Quatremère de Quincy, Restituiranje, 1825.

Restituiranje[1]Antoine-Chrysostome Quatremère de Quincy, Restitution, u: Encyclopedie Methodique. Architecture, Tome troisieme, Paris 1825, 287-288. S francuskoga prevela Sanja Šoštarić.

Antoine-Chrysostome Quatremère de Quincy

RESTITUIRANJE im. sr. r.

U jeziku numizmatičke arheologije restituiranim kovanicama nazivamo kovanice ili medalje koje su kovane u razdoblju nakon vladavine velikaša čiji lik nose, a tako ih zovemo prema smislu riječi, jer kao da su vraćene u opticaj.
Riječ restituiranje označava dakle radnju ili pojam vraćanja onoga što je vrijeme ili nešto drugo oduzelo i uništilo.

Nismo pronašli riječ koja bi u drugom području bolje izražavala radnju ili pojam ponovnog oživljavanja određenih djela koja je vrijeme ugrabilo i uništilo, ali čije spominjanje i opisi u djelima pisaca, zajedno s analogijama kojima nas opskrbljuju druga slična djela mogu reproducirati više ili manje vjerne slike. Ta smo djela nazvali restituiranim spomenicima jer ih rad kritičara i umjetnika na neki način vraća u život.

Restituiranje se, kao što vidimo, razlikuje od restauriranja. Djelo ili spomenik koji su dijelom uništeni restauriraju se prema ostacima koji su od njih ostali. Djelo ili spomenik koji su sasvim nestali restituiraju se prema mjerodavnim podacima koji se nalaze u opisima.

Kako postoji niz sličnih djela koja su posebno važna za arhitekturu, vjerujemo da ovdje moramo ukratko ponoviti neka razmatranja koja nam mogu otkriti vrijednost te vrste pothvata i uputiti čitatelja na neka od djela u kojima smo skupili poveći broj tih restituiranja.

Kada se prepuštamo ovoj vrsti istraživanja koje njegova priroda pomiješana s malo predviđanja čini istovremeno privlačnim i opasnim, ne treba prikrivati sve zadrške i sve mjere opreza koje unosimo u taj posao kako bismo izbjegli opasnosti kojima je okružen. Prije svega, opća teorija oponašanja uvijek nas mora naučiti da među opisima umjetničkih djela koje su pisci sastavili razlikujemo one koji prenose jasno zamjetljivu sliku i sigurnu formu od onih koji nikada ne daju naslutiti ni cjelinu ni pojedinosti.
Onoliko koliko je čak i najpodrobniji opis neke slike nedovoljan da nam ponovo otkrije njenu pravu kompoziciju toliko je lako riječima, naročito ako je formama koje opisuju pisac dodao i mjere, da nas upoznaju s kompozicijom neke građevine i da nam ponovo otkriju njen plan i način podizanja.

U arhitekturi je cjelina sastavljena od identičnih dijelova. Često i u građevini s mnoštvom stupova postoji samo jedna vrsta stupa. U jednoj kolonadi postoji samo jedan oblik kapitela, i tako dalje; isto vrijedi za sve ukrasne pojedinosti. Opis nekog djela grčke arhitekture, kada naznačuje vrstu, raspored i mjere, slika to djelo s puno točnosti, naročito u mašti onoga koji poznaje slična djela. Priznajemo da postoje ljepote koje nijedan opis, nijedna kopija ne može prenijeti. Bilo bi nepravedno zahtijevati da restituiranje napravi ono što ne bismo tražili ni od crteža napravljenog prema izvorniku.
Osim toga, kada takva restituiranja i ne bi povećavala broj izvornih modela arhitekture koje umjetnici i studenti mogu proučavati, ona bi uvijek imala prednost da proširuju naša znanja o toj umjetnosti, da pomoću većeg broja usporedbi razvijaju umjetnički ukus, da olakšavaju razumijevanje tekstova te da povijest umjetnosti opskrbljuju važnim datumima i vjerodostojnim podacima koji bi bez te vrste rada bili takoreći izgubljeni ili nepoznati.

Restituiranje spomenika prema opisima starih pisaca ne bi dakle bio uzaludan boj niti tekovina obične radoznalosti, pa čak ni kad ti opisi ne bi omogućavali da se potpuno vjerno obuhvati cjelovitost objekata ili dijelova koji su ta izvorna djela nekoć činili nedvojbeno vrijednima.

U svim je vremenima bilo ljudi koji su gorjeli od želje da nadoknade gubitak djela koja nam je vrijeme oduzelo. I sam je Rafael iz dvaju Lukijanovih opisa crpio teme za dva vrlo maštovita crteža koja prikazuju vjenčanje Aleksandra i Roksane i lijepu alegoriju klevete koju je zamislio Apel.

Sredinom prošlog stoljeća, odnosno u vrijeme kada su grčke ruine još bile slabo poznate, markiz Poleni[2]Markiz Giovanni Poleni (1683-1761), fizičar i antikvar, predavač astronomije, fizike i matematike u Padovi, inženjer hidraulike. Godine 1748. za Benedikta XIV. istražuje stanje kupole Sv. Petra u … Continue reading pokušao je prilično vješto restituirati hram u Efezu prema nepotpunim dokumentima koje o njemu daje Plinije i prema podacima iz raznih ulomaka rasutih u djelima pisaca.
Opis Mauzolova spomenika izazvao je kritiku većeg broja arhitekata i ta vrsta kritike dobiva na sigurnosti kako se povećavaju znanja o brojnim ostacima iz antičkih vremena koja skupljaju putnici.

Izvori ovih činjeničnih znanja bez sumnje su nedostajali g. Caylusu[3]Comte de Caylus (Anne-Claude-Philippe de Tubières-Grimoard de Pestels de Lévis, 1692-1765), franc. arheolog, slikar i književnik. Putovao u Italiju, Grčku, Englesku, Njemačku, na Istok, … Continue reading pri pokušaju restituiranja dvaju vrlo neobičnih spomenika koja je opisao Diodor: Hefastionove lomače i posmrtnih kola koja su prenosila Aleksandrovo tijelo od Babilona do Aleksandrije. Možda mu ti tekstovi ni na razini osobnog razumijevanja nisu bili dovoljno bliski.

Kako bismo uspjeli u takvom poslu, važno je da isti čovjek bude istovremeno i crtač i prevoditelj.[4]dessinateur et traducteur. Kada je dvostruki zahvat crtanja i prevođenja rezultat jednog jedinog i istog uma i shvaćanja, prijevod i crtež uzajamno se pojašnjavaju: jasno i precizno instinktivno poimanje forme opisanog predmeta izvanredno pomaže pri razumijevanju riječi koje označavaju taj predmet, a s druge strane, forma predmeta koju treba ponovo otkriti lakše će se roditi iz crtačeve olovke koja je vlastitu nadarenost podredila opisu.

Kako mu je nedostajalo to dvostruko sredstvo, g. Caylus dao je samo jednu sliku, sasvim nezgrapnu i beznačajnu, o dvama spomenicima koje smo naveli. Postupajući kao što smo upravo rekli, pokušali smo ih reproducirati na sasvim novim crtežima koji se nalaze u IV. svesku Radova Povijesnog razreda Akademije.
Raspričali smo se o temi ove natuknice samo kako biste shvatili koja bi mogla biti korist od restituiranja antičkih spomenika prema opisima i na koji mu način treba pristupiti kako bi se toj vrsti posla dala važnost koju zaslužuje.

Izvori ilustracija:

Slika pri vrhu: detalj portreta Quatremere de Quincyja na medalji. https://www.gettyimages.no/detail/news-photo/antoine-chrysostome-quatremere-de-quincy-french-news-photo/56218248

Slika 1: Ulomak iz Metodičke enciklopedije arhitekture, 3. svezak, 1825. natuknica Restitution.

Slika 2: Giuseppe Valadier, prikaz restauriranog Titovog slavoluka u Rimu, s jasnom distinkcijom izvornika i restauriranih dijelova. Iz Valadierove knjižice Narrazione artistica dell’operato finora nel ristauro dell’Arco di Tito, Roma 1822. https://www.digitale-sammlungen.de/en/view/bsb10222198?page=24,25

Slika 3: Giovan Pietro Bellori, restituiranje Titova slavoluka u Rimu prema vrelima. Iz Veteres arcus Augustorum triumphis insignes, ex reliquiis quae Romae adhuc supersunt: cum imaginibus triumphalibus restituti, Roma 1690.

Slika 4: Johann Bernhard Fischer von Erlach, restituiranje Mauzoleja u Halikarnasu. Crtež tušem, prije 1712. https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=info&id=10860. NSK Zagreb

Tekst je prvotno objavljen u antologiji Anatomija povijesnoga spomenika, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 2006. Priredio Marko Špikić.

References

References
1 Antoine-Chrysostome Quatremère de Quincy, Restitution, u: Encyclopedie Methodique. Architecture, Tome troisieme, Paris 1825, 287-288. S francuskoga prevela Sanja Šoštarić.
2 Markiz Giovanni Poleni (1683-1761), fizičar i antikvar, predavač astronomije, fizike i matematike u Padovi, inženjer hidraulike. Godine 1748. za Benedikta XIV. istražuje stanje kupole Sv. Petra u Rimu. Član akademija u Parizu, Londonu, Padovi, Petrogradu, Berlinu. Autor Exercitationes vitruvianae, Venecija 1739. i Il tempio di Diana di Efeso, Venecija 1742.
3 Comte de Caylus (Anne-Claude-Philippe de Tubières-Grimoard de Pestels de Lévis, 1692-1765), franc. arheolog, slikar i književnik. Putovao u Italiju, Grčku, Englesku, Njemačku, na Istok, zapisujući natpise i prikupljajući starine. Autor djela Recueil d’antiquités égyptiennes, étrusques, grecques, romaines et gauloises (Paris, 1752-1767.) u sedam svezaka.
4 dessinateur et traducteur.