References
↑1 | Tekst je natuknica za Opću umjetničku enciklopediju (Enciclopedia Universale dell’Arte), sv. XI, Venecija-Rim 1963, 322-332. Objavljen je u: Cesare Brandi, Il restauro. Teoria e pratica 1939-1986, priredio Michele Cordaro, Editori Riuniti, Roma, 1999, 15-34. Prevela Ana Vukadin, redigirao Marko Špikić. |
---|---|
↑2 | un singolare riconoscimento che avviene nella coscienza. |
↑3 | coestensivi. |
↑4 | il ristabilimento dell’unità potenziale dell’opera d’arte. |
↑5 | „quanto serve all’epifania dell’immagine“. |
↑6 | lo sdoppiamento tra struttura e aspetto. |
↑7 | Grad Alba Fucens u pokrajini Abruzzo osnovan je 304. pr. Kr. kraj jezera Fucino. Sačuvani su ostaci antičkih spomenika: amfiteatar, forum, Herkulov hram. Povrh grada je na brežuljku bio smješten Apolonov hram iz 3. stoljeća pr. Kr., koji je sredinom 6. stoljeća pretvoren u crkvu. Dijelovi hrama znatno su izmijenjeni u 12. stoljeću u novoj pregradnji crkve sv. Petra. Uskoro je crkvu oštetio potres, pa je obogaćena novim inventarom, a iz istih je razloga doživljavala pregradnje u 15. i 18. stoljeću. Snažan potres oštetio ju je ponovo 13. siječnja 1915. Restauriranje je obavljeno tek između 1955. i 1957. godine, s obilnim korištenjem armiranog betona u podovima i željeznih poveznica unutar stupova. Restauriranje je težilo ponovnoj uspostavi stanja u 13. stoljeću, isključujući kasnije dodatke koji su držani nevrijednima. |
↑8 | Hram E u Selinuntu na Siciliji dorski je peripter iz 5. stoljeća pr. Kr., podignut na starijim strukturama. Anastiloza obavljena koncem 1950-ih godina pod vodstvom arheologinje Jole Bovio Marconi izazvala je polemike, što se vidi i u Brandijevu tekstu. |
↑9 | illusione d’immanenza: u odnosu na shvaćanje postupka na spomeniku, može se prevesti i kao obmana u odnosu na njegove bitne osobine. |
↑10 | veicolo d’un immagine. |
↑11 | la storicizzazione. |
↑12 | Zahvat na Koloseju proveo je Raffaele Stern, sagradivši nakon potresa 1806. godine veliki potporanj od opeke kako bi podupro vanjski prsten na strani prema crkvi San Giovanni. Na suprotnoj strani je 1826. Giuseppe Valadier podigao potporni zid, rekonstruirajući u opeci i uz pojednostavljeno oblikovanje arhitektonskih redova nekoliko arkada kao oplatu izvornoj konstrukciji. Novi zid je raščlanjen podjelom u tri reda, a nije jedinstven kao Sternov. Koloristički nesklad između izvornog travertina i Valadierove opeke trebao je biti ublažen ili uklonjen žbukanjem u boji travertina, ali žbuka danas nije sačuvana, ako je uopće ikada i izvedena. Rekonstrukciju Titovog slavoluka dovršio je Valadier 1818.-1823. na temelju Sternovog projekta nakon što je Sterna smrt prekinula u realizaciji. (Prim. Michele Cordaro). |
↑13 | quella dell’intero o quella totale. |
↑14 | O Plotinovu odbacivanju geometrijske definicije „lijepoga“ koja se, kako upućuje Aristotel, temelji na pojmovima reda, simetrije i umjerenosti, te o filozofskoj definiciji „lijepoga“ općenito, vidi: C. Brandi, Carmine o della pittura con due saggi su Duccio e Picasso, Firenca, 1947, 55-59; novo izdanje (bez dva eseja), Rim, 1992, 59-64. (Prim. Michele Cordaro). |
↑15 | una silloge. |
↑16 | un generico edonismo. |
↑17 | l’integrazione. |
↑18 | il problema delle lacune. |
↑19 | un interruzione nel tessuto figurativo. |
↑20 | una figuratività negativa. |
↑21 | Geštaltizam kao teorija naučava da su pojave nerazdružive strukturirane cjeline i da pojedini članovi te cjeline pokazuju vrijednosti drukčije od onih što ih imaju kad su samostalni. |
↑22 | la continuità figurativa del contesto pittorico. |
↑23 | fisicità dell’opera d’arte. |
↑24 | il tempo è irreversibile. |
↑25 | Meta sudans na koju se Brandi poziva je fontana iz razdoblja cara Domicijana, smještena između Konstantinova slavoluka i Koloseja. Naziv potječe od stožastog oblika nalik „meti“ u cirkusu (u antičkim cirkusima su na krajevima piste bili postavljeni kameni elementi u obliku stošca ili piramide oko kojih su kola zaokretala u utrkama, prim. Ana Vukadin). Od izvorne forme i namjene fontane sačuvalo se vrlo malo, sve dok nije potpuno uništena 1936. godine kada fašisti pristupaju preuređenju čitavog gradskog područja oko Koloseja. (Prim. Michele Cordaro). |
↑26 | O restauriranju crkve vidi Cesare Brandi, Il discusso restauro del San Domenico di Siena, Bollettino dell’Istituto centrale di restauro 29-30, 1957, 3-10. |
↑27 | Ovako patinu definira Filippo Baldinucci u djelu Vocabolario toscano dell’arte del disegno, Firenca 1681, ad vocem „patena“: „Riječ koju rabe slikari, a znači onaj sveprisutan tamni ton koji se s vremenom javlja na slikama, kadikad ih uljepšavajući.“ (Prim. Michele Cordaro). |
↑28 | Plinije u djelu Naturalis Historia, 1, XXXV, 36, 97, opisuje Apelovu posebnu uporabu atramentuma: osim kao površinska zaštita koja čuva sliku od prašine i prljavštine, služio mu je „…ne claritas colorum aciem offenderet“, a usto priznaje i da „…nimis floridis coloribus austeritatem occulte daret.“ O ganosisu nas obavješćuje Vitruvije u djelu De Architectura, 1, VII, 9, 3, kada, govoreći o zaštiti slikarskih radova izvedenih crvenim olovnim oksidom, opisuje običaj da se na njih nanese šaka rastopljenog voska razrijeđenog u ulju, kao što se – nastavlja – čini i s mramornim kipovima nagih figura, a upravo ovo posljednje naziva se ganosis. Opširnija analiza izvora koji svjedoče o upotrebi završnih slojeva čija je funkcija usklađivanje i stapanje boje i materijala može se naći u: Brandi, Some factual observations about varnishes and glazes, Bollettino dell’Istituto centrale del restauro 3-4, 1950, 9-29. |
↑29 | U restauriranju provedenom između 1892. i 1898. na rimskoj crkvi Santa Maria in Cosmedin uklonjeno je, među ostalim, pročelje Giuseppea Sardija iz 1718. godine, s namjerom da se na svjetlo iznese srednjovjekovno pročelje od opeke. Povratak u prijašnje stanje i konsolidacija srednjovjekovnog zvonika izvedeni su 1958.-1960. godine. (Prim. Michele Cordaro). |
↑30 | O restauriranju te crkve pisao je Max Dvořák, Francesco Borromini als Restaurator, Kunstgeschitliches Jahrbuch der k. k. Zentralkommission 1, 1907, stupci 89-98. |
↑31 | Na glavnom oltaru bolonjske crkve Madonna del Barracano Francesco del Cossa je 1472. preslikao postojeću sliku pripisanu slikaru iz 14. stoljeća Lippu di Dalmasiju, dodavši dva anđela i krajolik. Bartolomeo Neroni zvan Riccio, Peruzzijev učenik, vjerojatno je 1543. preoblikovao propovjedaonicu Nicole Pisana u katedrali u Sieni svojim projektom prilaznih stuba. (Prim. Michele Cordaro). |
↑32 | Brandi u doba sastavljanja svoje natuknice nije dobio vijest o odluci münchenske Gliptoteke da ukloni Thorvaldsenove nadopune antičkih fragmenata. Razlozi su bili i politički: integrirane su statue bile slavljene u doba nacionalsocijalizma. Usp. William J. Diebold, The Politics of Derestoration: The Aegina Pediments and the German Confrontation with the Past, Art Journal 54/2, 1995, 60-66. |
↑33 | trasmittente. |
↑34 | impercettibile impalpabile sordina. |
↑35 | Kolosej je ipak, uz goleme troškove i privatna ulaganja, očišćen vodom i finim četkama između 2014. i 2016. godine. To je dio šire kampanje uklanjanja slojeva nastalih zagađenjem i prometom, a vidio se i na istodobnom čišćenju zdenca Trevi u Rimu. |
↑36 | Riječ je o cleaning controversy koju je 1949. započeo Brandi nakon kampanje uklanjanja patine na mnoštvu slika Nacionalne galerije od 1936. do 1946. Kao tadašnji ravnatelj rimskog Središnjeg zavoda za restauriranje (Istituto centrale di restauro), Brandi je objavio polemički članak. Usp. Cesare Brandi, The Cleaning of Pictures in Relation to Patina, Varnish, and Glazes, The Burlington Magazine, srpanj 1949, 183-188. |