Varšavski Stari grad se vraća u život[1]Izvorno objavljeno pod naslovom Stare Miasto Warszawa wraca do życia, Ochrona Zabytków 6/2-3 (21-22), 1953, 73-77.
Jan Zachwatowicz
Kada su 1945. godine odlukom Vlade Narodne Poljske ruševine i zgarišta Varšave određeni kao mjesto rekonstruiranja i izgradnje prijestolnice nove socijalističke države, podloga te tada herojske i nadasve ispravne, uistinu povijesne odluke, bili su ne samo razlozi očuvanja ekonomskih vrijednosti određenih uređaja, cesta, ulica, kanala i nekolicine objekata, već i povijesno značenje grada. Gradeći na taj način novu socijalističku prijestolnicu, u njoj je iskorišteno i u novi život uključeno ono što je bilo vrijedna tekovina njezine prošlosti, u skladu s načelom razvoja socijalističke kulture koja se oslanja na progresivne tradicije i kreativno koristi baštinu nacionalne kulture. Zato su se u život vratile prelijepe povijesne urbanističke cjeline varšavskog Novog Świata i krakovskog Przedmieścia; zato je rekonstruiran neprocjenjivi arhitektonski biser Stari Gdansk, a u daljnjim radovima na ponovnoj izgradnji i pregradnji naših gradova, usporedo s razvojem našeg gospodarstva, vrijedne četvrti i povijesne cjeline ponovo će dobiti svoj uništeni ili narušeni arhitektonski sjaj, uz temeljito poboljšanje životnih uvjeta za stanovnike.
Ponovna izgradnja Starog i Novog grada u Varšavi provedena je u skladu s programom koji je proizašao iz općeg plana grada, kao stambenih četvrti opremljenih svim sadržajima potrebnim za moderan grad, uz očuvanje kako općeg značaja četvrti s njezinim trgovima i uskim ulicama, tako i arhitektonskog izraza pojedinih kuća. Gusta izgradnja je prorijeđena uklanjanjem dvorišnih krila (oficina), smanjenjem dubine gradnje u pojedinim blokovima, a prije svega rušenjem dogradnji i nadogradnji koje su ovdje nastale u razdoblju kapitalizma u težnji za maksimalnim iskorištavanjem parcela. Tijekom tih rušenja i čišćenja dobivena su unutarnja dvorišta u koja su ušli zelenilo i sunce. Najveće poteškoće u tom pogledu zadavali su blokovi između ulica Piwne i Świętojańske zbog njihove uskoće, koja je prisiljavala na znatno smanjenje dubine gradnje te pomnu analizu rasporeda stambenih prostorija. Na Trgu Staroga grada i u okolnim ulicama sačuvan je, unatoč općem uništenju zgrada, niz prizemlja sa svođenim vežama i prolazima prema dvorištima. Te veže, kao i karakteristična stubišta s gornjim osvjetljenjem, sačuvane su vjerne formi stambene kuće 17. stoljeća. Međutim, stanovi i njihova oprema u potpunosti su prilagođeni novim životnim potrebama; svijetli su, udobni, opremljeni kuhinjama, kupaonicama i svim modernim tehničkim uređajima, između ostalog i centralnim grijanjem, a dimenzije stanova prilagođene su važećim normama o površini.
Četvrt je obilno opskrbljena svim uslugama. Ovdje se nalaze i jaslice i vrtić u zelenilu u pozadini Piekarske ulice, škola je smještena u blizini u Novom gradu, tu su i velika pošta, razne vrste trgovina te objekti društvene prehrane. Broj trgovina, restorana i kafića u Starom gradu premašuje izravne potrebe same četvrti, jer se računalo na znatan priljev turista koji posjećuju Stari grad, a koji će ovdje pronaći ne samo ljepotu drevne arhitekture, već i odmor, obrok te mogućnost kupnje knjiga i lijepih suvenira. U uređenju trgovina i restorana ističe se briga o njihovu usklađivanju s ugođajem Staroga grada, uz veliki doprinos kreativnog korištenja starih formi i vrlo kvalitetnog zanatstva. No sadržaj Staroga grada nisu samo stanovi i trgovine; ovdje su svoje mjesto našle i kulturne institucije. Cijelu sjevernu stranu zauzima Povijesni muzej Varšave, u kojemu se može upoznati povijest grada, njegove gospodarske, političke i društvene promjene, način života građana te naposljetku povijest njegova uništenja i ponovne izgradnje. Na Barssovoj (istočnoj) strani nalazi se muzej Mickiewicza i Słowackog te dom kulture (u tzv. kući P. Skarge), na Kołłątajevoj strani znanstvena ustanova Poljske akademije znanosti posvećena historijskim studijima, između ostalog radovima na povijesti grada (u kući knezova Mazovjeckih), kao i sjedište Društva povjesničara umjetnosti (kuća Fukier), koje će u svom prostoru provoditi akciju popularizacije pitanja umjetnosti. Kao što se vidi iz ovog površnog pregleda, nastaje gradska četvrt koja pulsira kulturnim životom, a istodobno je puna mira zbog udaljenosti od velikih prometnica. Zelenilo će ispuniti dvorišta blokova te okružiti grad zajedno s prostorima njegovih izuzetno zanimljivih obrambenih sustava, koji će – dijelom očuvani, a dijelom rekonstruirani – činiti jednu od turističkih atrakcija grada.
Na prostorima unutar zidina, na prostorima između zidina i na padinama opkopa naći će se obilno zelenilo koje će u obliku pojasa okružiti Stari grad sa strane ulice Podwale te ispuniti padine prema Visli, na čijim obalama u podnožju Staroga grada nastaje veliki javni park. Nakon završetka potpune rekonstrukcije Staroga grada 1954. godine te uređenja zelenila i donjeg parka, Stari i Novi grad postat će najšarmantnije četvrti Varšave. Posebno za one koji osjećaju šarm arhitektonske forme specifične za ovu četvrt.
Konzerviranje, a nažalost u golemoj većini ponovna izgradnja arhitekture Staroga grada provedena je tako da se prenesu karakteristična obilježja ove četvrti. Zadržana je podjela na uske kuće od 7 do 8 metara poredane u nizu uz ulice i trgove, kao i individualna obilježja svake pojedine kuće (kamienice). U tu je svrhu od 1945. godine s iznimnom pedantnošću prikupljan sav materijal koji je mogao pomoći u vjernom rekonstruiranju objekata. Izmjere, fotografije, crteži te brižljivo sabrani i sačuvani ulomci omogućili su stvaranje cjeline koja nam dočarava karakter Staroga grada s njegovim kućama iz 17. i 18. stoljeća (obnove nakon požara srednjovjekovnog grada u 17. stoljeću). Brojni ulomci stare srednjovjekovne gradnje otkriveni u zidovima također nisu izgubljeni, već su istaknuti čak i kao dijelovi pročelja (gotički portali, prozori, zidovi i njihovi ulomci). U nedostatku materijala, kreativna invencija arhitekata uvodila je dopune usklađene sa starim formama. Radove su vodili timovi Miastoprojekta Stolica pod vodstvom glavnoga projektanta, magistra arhitekture Mieczysława Kuźme, potpomognuti Uredom konzervatora za grad Varšavu te skupinom povjesničara i povjesničara umjetnosti. S brigom i pomnjom popravljen je, rekonstruiran i projektiran velik broj pojedinosti poput portala, okvira prozora, rešetki, vrata, natpisa, svjetiljki i sličnog, pri čemu su zanatlije sa svoje strane uložili najveći napor za kvalitetnu izvedbu.
Ponovna izgradnja Staroga grada, taj veliki zajednički čin brojnog mnoštva radnika, tehničara i arhitekata, provodi se u posebnom ozračju entuzijazma prema vlastitom djelu i uistinu požrtvovnih napora. Cjelinu upotpunjuje doprinos likovnih umjetnika koji su stvorili sklad boja na zidovima trga te su pomoću fresaka i sgraffita podigli umjetnički izričaj onih kuća koje su bile preskromne.
Ponovna izgradnja Staroga grada veliki je ispit za problem uključivanja starih povijesnih četvrti u život novoga socijalističkog grada. I ako već danas vidimo svijetle, uredne, udobne, moderne stanove, lijepe trgovine i snažan puls novoga života, možemo biti uvjereni da je taj ispit položen uspješno. Ne može samo lijepa palača, negdašnja magnatska rezidencija, služiti novim potrebama, već i cijela četvrt, vrijedna u svojoj urbanističkoj i arhitektonskoj formi, može služiti novom sadržaju socijalističkoga grada. Takvog nas posla u Poljskoj čeka još jako puno, kako u gradovima u kojima vrijedne stare četvrti čekaju na ponovnu izgradnju, kao što su Wrocław, Nysa, Głogów i mnogi drugi, tako i u gradovima koji nisu uništeni, ali su zapušteni i narušeni, poput u prvom redu Krakova, gdje je prilagodba Staroga Krakova novim stambenim zahtjevima, uz istodobno potpuno isticanje njegovih bitnih vrijednosti, velika zadaća. No osim toga, taj posao čeka i mnoge gradove u kojima su vrijednost i ljepota povijesnih četvrti danas tek jedva osjetne. Ponovna izgradnja Staroga grada u Varšavi i Staroga Gdańska u tom je pogledu ključna eksperimentalna radionica. Očekujemo izlaganja i zaključke na tu temu.
References
| ↑1 | Izvorno objavljeno pod naslovom Stare Miasto Warszawa wraca do życia, Ochrona Zabytków 6/2-3 (21-22), 1953, 73-77. |
|---|