Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, 1972.

by manensin Teorija - Theoryon Posted on

Konvencija UNESCO-a o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine[1]The World Heritage Convention, s engleskog preveo Marko Špikić.

Opća konferencija Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, okupljena u Parizu od 17. listopada do 21. studenog 1972. na svojoj sedamnaestoj sjednici,

Primjećujući da se prijetnja kulturnoj i prirodnoj baštini povećala razaranjem ne samo tradicionalnim uzrocima propadanja nego i izmjenom društvenih i ekonomskih uvjeta koji otežavaju stanje još strašnijim pojavama oštećenja ili razaranja,

Uzimajući u obzir da pogoršanje ili nestanak[2]deterioration or disappearance bilo kojeg dobra[3]item.

kulturne ili prirodne baštine predstavlja štetno osiromašenje baštine svih svjetskih nacija,

Uzimajući u obzir da je zaštita ove baštine na nacionalnoj razini često nepotpuna zbog razmjera sredstava koje zahtjeva i zbog nedostatnih ekonomskih, znanstvenih i tehničkih sredstava zemlje u kojoj se nalaze dobra koje valja zaštititi,

Podsjećajući da Ustav Organizacije[4]Ustav Organizacije: engl. the Constitution of the Organization. Temeljni dokument UNESCO-a, donijet u Londonu 16. studenog 1945.

predviđa da će održavati, povećavati i širiti znanje, jamčeći konzerviranje i zaštitu[5]Konzerviranje i zaštitu: engl. conservation and protection. Nerijetko se u hrvatskom jeziku pojmovi poklapaju: ovaj se dio teksta može tumačiti kao dva postupka koji upućuju na izravnu primjenu … Continue reading svjetske baštine te preporučujući uključenim nacijama nužne međunarodne konvencije,

Uzimajući u obzir da postojeće međunarodne konvencije, preporuke i rezolucije o kulturnim i prirodnim dobrima[6]Dobrima: engl. property. U dokumentu se pojam baštine koristi kao skupni naziv za naslijeđene vrijednosti, a pojam dobara za pojedinačne sastavnice toga skupa. svim narodima svijeta pokazuju važnost čuvanja ovih jedinstvenih i nenadomjestivih dobara, bez obzira na to komu pripadala,

Uzimajući u obzir da su dijelovi kulturne i prirodne baštine od iznimnog zanimanja i da zato moraju biti očuvani u cjelini kao dijelovi svjetske baštine čovječanstva,[7]the world heritage of mankind. 

Uzimajući u obzir da je, s obzirom na veličinu i težinu novih opasnosti koje im prijete, dužnost čitave međunarodne zajednice sudjelovati u zaštiti kulturne i prirodne baštine iznimne opće vrijednosti,[8]outstanding universal value. Odlomak prije se, umjesto pojma vrijednosti, koristio pojam zanimanja, engl. interest. pružajući zajedničku pomoć koja će, iako neće preuzeti mjesto djelovanja uključene države, služiti kao učinkovita dopuna,

Uzimajući u obzir da je u tu svrhu bitno usvojiti nove propise u obliku konvencije, ustanovljujući učinkoviti sustav zajedničke zaštite kulturne i prirodne baštine iznimne opće vrijednosti, organizirane kao stalne i u skladu s modernim znanstvenim metodama,

 Odlučujući na svojoj šesnaestoj sjednici da će ovo pitanje biti tema međunarodne konvencije,

 Prihvaća ovog šesnaestog dana studenoga 1972. sljedeću Konvenciju.

I. DEFINICIJE KULTURNE I PRIRODNE BAŠTINE

Članak 1

Za potrebe ove Konvencije, „kulturnom baštinom“ će se nazivati sljedeće:

spomenici: arhitektonska djela, djela monumentalne skulpture i slikarstva, sastavnice struktura arheološke naravi, natpisi, pećinski stanovi i spojevi tih osobina, koje su od iznimne opće vrijednosti s gledišta historije, umjetnosti i znanosti;

skupine građevina: skupine odvojenih ili povezanih građevina koje po svojoj arhitekturi, istovrsnosti ili mjestu u krajoliku posjeduju iznimnu opću vrijednost s gledišta historije, umjetnosti i znanosti;

mjesta:[9]sites ljudska djela ili spojena djela prirode i čovjeka, kao i područja koja uključuju arheološka mjesta (lokalitete) iznimne opće vrijednosti s historijskog, estetskog, etnološkog ili antropološkog gledišta.

Članak 2

Za potrebe ove Konvencije, „prirodnom baštinom“ će se nazivati sljedeće:

prirodne značajke koje se sastoje od fizičkih i bioloških formacija ili skupina takvih formacija iznimne opće vrijednosti s estetskog i znanstvenog gledišta;

geološke i fiziografske formacije i precizno ocrtana područja koja sačinjavaju stanište ugroženih vrsta životinja i biljaka od iznimne opće vrijednosti s gledišta znanosti ili očuvanja (prirode);

prirodna mjesta ili precizno ocrtana prirodna područja iznimne opće vrijednosti s gledišta znanosti, očuvanja (prirode) ili prirodne ljepote.

Članak 3

Na svakoj je od država koje sudjeluju u provođenju ove Konvencije da prepoznaju i ocrtaju različita dobra, smještena na njihovu teritoriju, kako je spomenuto u Člancima 1 i 2.

II. NACIONALNA I MEĐUNARODNA ZAŠTITA KULTURNE I PRIRODNE BAŠTINE

Članak 4

Svaka država sudionica ove Konvencije prepoznaje da dužnost prepoznavanja, zaštite, konzerviranja, prezentiranja i prenošenja[10]the identification, protection, conservation, presentation and transmission. kulturne i prirodne baštine navedene u člancima 1 i 2 budućim naraštajima, koja se nalazi na njezinu teritoriju, pripada prije svega toj državi. Ona će, do krajnjih granica vlastitih sredstava, učiniti sve u svojoj moći i, kada je prikladno, uz svaku međunarodnu pomoć i suradnju, osobito financijsku, umjetničku, znanstvenu i tehničku koju će moći dobiti.

Članak 5

Kako bi zajamčila poduzimanje učinkovitih i djelatnih mjera zaštite, konzerviranja i prezentiranja kulturne i prirodne baštine smještene na njezinu teritoriju, svaka država sudionica ove Konvencije će, koliko je to moguće, nastojati i, u odnosu na svaku zemlju:

a. usvojiti opću politiku koja je usmjerena davanju namjene kulturnoj i prirodnoj baštini u životu zajednice i integriranju zaštite te baštine unutar opsežnih planskih programa;

b. unutar svojeg teritorija, ondje gdje te službe ne postoje, uspostaviti jednu ili više službi za zaštitu, konzerviranje i prezentiranje kulturne i prirodne baštine s odgovarajućim osobljem i sredstvima za olakšavanje njihovih namjena;

c. razviti znanstvena i tehnička proučavanja i istraživanja i razraditi takve operativne metode koje će državu osposobiti za suzbijanje opasnosti koje prijete njenoj kulturnoj i prirodnoj baštini;

d. poduzeti odgovarajuće zakonske, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere, nužne u identifikaciji, zaštiti, konzerviranju, prezentiranju i rehabilitaciji ove baštine, i

e. poduprti uspostavu ili razvitak nacionalnih ili regionalnih središta za naobrazbu u zaštiti, konzerviranju i prezentiranju kulture i prirodne baštine i potaknuti znanstvenog istraživanja u ovom polju.

Članak 6

1. U potpunosti poštujući suverenitet država na čijem je teritoriju kulturna i prirodna baština, spomenuta u Člancima 1 i 2, nalazi, i bez predrasuda prema vlasničkim pravima koje jamči nacionalno zakonodavstvo, države sudionice ove Konvencije priznaju da takva baština sačinjava svjetsku baštinu; dužnost je međunarodne zajednice u cjelini da surađuje u njenoj zaštiti.

2. Države sudionice se, u skladu s propisima ove Konvencije, obvezuju pružiti pomoć u identificiranju, zaštiti, konzerviranju i očuvanju kulturne i prirodne baštine iz odlomaka 2 i 4 Članka 11 ukoliko države na čijem se teritoriju ona nalazi to zatraže.

3. Svaka država sudionica ove Konvencije obvezuje se ne poduzimati ikakvu namjernu mjeru koja bi mogla izravno ili neizravno oštetiti kulturnu i prirodnu baštinu iz članaka 1 i 2, smještenu na teritoriju drugih država sudionica ove Konvencije.

Članak 7

Za svrhe ove Konvencije međunarodna će se zaštita svjetske kulturne i prirodne baštine shvaćati kao uspostava sustava međunarodne suradnje i pomoći u cilju podupiranja država sudionica Konvencije u njihovim naporima da konzerviraju i identificiraju tu baštinu.

III. MEĐUVLADIN ODBOR ZA ZAŠTITU SVJETSKE KULTURNE I PRIRODNE BAŠTINE

Članak 8

Ovime se unutar Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu uspostavlja Međuvladin odbor za zaštitu kulturne i prirodne baštine iznimne opće vrijednosti, nazvan „Odbor za svjetsku baštinu“. Sastojat će se od petnaest država sudionica Konvencije koje izaberu države sudionice Konvencije na općoj skupštini tijekom redovite sjednice Opće konferencije Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. Broj država-članica Odbora povećat će se na dvadeset i jednu na dan redovite sjednice Opće konferencije, nakon stupanja na snagu ove Konvencije unutar barem četrdeset država.

2. Izbor članova Odbora zajamčit će pravednu zastupljenost različitih regija i kultura svijeta.

3. Predstavnik Međunarodnoga centra za proučavanje očuvanja i restauriranja kulturnih dobara (Centra u Rimu), predstavnik Međunarodnoga vijeća za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS-a) i predstavnik Međunarodnoga saveza za očuvanje prirode i prirodnih resursa (IUCN-a), kojima se, na zahtjev država sudionica Konvencije okupljenih na općoj skupštini tijekom redovitih sjednica Opće konferencije Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, mogu pridodati predstavnici drugih međuvladinih ili nevladinih organizacija sa sličnim ciljevima, mogu sudjelovati na sjednicama Vijeća kao savjetnici.

Članak 9

1. Vrijeme službovanja država-članica Vijeća za svjetsku baštinu trajat će od kraja redovite sjednice Opće konferencije na kojoj su izabrane do kraja njene treće iduće redovite sjednice.

2. Vrijeme službovanja jedne trećine članica određenih u doba prvog izbora će, međutim, prestati na kraju prve redovite sjednice Opće konferencije nakon one na kojoj su izabrani; a vrijeme službovanja daljnje trećine članica određenih u isto doba prestat će na kraju druge redovite sjednice Opće konferencije nakon one na kojoj su izabrani. Imena tih članica odabrat će ždrijebom Predsjednik Opće konferencije Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu nakon prvog izbora.

3. Države članice Odbora izabrat će za svoje predstavnike osobe osposobljene u polju kulturne ili prirodne baštine.

Članak 10

1. Odbor za svjetsku baštinu će usvojiti svoja Pravila postupanja.

2. Odbor može bilo kada pozvati javne ili privatne organizacije ili pojedince da sudjeluju na savjetodavnim sastancima o pojedinim problemima.

3. Ukoliko to drži nužnim za izvođenje svojih funkcija, Odbor može osnovati takva savjetodavna tijela.

Članak 11

1. Svaka država sudionica Konvencije će, ukoliko je to moguće, Odboru za svjetsku baštinu podastrijeti popis dobara koja sačinjavaju kulturnu i prirodnu baštinu, smještenu na njezinu teritoriju i prikladnu za uključivanje na popis predviđen u odlomku 2 ovoga Članka. Ovaj popis, koji se neće smatrati iscrpnim, uključivat će dokumentaciju o lokaciji dobra i njegovoj važnosti.

2. Na temelju popisa koje države predaju u skladu s odlomkom 1, Odbor će pod naslovom „Popis svjetske baštine“ osnovati, ažurirati i publicirati popis dobara koja sačinjavaju kulturnu i prirodnu baštinu, kako je definirano u Člancima 1 i 2 ove Konvencije, za koje smatra da posjeduju iznimnu opću vrijednost u skladu s kriterijima koje će ustanoviti. Ažurirani popis bit će podijeljen barem svake dvije godine.

3. Uključivanje dobara na Popis svjetske baštine zahtijeva pristanak dotične države. Uključivanje dobara smještenog na teritoriju, suverenitetu ili jurisdikciji na koji pravo polaže više od jedne države neće ni na koji način prejudicirati prava strana u sporu.

4. Kad god će to okolnosti zahtijevati, Odbor će, pod naslovom „Popis ugrožene svjetske baštine“, osnovati, ažurirati i publicirati popis dobara s Popisa svjetske baštine za čije su konzerviranje potrebni veliki radovi i za što je zatražena pomoć pod ovom Konvencijom. Ovaj će popis sadržavati procjenu troškova takvih radova. Popis može uključiti samo ona dobra koja sačinjavaju kulturnu i prirodnu baštinu ugroženu ozbiljnim i specifičnim opasnostima, poput prijetnje nestankom, uzrokovanog ubrzanim propadanjem, javnim ili privatnim projektima velikog opsega ili projekatima brzog gradskog ili turističkog razvitka; razaranje izazvano promjenama namjene ili vlasništva nad zemljištem; velike preinake zbog nepoznatih uzroka; napuštanje iz bilo kojeg razloga; izbijanje ili prijetnja oružanim sukobom; nesreće i katastrofe; ozbiljni požari, potresi, klizanja zemljišta; erupcije vulkana; promjene razina voda, poplave i plimni valovi. Odbor u svako doba, u slučaju hitne potrebe, može upotpuniti Popis ugrožene svjetske baštine i odmah publicirati takav upis.

5. Odbor će definirati kriterije na temelju kojih se dobra koja pripadaju kulturnoj ili prirodnoj baštini mogu uključiti na neki od popisa spomenutih u odlomcima 2 i 4 ovoga Članka.

6. Prije odbijanja zamolbe za uključivanje na neki od dvaju popisa spomenutih u odlomcima 2 i 4 ovoga Članka, Odbor će se savjetovati s državom članicom na čijem se teritoriju nalaze dotična kulturna ili prirodna dobra.

7. Odbor će, u dogovoru s uključenim državama, koordinirati i potaknuti proučavanje i istraživanje potrebno za sastavljanje popisa spomenutih u odlomcima 2 i 4 ovoga Članka.

Članak 12

Činjenica da neko dobro kulturne ili prirodne baštine nije uvršteno ni u jedan od dvaju popisa navedenih u stavcima 2. i 4. članka 11. ni u kojem se slučaju ne smije tumačiti kao da ono nema iznimnu opću vrijednost u svrhe koje ne proizlaze iz uvrštenja u te popise.

Članak 13

1. Odbor za svjetsku baštinu primit će i proučiti zamolbe za međunarodnu pomoć koje su formulirale države sudionice Konvencije u odnosu na dobra koja sačinjavaju kulturnu ili prirodnu baštinu, smještenu na njihovu teritoriju i uključenu ili po mogućnosti prikladnu za uključivanje na popise spomenute u odlomcima 2 i 4 Članka 11. Svrha takvih zamolbi može biti jamčenje zaštite, konzerviranja, očuvanja ili rehabilitacije takvih dobara.

2. Zamolbe za međunarodnu pomoć iz odlomka 1 ovoga Članka mogu se baviti i identificiranjem kulturnih ili prirodnih dobara definiranih u člancima 1 i 2, kada su pripremna istraživanja pokazala da bi daljnja ispitivanja bila opravdana.

3. Odbor će odlučiti o poduzimanju mjera prema ovim zahtjevima, gdje je potrebno odrediti vrstu i opseg svoje pomoći i u svoje ime ovlastiti zaključivanje potrebnih dogovora s dotičnom vladom.

4. Odbor će odrediti red prioriteta svojih djelovanja. Čineći to, imat će na umu važnost svjetske kulturne i prirodne baštine kojoj je potrebna zaštita, potrebu pružanja međunarodne pomoći dobrima koja najbolje prikazuju prirodni okoliš, duh i povijest ljudi svijeta, hitnost posla koji valja odraditi, sredstva dostupna državama na čijem su teritoriju smještena ugrožena dobra a osobito opseg unutar kojega države mogu čuvati dobra vlastitim sredstvima.

5. Odbor će sastaviti, ažurirati i publicirati popis dobara za koja je odobrena međunarodna pomoć.

6. Odbor će odlučiti o uporabi sredstava Fonda osnovanog u Članku 15 ove Konvencije. On će težiti povećanju ovih sredstava i u tu svrhu poduzimati sve korisne korake.

7. Odbor će surađivati s međunarodnim i nacionalnim vladinim i nevladinim organizacijama koje imaju slične ciljeve kao u ovoj Konvenciji. Za provođenje svojih programa i projekata Odbor se može obratiti organizacijama, osobito Međunarodnom centru za proučavanje očuvanja i restauriranja kulturnih dobara (Centar u Rimu), Međunarodnome vijeću za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS-u) i Međunarodnom savezu za očuvanje prirode i prirodnih resursa (IUCN-u), kao i javnim i privatnim tijelima i pojedincima.

8. Odluke Odbora donosit će se većinom od dvije trećine nazočnih članova koji glasuju. Većina članova Odbora stvarat će kvorum.

Članak 14

1. Odboru za svjetsku baštinu pomagat će Tajništvo koje imenuje Glavni ravnatelj Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu.

2. Do krajnjih granica koristeći usluge Međunarodnog centra za proučavanje očuvanja i restauriranja kulturnih dobara sa središtem u Rimu, Međunarodnog vijeća za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS-a) i Međunarodnog saveza za očuvanje prirode i prirodnih resursa (IUCN-a) u odnosu na njihova područja kompetencije i sposobnosti, Glavni ravnatelj Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu pripremit će dokumentaciju Odbora i dnevni red sastanaka, odgovarajući za provođenje njegovih odluka.

IV. FOND ZA ZAŠTITU SVJETSKE KULTURNE I PRIRODNE BAŠTINE

Članak 15

1. Uspostavlja se Fond za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine iznimne opće vrijednosti, nazvan „Fondom za svjetsku baštinu“.

2. Fond će utemeljiti kreditni fond, u skladu s propisima financijskih pravila Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu.

3. Sredstva Fonda sastojat će se od:

a. obveznih i dragovoljnih doprinosa koje daju države sudionice ove Konvencije,

b. doprinosa, darova ili ostavštine koje mogu ostvariti:

i. druge države

ii. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, druge organizacije; unutar sustava Ujedinjenih naroda, osobito Razvojni program Ujedinjenih naroda ili druge međuvladine organizacije;

iii. javna ili privatna tijela ili pojedinci;

c. svih kamata dospjelih na sredstva Fonda;

d. sredstava ostvarenih prikupljanjem i dohocima od svečanosti sazvanih u korist Fonda;

e. svih drugih sredstava odobrenih pravilima Fonda koja je odredio Odbor za svjetsku baštinu.

4. Prilozi Fondu i ostali oblici pomoći Odboru mogu se koristiti samo u okviru ciljeva koje će definirati Odbor. Odbor može primiti priloge koji će se koristiti samo za određeni program ili projekt, pod uvjetom da je Odbor odlučio o provedbi takvog programa ili projekta. Prilozi Fondu ne smiju se vezati uz političke uvjetovanosti.

Članak 16

1. Bez predrasuda prema bilo kojem dodatnom dragovoljnom prilogu, države sudionice ove Konvencije obvezuju se da će svake dvije godine redovito uplaćivati priloge u Fond za svjetsku baštinu. Njihovu visinu, u obliku postotka jedinstveno primijenjenog na sve zemlje, odredit će Opća skupština država sudionica Konvencije okupljena tijekom sjednica Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. Ova odluka Opće skupštine zahtijeva nazočnost i glasovanje većine država sudionica, koje se nisu očitovale u odnosu na odlomak 2 ovog Članka. Obvezni prilozi država sudionica Konvencije neće ni u kom slučaju prelaziti jedan posto priloga redovitog proračuna Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu.

2. Ipak, svaka država o kojoj je riječ u Članku 31 ili u Članku 32 ove Konvencije, može se u trenutku pohrane svojih dokumenata ratifikacije, prihvaćanja ili pristupanja očitovati da neće biti vezana propisima odlomka 1 ovoga Članka.

3. Država sudionica Konvencije koja se očitovala prema odlomku 2 ovoga Članka može u bilo koje doba povući rečeno očitovanje obaviješću Glavnom ravnatelju Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. Međutim, povlačenje očitovanja neće imati učinka na obvezni prilog države do datuma sljedeće Opće skupštine država sudionica Konvencije.

4. Kako bi Odbor mogao učinkovito planirati svoje djelovanje, prilozi država sudionica ove Konvencije koje su se očitovale prema odlomku 2 ovoga Članka, bit će redovito uplaćivani, barem svake dvije godine, i ne bi trebali biti manji od priloga koje su trebale platiti da su vezane propisima odlomka 1 ovoga Članka.

5. Država sudionica Konvencije koja zaostaje s uplatom svojeg obveznog ili dragovoljnog priloga u tekućoj godini i u kalendarskoj godini koja joj prethodi neće biti poželjna kao članica Odbora za svjetsku baštinu, iako se ovaj uvjet neće primjenjivati kod prvog izbora. Vrijeme službovanja bilo koje takve države koja je već članica Odbora skončat će u doba izbora koje jamči Članak 8, odlomak 1 ove Konvencije.

Članak 17

Države sudionice Konvencije razmotrit će ili potaknuti uspostavu nacionalnih, javnih i privatnih zaklada ili udruga kojima će svrha biti poticanje darivanja za zaštitu kulturne i prirodne baštine definirane u člancima 1 i 2 ove Konvencije.

Članak 18

Države sudionice ove Konvencije pružit će pomoć u međunarodnim akcijama prikupljanja sredstava koje saziva Fond za svjetsku baštinu pod pokroviteljstvom Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. One će u ovu svrhu pomoći sakupljanje koje obavljaju tijela spomenuta u stavku 3 Članka 15.

V. UVJETI I PRIPREME ZA MEĐUNARODNU POMOĆ

Članak 19

Svaka država sudionica ove Konvencije može zatražiti međunarodnu pomoć za dobra koja sačinjavaju kulturnu ili prirodnu baštinu iznimne opće vrijednosti smještenu unutar svoga teritorija. Sa svojom će zamolbom predati podatke i dokumentaciju koju predviđa Članak 21 i koju posjeduje, a omogućit će Odboru da donese odluku.

Članak 20

Kao predmet propisa iz stavka 2 Članka 13, pod-stavka c Članka 22 i Članka 23, međunarodna se pomoć koja se omogućuje ovom Konvencijom može udijeliti samo dobru koje sačinjava kulturnu i prirodnu baštinu za koju je Odbor za svjetsku baštinu odlučio – ili može odlučiti – da je uključi na neki od svojih popisa spomenutim u stavcima 2 i 4 Članka 11.

Članak 21

1. Odbor za svjetsku baštinu će definirati postupak prema kojem će se razmatrati zamolbe za međunarodnu pomoć, a pobliže će označiti sadržaj zamolbe, koja bi trebala odrediti zamišljeno djelovanje, nužni posao, očekivani trošak, stupanj hitnosti i razloge zbog kojih sredstva države koja traži pomoć ne dopuštaju pokrivanje troškova. Kada je god to moguće, takve će zamolbe pratiti izvješća stručnjaka.

2. Odbor bi zamolbe zasnovane na katastrofama ili prirodnim nesrećama zbog hitnosti posla koji mogu podrazumijevati, trebao izravno i prioritetno razmotriti. Odbor bi trebao imati pričuvni fond na raspolaganju zbog takvih slučajnih događaja.

3. Odbor će prije donošenja odluke provesti proučavanja i savjetovanja koja će držati potrebnima.

Članak 22

Pomoć koju odobri Odbor za svjetsku baštinu može imati sljedeće oblike:

a. proučavanja vezana uz umjetničke, znanstvene i tehničke probleme, potaknute zaštitom, konzerviranjem, prezentiranjem i rehabilitiranjem kulturne i prirodne baštine, kako je definirano u stavcima 2 i 4 Članka 11 ove Konvencije;

b. pripravljanje stručnjaka, tehničara i stručnog rada kako bi se zajamčilo da će odobreni posao biti obavljen ispravno;

c. obrazovanje osoblja i specijalista na svim razinama u polju prepoznavanja, zaštite, konzerviranja, prezentiranja i rehabilitacije kulturne i prirodne baštine;

d. opskrba opremom koju dotična država ne posjeduje ili nije u mogućnosti da je pribavi;

e. pozajmice s niskim ili bez kamata koje se mogu vraćati u duljem roku;

f. dodjeljivanje bespovratnih subvencija u iznimnim slučajevima i zbog posebnih razloga.

Članak 23

Odbora za svjetsku baštinu može također zajamčiti međunarodnu pomoć nacionalnim i pokrajinskim središtima oko obrazovanja osoblja i specijalista na svim razinama u polju prepoznavanja, zaštite, konzerviranja, prezentiranja i rehabilitacije kulturne i prirodne baštine.

Članak 24

Širokoj međunarodnoj pomoći prethodit će detaljna znanstvena, ekonomska i tehnička proučavanja. Ta će se proučavanja zasnivati na najnaprednijim tehnikama za zaštitu, konzerviranje, prezentiranje i rehabilitaciju prirodne i kulturne baštine i bit će postojana u odnosu na ciljeve ove Konvencije. Proučavanja će također težiti razboritoj uporabi sredstava dostupnih dotičnoj državi.

Članak 25

Kao opće pravilo, samo će dio troškova nužnih za posao podnijeti međunarodna zajednica. Ukoliko to ne dopuštaju njezina sredstva, prinos države koja se koristi međunarodnom pomoći predstavljat će bitan dio sredstava posvećenih svakom programu ili projektu.

Članak 26

Odbor za svjetsku baštinu i država-primateljica u dogovoru koji zaključe definirat će uvjete pod kojima će se izvesti program ili projekt za koji je potrebna međunarodna pomoć pod uvjetima ove Konvencije. Država koja će primiti međunarodnu pomoć bit će odgovorna za nastavljanje zaštite, konzerviranja i prezentiranja tako čuvanoga dobra, poštujući uvjete koji su postavljeni u dogovoru.

VI. OBRAZOVNI PROGRAMI

Članak 27

1. Države sudionice ove Konvencije će svim prikladnim sredstvima, a posebno obrazovnim i obavijesnim programima, nastojati ojačati razumijevanje i poštovanje kulturne i prirodne baštine definirane u Člancima 1 i 2 Konvencije kod svojih naroda.

2. One će se obvezati da otvoreno izvješćuju javnost o opasnostima koje prijete ovoj baštini i o djelatnostima poduzetim u provođenju ove Konvencije.

Članak 28

Države sudionice ove Konvencije koje prime međunarodnu pomoć u skladu s Konvencijom poduzet će odgovarajuće mjere kako bi obznanile važnost dobara za koja je dobivena pomoć i ulogu koju je takva pomoć imala.

VII. IZVJEŠĆA

Članak 29

1. Države sudionice ove Konvencije će u izvješćima koja podastiru Općoj konferenciji Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu na nadnevak i na način koji ona utvrdi, pružiti podatak o zakonskim i administrativnim propisima koje su usvojile i o drugim poduzetim djelima u provođenju ove Konvencije, skupa s pojedinostima o iskustvu prikupljenom u ovome polju.

2. Ova izvješća će se podastrijeti Odboru za svjetsku baštinu.

3. Odbor će predati izvješće o svojim djelatnostima na svakoj od redovitih sjednica Opće konferencije Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu.

VIII. ZAVRŠNE TOČKE

Članak 30

Ova je Konvencija sastavljena na arapskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku. Pet je tekstova podjednako mjerodavno.

Članak 31

Ova će Konvencija biti predmet ratifikacije ili prihvaćanja kod zemalja članica Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, u skladu sa svojim ustavnim postupcima.

2. Dokumenti ratifikacije ili prihvaćanja bit će pohranjeni kod Glavnoga ravnatelja[11]Tada je Glavni ravnatelj UNESCO-a bio René Maheu (1905.-75.). On je 1962. potpisao i Preporuku za čuvanje ljepote i značaja krajolika i mjesta, a 1968. Preporuku za očuvanje kulturnih dobara … Continue reading Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu.

Članak 32

1. Ova će Konvencija otvoriti pristup svim državama koje nisu članice Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu a Opća konferencija Organizacije ih je pozvala da joj pristupe.

2. Pristupanje će se ostvariti pohranom dokumenta o pristupanju kod Glavnoga ravnatelja Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu.

Članak 33

Ova će Konvencija stupiti na snagu tri mjeseca nakon nadnevka pohrane dvadesetog dokumenta ratifikacije, prihvaćanja ili pristupanja, ali samo u odnosu na one države koje su pohranile svoje dokumente ratifikacije, prihvaćanja ili pristupanja na taj dan ili prije njega. Ona će stupiti na snagu u svakoj od država tri mjeseca nakon pohrane dokumenata ratifikacije, prihvaćanja ili pristupanja.

Članak 34

Sljedeći će se propisi primijeniti na one države sudionice ove Konvencije koje imaju federalni ili nejedinstveni ustavni sustav:

a. s obzirom na propise ove Konvencije, čije provođenje potpada pod zakonsku nadležnost federalne ili središnje zakonodavne vlasti, obveze federalne ili središnje vlasti bit će jednake kao i kod država država sudionica koje nisu federalne;

b. s obzirom na propise ove Konvencije, čije provođenje potpada pod zakonsku nadležnost pojedinih država sastavnica, zemalja, pokrajina ili kantona koji nisu obvezni ustavnim sustavom federacije poduzeti zakonodavne mjere, federalna vlast će obavijestiti kompetentne vlasti takvih država, zemalja, pokrajina ili kantona o rečenim propisima, sa svojim preporukama za njeno usvajanje.

Članak 35

1. Svaka država sudionica ove Konvencija može otkazati Konvenciju.

2. Otkazivanje će se prijaviti pisanim dokumentom, pohranjenim kod Glavnoga ravnatelja Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu.

3. Otkazivanje će stupiti na snagu dvanaest mjeseci nakon primitka dokumenta o otkazivanju. On neće utjecati na financijske obveze države koja otkazuje do nadnevka kojim otkazivanje stupa na snagu.

Članak 36

Glavni ravnatelj Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu će obavijestiti države članice Organizacije, države koje nisu članice Organizacije i spominju se u Članku 32, kao i Ujedinjene narode, o pohrani svih dokumenata ratifikacije, prihvaćanja ili pristupanja zajamčenih člancima 31 i 32 te o otkazivanju zajamčenom Člankom 35.

Članak 37

1. Ovu Konvencija može revidirati Opća konferencija Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. Ipak, svaka će revizija obvezivati samo one države koje će postati sudionice revidirane konvencije.

2. Ako će Opća konferencija usvojiti novu konvenciju koja u potpunosti ili dijelom revidira ovu Konvenciju, tada, ukoliko nova konvencija drugačije ne predviđa, ova Konvencija više neće biti otvorena ratifikaciji, prihvaćanju ili pristupanju, i to od nadnevka kojim nova revidirana konvencija stupa na snagu.

Članak 38

U skladu s Člankom 102 Povelje Ujedinjenih naroda, ova će se Konvencija registrirati kod Tajništva Ujedinjenih naroda na zahtjev Glavnoga ravnatelja Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu.

Učinjeno u Parizu, ovoga dvadeset i trećeg dana studenoga 1972., u dva autentična primjerka s potpisima Predsjednika 17. sjednice Opće konferencije i Glavnoga ravnatelja Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, koji će biti pohranjeni u arhivima Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, a njihove potvrđene kopije bit će poslane svim državama spomenutima u Člancima 31 i 32, kao i Ujedinjenim narodima.

References

References
↑1 The World Heritage Convention, s engleskog preveo Marko Špikić.
↑2 deterioration or disappearance
↑3 item.
↑4 Ustav Organizacije: engl. the Constitution of the Organization. Temeljni dokument UNESCO-a, donijet u Londonu 16. studenog 1945.
↑5 Konzerviranje i zaštitu: engl. conservation and protection. Nerijetko se u hrvatskom jeziku pojmovi poklapaju: ovaj se dio teksta može tumačiti kao dva postupka koji upućuju na izravnu primjenu konzervatorskih metoda i skup zaštitnih, među kojima je preventivna zaštita, popraćena propisima na svim razinama.
↑6 Dobrima: engl. property. U dokumentu se pojam baštine koristi kao skupni naziv za naslijeđene vrijednosti, a pojam dobara za pojedinačne sastavnice toga skupa.
↑7 the world heritage of mankind.
↑8 outstanding universal value. Odlomak prije se, umjesto pojma vrijednosti, koristio pojam zanimanja, engl. interest.
↑9 sites
↑10 the identification, protection, conservation, presentation and transmission.
↑11 Tada je Glavni ravnatelj UNESCO-a bio René Maheu (1905.-75.). On je 1962. potpisao i Preporuku za čuvanje ljepote i značaja krajolika i mjesta, a 1968. Preporuku za očuvanje kulturnih dobara ugroženih javnim ili privatnim radovima.