Bečki memorandum o „Svjetskoj baštini i suvremenoj arhitekturi – upravljanje povijesnim urbanim krajolikom“[1]Vienna Memorandum on “World Heritage and Contemporary Architecture – Managing the Historic Urban Landscape”
A. Preambula
1. Podsjećajući da je Bečki memorandum rezultat međunarodne konferencije o temi „Svjetska baština i suvremena arhitektura”, koju je Odbor za svjetsku baštinu zatražio na svojem 27. zasjedanju (UNESCO, 2003.) (Odluka 27 COM 7B.108), a koja je održana od 12. do 14. svibnja 2005. u Beču u Austriji pod pokroviteljstvom UNESCO-a i uz sudjelovanje više od 600 stručnjaka i profesionalaca iz 55 zemalja;
2. Imajući na umu opseg UNESCO-ve Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (Konvencija o svjetskoj baštini, 1972.) te podsjećajući na njezine članke 4. i 5., težeći globalnoj suradnji i potrebi za raspravama na svjetskoj razini o temi snažne ekonomske dinamike i nedavnih strukturnih promjena u gradovima uvrštenima na UNESCO-v Popis svjetske baštine;
3. Nadalje podsjećajući da se lokaliteti upisuju na Popis svjetske baštine na temelju Izjave o iznimnoj univerzalnoj vrijednosti te da očuvanje te vrijednosti treba biti u središtu svake konzervatorske politike i strategije upravljanja;
4. Uzimajući u obzir napose „Međunarodnu povelju o očuvanju i restauriranju spomenika i spomeničkih cjelina” iz 1964. godine (Mletačka povelja), UNESCO-vu Preporuku o očuvanju kulturnih dobara ugroženih javnim ili privatnim radovima iz 1968. godine, UNESCO-vu Preporuku o zaštiti i suvremenoj ulozi povijesnih područja iz 1976. godine, ICOMOS-IFLA-inu Međunarodnu povelju o povijesnim vrtovima iz 1982. godine (Firentinska povelja), ICOMOS-ovu Povelju o očuvanju povijesnih gradova i urbanih područja iz 1987. godine (Vašingtonska povelja), Dokument o autentičnosti iz Nare iz 1994. godine, kao i konferenciju HABITAT II te Agendu 21, koju su države članice ratificirale u Istanbulu (Turska) u lipnju 1996. godine;
5. Želeći da se Bečki memorandum, unutar slijeda prethodno navedenih dokumenata i trenutne rasprave o održivom konzerviranju spomenika i spomeničkih cjelina, promatra kao ključni dokument za integrirani pristup koji povezuje suvremenu arhitekturu, održivi urbani razvitak i cjelovitost krajolika, a na temelju postojećih povijesnih obrazaca, građevinskog fonda i konteksta.
B. Definicije
6. Ovaj se memorandum odnosi na povijesne gradove koji su već uvršteni ili su predloženi za uvrštenje na UNESCO-v Popis svjetske baštine, kao i na veće gradove koji unutar svojih urbanih područja imaju spomenike i spomeničke cjeline svjetske baštine.
7. Povijesni se urbani krajolik, nadovezujući se na UNESCO-vu Preporuku o zaštiti i suvremenoj ulozi povijesnih područja iz 1976. godine, odnosi na cjeline bilo koje skupine građevina, struktura i otvorenih prostora u njihovu prirodnom i ekološkom kontekstu, uključujući arheološke i paleontološke lokalitete, koje čine ljudska naselja u urbanoj sredini tijekom određenog vremenskog razdoblja, a čija su kohezija i vrijednost prepoznate s arheološkog, arhitektonskog, prapovijesnog, povijesnog, znanstvenog, estetskog, društveno-kulturnog ili ekološkog stajališta. Ovaj je krajolik oblikovao moderno društvo i ima golemu vrijednost za naše razumijevanje načina na koji danas živimo.
8. Povijesni urbani krajolik prožet je sadašnjim i prošlim društvenim izričajima i razvitkom koji su povezani uz određeno mjesto. Sastoji se od elemenata koji definiraju njegov karakter, a uključuju namjene i obrasce korištenja zemljišta, prostornu organizaciju, vizualne odnose, topografiju i tlo, vegetaciju te sve elemente tehničke infrastrukture, uključujući male objekte i građevinske pojedinosti (rubnike, popločenje, odvodne kanale, rasvjetu itd.).
9. Pod suvremenom se arhitekturom u zadanom kontekstu podrazumijevaju svi značajni planirani i projektirani zahvati u izgrađenom povijesnom okolišu, uključujući otvorene prostore, nove građevine, dogradnje ili proširenja povijesnih građevina i lokaliteta te prenamjene.
10. Širenje pojma kulturne baštine, napose tijekom posljednjeg desetljeća, koje uključuje šire tumačenje što vodi do priznavanja suživota čovjeka sa zemljom i ljudskih bića u društvu, zahtijeva nove pristupe i metodologije za očuvanje i razvitak gradova u teritorijalnom kontekstu. Međunarodne povelje i preporuke još nisu u potpunosti integrirale ovu evoluciju.
11. Bečki memorandum usredotočuje se na utjecaj suvremenog razvitka na cjelokupni urbani krajolik od baštinske važnosti, pri čemu pojam povijesnog urbanog krajolika nadilazi tradicionalne izraze poput „povijesnih jezgri”, „ambijentalnih cjelina” ili „okoliša”, koji se često koriste u poveljama i zakonima o zaštiti, kako bi obuhvatio širi teritorijalni i krajobrazni kontekst.
12. Povijesni urbani krajolik stječe svoj izvanredan i univerzalan značaj u postupnom evolucijskom, kao i u planiranom prostornom razvitku tijekom određenog vremenskog razdoblja putem procesa urbanizacije, ugrađujući u sebe okolišne i topografske uvjete te izražavajući ekonomske i socio-kulturne vrijednosti koje pripadaju društvima. Kao takva, zaštita i konzerviranje povijesnog urbanog krajolika obuhvaća pojedine spomenike koji se nalaze u registrima zaštite, kao i ambijentalne cjeline te njihove značajne veze – fizičke, funkcionalne i vizualne, materijalne i asocijativne – s povijesnim tipologijama i morfologijama.
C. Načela i ciljevi
13. Neprekidne promjene u funkcionalnoj namjeni, društvenoj strukturi, političkom kontekstu i gospodarskom razvitku, koje se očituju u formi strukturalnih zahvata u naslijeđenom povijesnom urbanom krajoliku, mogu se prihvatiti kao dio gradske tradicije te zahtijevaju viziju grada kao cjeline s proaktivnim djelovanjem donositelja odluka, kao i dijalog s ostalim čimbenicima i dionicima.
14. Središnji izazov suvremene arhitekture u povijesnom urbanom krajoliku jest odgovoriti na dinamiku razvitka kako bi se s jedne strane olakšale socioekonomske promjene i rast, dok se s druge strane poštuje naslijeđena gradska vizura i njezin krajobrazni smještaj. Živi povijesni gradovi, posebice gradovi svjetske baštine, zahtijevaju politiku gradskog planiranja i upravljanja koja konzerviranje uzima kao jednu od ključnih točaka razvitka. U tom procesu autentičnost i cjelovitost povijesnog grada, koje su određene različitim čimbenicima, ne smiju biti narušene.
15. Budućnost našeg povijesnog urbanog krajolika zahtijeva međusobno razumijevanje između donositelja politika, urbanista, developera, arhitekata, konzervatora, vlasnika nekretnina, investitora i zainteresiranih građana, koji zajednički rade na očuvanju urbane baštine, istovremeno uzimajući u obzir modernizaciju i razvitak društva na kulturno i povijesno osjetljiv način, čime se jačaju identitet i društvena kohezija.
16. Uzimajući u obzir emocionalnu povezanost između ljudskih bića i njihova okoliša, odnosno njihov osjećaj za mjesto, ključno je zajamčiti kvalitetu života u urbanom okolišu kako bi se pridonijelo gospodarskom uspjehu grada te njegovoj društvenoj i kulturnoj vitalnosti.
17. Središnji cilj prostornih i funkcionalnih zahvata jest podizanje kvalitete života i učinkovitosti proizvodnje poboljšanjem uvjeta stanovanja, rada i rekreacije te prilagodbom namjena, ne narušavajući postojeće vrijednosti koje proizlaze iz karaktera i važnosti povijesne urbane supstancije i formi. To ne znači samo poboljšanje tehničkih standarda, već i rehabilitaciju te suvremeni razvitak povijesnog okoliša na temelju ispravnog popisa i procjene njegovih vrijednosti, kao i dodavanje visokokvalitetnih kulturnih izričaja.
D. Smjernice za konzervatorsko upravljanje
18. Donošenje odluka o zahvatima i suvremenoj arhitekturi u povijesnom urbanom krajoliku zahtijeva pomno razmatranje, kulturno i povijesno osjetljiv pristup, savjetovanje s dionicima te stručno znanje. Takav proces omogućuje adekvatno i pravilno postupanje u pojedinim slučajevima, ispitujući prostorni kontekst između starog i novog, uz poštovanje autentičnosti i cjelovitosti povijesne strukture i građevinskog fonda.
19. Duboko razumijevanje povijesti, kulture i arhitekture mjesta, nasuprot promatranju isključivo pojedinačnih građevina kao objekata, ključno je za razvitak konzervatorskog okvira, a pojedine arhitektonske narudžbe trebaju biti vođene urbanizmom i njegovim alatima za analizu tipologija i morfologija.
20. Ključan čimbenik u procesu planiranja jest pravovremeno prepoznavanje i definiranje prilika i rizika, kako bi se zajamčio uravnotežen proces razvitka i projektiranja. Temelj svim strukturalnim zahvatima jest sveobuhvatan pregled i analiza povijesnog urbanog krajolika kao načina izražavanja vrijednosti i značenja. Istraživanje dugoročnih učinaka i održivosti planiranih zahvata sastavni je dio procesa planiranja, a cilj mu je zaštita povijesne supstancije, građevinskog fonda i konteksta.
21. Uzimajući u obzir osnovnu definiciju (prema članku 7. ovog Memoranduma), urbanističko planiranje, suvremena arhitektura i očuvanje povijesnog urbanog krajolika trebali bi izbjegavati sve forme pseudohistorijskog projektiranja, budući da oni predstavljaju nijekanje kako povijesnog, tako i suvremenog izričaja. Jedan povijesni pogled ne bi smio istisnuti druge, jer povijest mora ostati čitljiva, dok je krajnji cilj slijed kulture u kvalitetnim zahvatima.
E. Smjernice za urbani razvitak
22. Etički standardi te zahtjev za visokokvalitetnim projektiranjem i izvedbom, osjetljivima na kulturno-povijesni kontekst, preduvjeti su za proces planiranja. Kvalitetna arhitektura u povijesnim područjima trebala bi pridati dužnu pozornost zadanim mjerilima, posebno s obzirom na volumen i visinu zgrada. Važno je da novi razvitak na minimum svede izravne utjecaje na važne povijesne elemente, kao što su značajne strukture ili arheološki slojevi.
23. Prostorne strukture unutar i oko povijesnih gradova potrebno je unaprijediti putem urbanog dizajna i umjetnosti jer su oni ključni elementi preporoda povijesnih gradova: urbani dizajn i umjetnost izražavaju njihove specifične povijesne, društvene i ekonomske komponente te ih prenose budućim naraštajima.
24. Očuvanje lokaliteta svjetske baštine uključuje i oblikovanje javnog prostora: posebnu pozornost, među ostalim, treba posvetiti funkcionalnosti, mjerilu, materijalima, rasvjeti, urbanoj opremi, oglašavanju i vegetaciji. Infrastruktura urbanističkog planiranja u baštinskim zonama mora uključivati sve mjere za poštovanje povijesne supstancije, građevinskog fonda i konteksta, kao i za ublažavanje negativnih učinaka odvijanja prometa i parkiranja.
25. Gradske vizure, krovne vizure, glavne vizualne osi, građevne čestice i tipologije sastavni su dijelovi identiteta povijesnog urbanog krajolika. S obzirom na obnovu, povijesna krovna vizura i izvorne građevne čestice služe kao temelj za planiranje i projektiranje.
26. Kao opće načelo, proporcije i dizajn moraju se uklopiti u specifičnu vrstu povijesne matrice i arhitekture, pri čemu uklanjanje jezgre građevinskog fonda vrijednog zaštite („fasadizam”) ne predstavlja prikladan način strukturalnog zahvata. Posebnu pozornost treba posvetiti tome da razvitak suvremene arhitekture u gradovima svjetske baštine bude komplementaran vrijednostima povijesnog urbanog krajolika te da ostane unutar granica kako se ne bi narušio povijesni karakter grada.
F. Načini i sredstva
27. Upravljanje dinamičnim promjenama i razvitkom u povijesnim urbanim krajolicima svjetske baštine obuhvaća precizno poznavanje teritorija i njegovih elemenata od baštinske važnosti, identificiranih znanstvenim metodama popisa te relevantne zakone, propise, alate i postupke koji su formalizirani u Planu upravljanja, u skladu s Operativnim smjernicama za provedbu Konvencije o svjetskoj baštini.
28. Izrada i provedba Plana upravljanja za povijesne urbane krajolike zahtijeva sudjelovanje interdisciplinarnog tima stručnjaka i profesionalaca, kao i pravovremeno pokretanje sveobuhvatnog savjetovanja s javnošću.
29. Kvalitetno upravljanje povijesnim urbanim krajolikom teži trajnom očuvanju i poboljšanju prostornih, funkcionalnih i projektnih vrijednosti. U tom pogledu poseban naglasak treba staviti na kontekstualizaciju suvremene arhitekture u povijesnom urbanom krajoliku, a prijedloge suvremenih zahvata trebale bi pratiti studije procjene kulturnog ili vizualnog utjecaja.
30. Gospodarski aspekti urbanog razvitka trebali bi biti povezani s ciljevima dugoročnog očuvanja baštine.
31. Povijesne građevine, otvoreni prostori i suvremena arhitektura znatno pridonose vrijednosti grada brendiranjem njegova karaktera. Suvremena arhitektura može biti snažan alat konkurentnosti za gradove jer privlači stanovnike, turiste i kapital. Povijesna i suvremena arhitektura čine vrijednost za lokalne zajednice koja bi trebala služiti u obrazovne svrhe, za slobodno vrijeme, turizam te osiguravanje tržišne vrijednosti nekretnina.
G. Preporuke
32. Sljedeća razmatranja upućena su Odboru za svjetsku baštinu i UNESCO-u:
a) S obzirom na povijesna urbana područja koja su već upisana na Popis svjetske baštine, koncept povijesnog urbanog krajolika i preporuke iznesene u ovom Memorandumu moraju se uzeti u obzir pri preispitivanju svakog potencijalnog ili utvrđenog utjecaja na cjelovitost dobra svjetske baštine. Ova bi načela trebala biti osnažena planovima koji detaljno određuju specifične mjere koje treba poduzeti za zaštitu povijesnog urbanog krajolika.
b) Pri razmatranju upisa novih dobara i lokaliteta povijesnih urbanih područja na Popis svjetske baštine, preporučuje se da se koncept povijesnog urbanog krajolika uključi u proces nominacije i evaluacije.
c) Poziva se UNESCO da prouči mogućnost oblikovanja nove preporuke koja bi dopunila i ažurirala postojeće dokumente o temi povijesnih urbanih krajolika, s posebnim osvrtom na kontekstualizaciju suvremene arhitekture, a koja bi se u narednom razdoblju trebala podnijeti Općoj skupštini UNESCO-a.
20. svibnja 2005.
Skupina za izradu nacrta Bečkog memoranduma
Centar za svjetsku baštinu pri UNESCO-u: Francesco Bandarin, Ron van Oers, Mechtild Rössler, Kerstin Manz
Grad Beč: Arnold Klotz, Manfred Wehdorn, Eugen Antalovsky, Johannes Lutter, Claudia de Waal
Austrijsko savezno ministarstvo kulture: Franz Neuwirth
Stalno izaslanstvo Austrije pri UNESCO-u: Brigitte Trinkl
ICCROM: Joseph King
ICOMOS: Michael Petzet, Dinu Bumbaru, Christiane Schmückle-Mollard
Međunarodna federacija za stambeno zbrinjavanje i prostorno planiranje (IFHP): Irene Wiese-Von Ofen
Međunarodna federacija krajobraznih arhitekata (IFLA): Hans Dorn
Organizacija gradova svjetske baštine (OVPM): Bruno Delas
Međunarodna unija arhitekata (UIA): Jean-Claude Riguet, Francine Troupillon, Paula Liberato
References
| ↑1 | Vienna Memorandum on “World Heritage and Contemporary Architecture – Managing the Historic Urban Landscape” |
|---|