Europska konvencija o zaštiti arheološke baštine, 1969.

Zemlje-članice Vijeća Europe, dosadašnje potpisnice,

Uzimajući u obzir da je cilj Vijeća Europe doseći veće jedinstvo među svojim članicama, osobito u cilju čuvanja i spoznavanja ideala i načela koji su njihova zajednička baština;

Uvažavajući Europsku konvenciju o kulturi, potpisanu u Parizu 19. prosinca 1954. i, među ostalim, članak 5 te Konvencije;

Utvrđujući da je arheološka baština bitna za poznavanje povijesti civilizacija;

Prepoznajući da, dok moralna odgovornost za zaštitu europske arheološke baštine kao najranijeg vrela europske povijesti koje je ozbiljno ugroženo razaranjem, u prvoj mjeri počiva na državi koje se to izravno tiče, ali je i stvar brige zajedničkih europskih država; 

Uzimajući u obzir da bi prvi korak u zaštiti ove baštine trebala biti primjena najstrožih znanstvenih metoda u arheološkom istraživanju ili otkrićima kako bi se u potpunosti očuvalo njihovo povijesno značenje i onemogućila nepopravljiva šteta znanstvenog podatka, koja bi se mogla dogoditi zbog nezakonitog iskapanja;

Uzimajući u obzir da bi tako zajamčena znanstvena zaštita arheoloških predmeta:

1. bila u osobitom interesu javnih zbirki i da bi
2. promaknula potrebnu reformu tržišta arheološkim nalazima;

Uzimajući u obzir da je nužno zabraniti tajna iskapanja i uspostaviti znanstveni nadzor nad arheološkim predmetima, kao i težiti obrazovanju kako bi se arheološkim iskapanjima pružila njihova puna važnost;

Suglasile su se kako slijedi:

ČLANAK 1

Za potrebe ove Konvencije, svi ostaci i predmeti ili svi ostali tragovi (traces) ljudskog postojanja koji svjedoče o epohama i civilizacijama za koje su iskapanja ili otkrića glavno vrelo ili jedno od glavnih vrela znanstvenih podataka, bit će smatrani arheološkim predmetima. 

ČLANAK 2

U cilju jamčenja zaštite nalaza i mjesta na kojima su skriveni arheološki predmeti, svaka se ugovorna strana obvezuje poduzeti sve moguće mjere kako bi:

a. razgraničila i zaštitila mjesta i područja od arheološkog zanimanja;

b. stvoriti omeđene zone za očuvanje tvarnih dokaza koje kasniji naraštaji arheologa trebaju iskopati.

ČLANAK 3

Kako bi se arheološkim iskapanjima na mjestima, područjima i zonama označenim u skladu s Člankom 2 ove Konvencije pružilo puno znanstveno značenje, svaka se ugovorna strana, prema mogućnosti, obvezuje kako bi:

a. zabranila i ograničila nezakonita iskapanja;

b. poduzela potrebne mjere kojima će zajamčiti da su iskapanja, prema posebnom odobrenju, povjerena samo osposobljenim osobama;

c. zajamčila nadzor i očuvanje postignutih rezultata.

ČLANAK 4

1. Svaka ugovorna strana se, u svrhu proučavanja i širenja podataka o arheološkim nalazima, obvezuje da će poduzeti sve provedive mjere potrebne kako bi se zajamčilo najbrže i potpuno širenje podataka u znanstvenim publikacijama o iskapanjima i otkrićima.

2. K tomu, svaka će ugovorna strana također razmotriti načine i sredstva:

a. uspostavljanja nacionalnog popisa arheoloških predmeta u javnom vlasništvu i, ako je moguće, u privatnom vlasništvu;

b. pripremanja znanstvenog kataloga arheoloških predmeta u javnom vlasništvu i, ako je moguće, u privatnom vlasništvu.

ČLANAK 5

S obzirom na znanstvene, kulturne i obrazovne ciljeve ove Konvencije, svaka se ugovorna strana obvezuje:

a. olakšati protok arheoloških predmeta za znanstvene, kulturne i obrazovne svrhe;

b. potaknuti razmjene podataka o:

i. arheološkim predmetima,

ii. dopuštenim i nezakonitim iskapanjima među znanstvenim ustanovama, muzejima i kompetentnim nacionalnim odjelima;

c. učiniti sve u svojoj moći da kompetentne vlasti u zemljama podrijetla, kao ugovorne strane ove Konvencije, budu obaviještene o svakoj ponudi za koju se sumnja da dolazi iz nezakonitih iskapanja ili nedopušteno iz službenih iskapanja, skupa s potrebnim pojedinostima;

d. obrazovnim sredstvima nastojati razviti i pomoći da javno mišljenje uvidi vrijednost arheoloških nalaza za poznavanje povijesti civilizacije, kao i prijetnju ovoj baštini, izazvanu nenadziranim iskapanjima.

ČLANAK 6

1. Svaka se ugovorna strana obvezuje surađivati na najprikladniji način kako bi zajamčila da međunarodni protok arheoloških predmeta ni na koji način neće utjecati na zaštitu kulturnog i znanstvenog zanimanja koje se vezuje za takve predmete.

2. Svaka se od ugovornih strana osobito obvezuje:

a. da će, u odnosu na muzeje i ostale slične ustanove čija je politika nabave pod državnim nadzorom, poduzeti potrebne mjere kako bi se izbjegla nabava arheoloških predmeta za koje se s osobitim razlogom sumnja da potječu iz tajnih iskapanja ili da su nedopušteno pribavljena u službenim iskapanjima; 

b. da će, u odnosu na muzeje i ostale slične ustanove, smještene na teritoriju ugovorne strane ali bez državnoga nadzora u svojoj politici nabave:

i. isporučiti tekst ove Konvencije i

ii. poduzeti svaki napor kako bi pridobile potporu spomenutih muzeja i ustanova za načela istaknuta u prethodnom odlomku;

c. obrazovanjem, obavještavanjem, budnošću i suradnjom što više ograničiti kretanje arheoloških predmeta za koje se s osobitim razlogom sumnja da su pribavljeni u nezakonitim iskapanjima ili su nedopušteno u službenim iskapanjima.

ČLANAK 7

Kako bi zajamčila primjenu načela suradnje u zaštiti arheološke baštine, koja je temelj ovoj Konvenciji, svaka ugovorna članica se, u kontekstu obveza prihvaćenih pod uvjetima ove Konvencije, obvezuje da će razmotriti svako pitanje identifikacije koje postavi bilo koja ugovorna strana i da će djelatno surađivati u opsegu dopuštenom nacionalnim zakonodavstvom.