vezanim uz upravljanje mjestom.

26.3 Skupinama i pojedincima koji imaju poveznice s mjestom, kao i onima koji su uključeni u njegovo upravljanje, treba osigurati prigode da doprinesu i sudjeluju u razumijevanju kulturnog značaja mjesta. Tamo gdje je to prikladno, oni bi također trebali imati prilike sudjelovati u njegovu konzerviranju i upravljanju.

Članak 27. Upravljanje promjenom

27.1 Utjecaj predloženih promjena na kulturni značaj mjesta treba analizirati s obzirom na očitovanje o značaju i politiku upravljanja mjestom. Nakon analize može biti potrebno izmijeniti predložene promjene kako bi se bolje zadržao kulturni značaj.

27.2 Postojeću građu, namjenu, asocijacije i značenja treba primjereno dokumentirati prije nego što se na mjestu obave bilo kakve promjene.

Članak 28. Zadiranje u građu

28.1 Zadiranje u značajnu građu radi proučavanja ili prikupljanja dokaza treba svesti na najmanju mjeru. Proučavanje mjesta bilo kakvim zadiranjem u građu, uključujući arheološka iskapanja, trebalo bi poduzeti samo radi prikupljanja podataka ključnih za donošenje odluka o konzerviranju mjesta ili radi sabiranja važnih dokaza koji će uskoro biti izgubljeni ili učinjeni nedostupnima.

28.2 Istraživanje mjesta koje zahtijeva zadiranje u građu, osim onoga nužnog za donošenje odluka, može biti prikladno pod uvjetom da je usklađeno s politikom namijenjenom mjestu. Takvo istraživanje trebalo bi se temeljiti na važnim istraživačkim pitanjima koja imaju potencijal znatno pridonijeti znanju, koja se ne mogu riješiti na druge načine i koja minimalno zadiru u značajnu građu.

Članak 29. Odgovornost za odluke

Organizacije i pojedinci odgovorni za odlučivanje o upravljanju trebali bi biti imenovani te se mora preuzeti posebna odgovornost za svaku takvu odluku.

Članak 30. Vodstvo, nadzor i provedba

Stručno vodstvo i nadzor moraju se osigurati u svim fazama, a sve promjene trebaju provoditi ljudi s odgovarajućim znanjem i vještinama.

Članak 31. Dokumentiranje dokaza i odluka

Potrebno je voditi dnevnik novih dokaza i dodatnih odluka.

Članak 32. Dokumentacija

32.1 Dokumentaciju povezanu s konzerviranjem mjesta treba pohraniti u trajni arhiv i učiniti javno dostupnom, ovisno o zahtjevima sigurnosti i privatnosti te tamo gdje je to kulturno primjereno.

32.2 Dokumentaciju o povijesti mjesta treba zaštititi i učiniti javno dostupnom, ovisno o zahtjevima sigurnosti i privatnosti te tamo gdje je to kulturno primjereno.

Članak 33. Uklonjena građa

Značajnu građu koja je uklonjena s mjesta, uključujući sadržaj, opremu i predmete, treba katalogizirati i zaštititi u skladu s njezinim kulturnim značajem.
Tamo gdje je to moguće i kulturno primjereno, uklonjenu značajnu građu, uključujući sadržaj, opremu i predmete, treba čuvati na samome mjestu.

Članak 34. Resursi

Za konzerviranje treba osigurati primjerene resurse.

Proces Povelje iz Burre

Slijed istraživanja, odluka i radnji

UTVRĐIVANJE MJESTA I ASOCIJACIJA

Osiguravanje mjesta i uklanjanje opasnosti

PRIKUPLJANJE I DOKUMENTIRANJE INFORMACIJA O MJESTU DOSTUPNIH

ZA RAZUMIJEVANJE ZNAČAJA

Dokumentarni         Usmeni            Fizički

PROCJENA ZNAČAJA

PRIPREMA IZJAVE O ZNAČAJU

UTVRĐIVANJE OBVEZA KOJE PROIZLAZE IZ ZNAČAJA

PRIKUPLJANJE PODATAKA O DRUGIM ČIMBENICIMA

KOJI UTJEČU NA BUDUĆNOST MJESTA

Potrebe i resursi vlasnika/upravitelja

Izvanjski čimbenici            Fizičko stanje

References

References
↑1 The Burra Charter. The Australia ICOMOS Charter for Places of Cultural Significance. S engleskog preveo Marko Špikić.
↑2 Pojam mjesta treba tumačiti široko. Elementi opisani u članku 1.1. mogu uključivati spomen-obilježja, stabla, vrtove, parkove, mjesta povijesnih događaja, urbana područja, gradove, industrijska mjesta, arheološke lokalitete te duhovna i vjerska mjesta.
↑3 Pojam kulturni značaj istoznačnica je za pojmove značaj baštine i vrijednost kulturne baštine.
↑4 Kulturni značaj može se promijeniti kao rezultat kontinuirane povijesti mjesta.
↑5 Razumijevanje kulturnog značaja može se promijeniti kao rezultat novih podataka.
↑6 Građa uključuje unutrašnjost zgrada i podzemne ostatke, kao i iskopani materijal. Građa može definirati prostore, a oni mogu biti važni elementi značaja samoga mjesta.
↑7 Razlike na koje se to odnosi, na primjer u vezi s krovnim olucima, jesu: redovito održavanje – redoviti pregled i čišćenje oluka; popravak koji uključuje restauriranje – vraćanje pomaknutih oluka na mjesto; popravak koji uključuje rekonstruiranje – zamjena dotrajalih oluka.
↑8 Prepoznato je da se sva mjesta i njihovi sastavni dijelovi mijenjaju tijekom vremena različitom brzinom.
↑9 Novi materijal može uključivati reciklirani materijal spašen s drugih mjesta. To ne bi smjelo biti na štetu bilo kojeg mjesta kulturnog značaja.
↑10 Asocijacije mogu uključivati društvene ili duhovne vrijednosti te kulturne odgovornosti za neko mjesto.
↑11 Značenja se općenito odnose na nematerijalne aspekte, kao što su simbolička svojstva i sjećanja.
↑12 Interpretacija može biti spoj postupanja s građom (npr. redovito održavanje, restauriranje, rekonstruiranje); namjene i aktivnosti na mjestu te korištenja unesenog tumačećeg materijala.
↑13 Tragovi dogradnji, preinaka i ranijih postupanja s građom nekog mjesta dokaz su njegove povijesti i namjena koje mogu biti dio njegova značaja. Konzervatorski postupak trebao bi pomoći, a ne ometati njihovo razumijevanje.
↑14 Korištenje suvremenih materijala i tehnika mora biti potkrijepljeno čvrstim znanstvenim dokazima ili dugogodišnjim iskustvom.
↑15 Očuvanje mjesta s prirodnim značajem objašnjeno je u Australskoj povelji o prirodnoj baštini. Ta povelja definira prirodni značaj kao važnost ekosustava, biološke raznolikosti i georaznolikosti zbog njihove intrinzične vrijednosti ili za sadašnje i buduće naraštaje u smislu njihove znanstvene, društvene, estetske vrijednosti te vrijednosti za održavanje života.
↑16 Potreban je oprezan pristup, budući da se razumijevanje kulturnog značaja može promijeniti. Ovaj se članak ne bi smio koristiti za opravdavanje zahvata koji ne zadržavaju kulturni značaj.
↑17 Politika treba identificirati namjenu ili spoj namjena, odnosno ograničenja namjena, koje zadržavaju kulturni značaj mjesta. Nova namjena mjesta treba uključivati minimalne promjene na značajnoj građi i namjeni, treba poštovati poveznice i značenja te bi, tamo gdje je to prikladno, trebala osigurati nastavak praksi koje pridonose kulturnom značaju mjesta.
↑18 Aspekti vizualnog okruženja mogu uključivati namjenu, smještaj, volumen, formu, mjerilo, karakter, boju, teksturu i materijale.
↑19 Drugi odnosi, poput povijesnih veza, mogu pridonijeti interpretaciji, uvažavanju, uživanju ili doživljaju mjesta.
↑20 Za neka mjesta sukobljene kulturne vrijednosti mogu utjecati na izradu politike očuvanja i odluke o upravljanju. U ovome članku pojam kulturne vrijednosti odnosi se na ona uvjerenja koja su važna za određenu kulturnu skupinu, uključujući, ali ne ograničavajući se na politička, vjerska, duhovna i moralna uvjerenja. To je širi pojam od vrijednosti povezanih s kulturnim značajem.
↑21 Mogu postojati okolnosti u kojima nije potreban nikakav zahvat kako bi se postiglo konzerviranje.
↑22 Kada se razmatra promjena, treba istražiti niz mogućnosti kako bi se pronašla ona opcija koja minimalno umanjuje kulturni značaj.
↑23 Reverzibilne promjene trebale bi se držati privremenima. Nepovratne promjene trebale bi se koristiti samo kao krajnja mjera i ne bi smjele sprječavati buduće konzervatorske postupke.
↑24 Zaštita štiti građu bez prikrivanja dokaza o njezinoj izgradnji i namjeni. Ovaj proces uvijek treba primijeniti: tamo gdje su dokazi u građi od takvog značaja da se ona ne smije mijenjati; tamo gdje nije provedeno dovoljno istraživanja kako bi se omogućilo donošenje odluka o politici očuvanja u skladu s člancima 26. do 28.
↑25 Adaptiranje može uključivati uvođenje novih instalacija, novu namjenu ili promjene radi zaštite samoga mjesta.
↑26 Novo djelo može biti usklađeno ako su njegov smještaj, volumen, forma, mjerilo, karakter, boja, tekstura i materijal slični postojećoj građi, ali oponašanje treba izbjegavati.
↑27 Oni mogu zahtijevati promjene na značajnoj građi, ali njih treba svesti na najmanju moguću mjeru. U nekim slučajevima, nastavak značajne namjene ili prakse može uključivati opsežne nove radove.
↑28 Za mnoga će mjesta asocijacije biti vezane uz namjenu.
↑29 Rezultati studija trebali bi biti ažurni, redovito pregledavani i prema potrebi revidirani.
↑30 Očitovanja o značaju i politici trebaju se održavati ažurnima redovitim pregledom i prema potrebi revizijom. Plan upravljanja može se baviti i drugim pitanjima vezanim uz upravljanje mjestom.