Nova otkrića u Krašiću i pitanja prezentacije
Martina Ožanić
Župna crkva Presvetoga Trojstva u Krašiću svojom slojevitom poviješću već je dugo tema istraživanja brojnih znanstvenika. Jedna je od crkvi koja se spominje na popisu župa arhiđakona Ivana iz 1334. godine, a nije isključeno da je postojala i ranije.[1]Radoslav Lopašić (1881.) i Emil Laszowski (1891.) iznose pretpostavku da ju je moguće gradila krašićka općina u 13. stoljeću. Radoslav Lopašić, Jastrebarsko, u: Vienac, 23, 1881., 359.; Emil … Continue reading Od nekadašnje srednjovjekovne crkve sačuvano je samo staro svetište datirano u 15. stoljeće,[2]Ivan Srša (1995.) prenosi da je u izvještaju kanonskoga pohoda 1821. godine »zapisano da je crkva građena prije godina 145?.« Ivan Srša, O Krašiću i njegovoj župnoj crkvi, u: Kaj, 3, 1995, … Continue reading oblikovano kao izdužen pravokutni trotravejni prostor zaključen poligonalnom apsidom te svođen mrežastim svodom oslonjenim na konzole raznolikih motiva, o kojemu Anđela Horvat (1975.) zaključuje da nastaje u doticaju s alpskim krajevima i povezuje ga s Parlerovom radionicom.[3]Anđela Horvat, Između gotike i baroka, Zagreb, 1975., 21. Zorislav Horvat (1971.) smatra da »dvije konzole s grbovima u svetištu stare župne crkve u Krašiću moguće nose klesarske znakove … Continue reading Danas je nekadašnje svetište u funkciji bočne kapele sv. Tri kralja uklopljene u novo tijelo crkve izgrađene 1912.-1913. godine prema projektu arhitekta Stjepana Podhorskog (Zagreb, 1875. – 1945.). (Slika 1) Izgradnja nove crkve uključila je rušenje lađe stare crkve te nadograđivanje baroknoga zvonika jednim katom i novom kapom, a na njezino je mjesto izgrađen ulazni dio nove crkve s pjevalištem te je dobiven novi jedinstveni prostor centralne građevine križnoga tlocrta nadsvođenog središnjom kupolom. Taj se rezultat smatra jednim od uspješnijih konzervatorskih rješenja koji su pohvalno ocijenili Gjuro Szabo (1914.)[4]Gjuro Szabo, Izvještaj o radu Zemaljskoga povjerenstva za očuvanje umjetničkih i historičkih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji u godinama 1912. i 1913., u: Vjesnik Arheološkog … Continue reading i Anđela Horvat (1944., 1978/79.), koja dodaje i da »Szabo, dakle, već 1913. g. izriče u našoj sredini ono što sam trideset godina kasnije po prvi puta u stručnoj literaturi nazvala kreativnim konzervatorstvom.«[5]Anđela Horvat, Konzervatorski rad kod Hrvata, Zagreb, 1944., 20. Vidi također Anđela Horvat, O djelovanju ˝Povjerenstva˝ za čuvanje spomenika u Zagrebu (1914-1923), u: Godišnjak zaštite … Continue reading Ovom aspektu opusa Stjepana Podhorskog posvetio je pažnju Neven Bradić (2010.), istaknuvši da je projekt za crkvu u Krašiću »vjerojatno […] najbolji primjer prilagođavanja i međusobnog usklađivanja stare, povijesne i nove, moderne arhitekture i njezinih vrijednosti realiziranih tijekom prve polovice 20. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj, tvoreći spomenik visoke vrijednosne kategorije.«[6]Neven Bradić, Arhitekt Stjepan Podhorsky i njegov doprinos kreativnoj zaštiti spomenika kulture u Hrvatskoj, magistarski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2010., 85.
Zahvaljujući istraživanjima provedenim 1994.-1995. godine krašićka je crkva ponovo došla u žarište proučavanja. Tada su pod vodstvom Ivana Srše, povjesničara umjetnosti i restauratora u Hrvatskom restauratorskom zavodu, završeni istražni, preventivni i djelomični konzervatorsko-restauratorski zahvati na tada novootkrivenom srednjovjekovnom osliku sjevernoga i južnoga zida nekadašnjega svetišta, a danas bočne kapele.[7]Ivan Srša, Izvještaj o preventivnim konzervatorsko-restauratorskim radovima na južnom i sjevernom zidu u nekadašnjem svetištu gotičke crkve, lipanj 1995. [Izvještaj pohranjen u Pismohrani … Continue reading Tom su prilikom otkrivena dva gotička sloja od kojih prevladavajući sačuvani sloj predočuje ciklus Muke Isusove, dok je barokni sloj vidljiv slabo i fragmentarno, s prikazima listoliko-cvjetnih motiva te fragmenata figuralnih scena (prikaz Skidanje s križa). Rosana Ratkovčić (2014.) donosi analizu srednjovjekovnih slika te je u naturalističkim obilježjima i detaljima odjeće prepoznala »sjevernjačko ishodište majstora«.[8]Rosana Ratkovčić, Srednjovjekovno zidno slikarstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2014., 161. (Slika 2)
Ovih je dana povijest župne crkve u Krašiću dobila i svoje novo poglavlje. Naime, istražni i konzervatorsko-restauratorski radovi nastavljeni su 2019. godine, ovaj put pod voditeljstvom restauratora Maria Kragujevića. Nakon provedenih zaštitnih radova na sjevernom i južnom zidu tijekom 2019. i 2020. godine poput dodatnih istraživanja, čišćenja, konsolidacije žbukanoga sloja, analize soli i vlage, izrade grafičke i foto dokumentacije itd.,[9]Mario Kragujević, Krašić, crkva Presvetog Trojstva; Izvještaj o konzervatorsko – restauratorskim radovima na zidnim oslicima u Staroj crkvi 2019. godine, Zagreb, 2019.; Mario Kragujević, … Continue reading u 2021. godini radovi su nastavljeni na svodu. Istraživanjima je potvrđeno postojanje, ugrubo gledano, najmanje pet kronoloških slojeva (dva gotička, jedan barokni, historicistički 19. i zatečeni sloj 20. stoljeća), dok je podatke o dominantnom (drugom) gotičkom ciklusu na zidovima restaurator Kragujević dopunio novim spoznajama. Naime, provedene komparativne analize po prvi put su utvrdile izrazitu bliskost s istim majstorom ili radionicom koja je djelovala oko 1540-ih godina u pavlinskoj crkvi Rođenja Marijina u Sveticama, proštenjarskoj crkvi Majke Božje Snježne u Volavju, župnoj crkvi sv. Martina u Svetom Martinu pod Okićem i u kapeli sv. Antuna pustinjaka u Zadobarju. Vidljiva je srodnost u oblikovanju detalja poput godova na križu i dekorativne rubne trake, čime se krašićki ciklus može pridružiti ovoj radionici koja je djelovala i u Sloveniji gdje je prepoznata kao tzv. hrvatska skupina slikara, a o kojoj Ratkovčić iznosi pretpostavku da je riječ o istoj domaćoj radionici podrijetlom iz Hrvatskoga primorja.[10]Usp. Urša Pajk, Tamara Vodopivec, Freske hrvaške skupine v Strahomerju, u: Zbornik za umetnostno zgodovino (Nova vrsta), 35, 1999., 180-192.; Marinka Mužar, Novootkrivene freske u kapeli sv. … Continue reading
Osim ovog vrijednog saznanja, upravo provedena prva čišćenja zatečenoga sloja iz 20. stoljeća s prikazom zvjezdica na plavoj podlozi i rubnim ornamentalnim trakama na svodu donijela su također još jedno neočekivano otkriće. Naime, u pojedinim poljima svoda otkriveni su dosad nepoznati prikazi svetačkih figura sv. Matije apostola, vjerojatno sv. Petra apostola te možda sv. Grgura pape, koji se ističu kvalitetom umjetničkoga ostvarenja te ukazuju na ruku znalačkoga majstora (Slika 3). Prema dosadašnjim istraživanjima, vjerojatno je riječ o osliku druge barokne faze koju je moguće datirati u sredinu 18. stoljeća, po svemu sudeći oko 1759. godine, do kada su u crkvi izvedeni opsežniji zahvati koji su uključili izgradnju novoga svoda u lađi umjesto dotadašnjega tabulata te izgradnju novoga pjevališta i sakristije.[11]Tabulat je prilikom kanonskoga pohoda 1668. godine zabilježen kao novi, a značajnija faza barokizacije započela je s postavom novoga glavnog oltara 1743. godine. Gore opisani novi zahvati zapisani … Continue reading
S otkrićem dobro sačuvanih baroknih oslika izražene povijesno-umjetničke vrijednosti dolazi do otvaranja novih pitanja prezentacije. Odluka o prezentaciji oslika sjevernoga i južnoga zida kapele već je donekle samonametnuta provedenim radovima 1995. godine koji su u najvećoj mjeri prikazali drugi gotički, ujedno i dominantni, sloj, dok bi se djelomično sačuvani ostaci baroknoga sloja mogli ostaviti u zatečenom stanju ili eventualno sačuvati tehnikom strapiranja. No, situacija na svodu puno je složenija budući da se, s obzirom na rezultate preliminarnih istraživanja, nije očekivao pronalazak toliko dobro sačuvanoga baroknog sloja, te, puno važnije, budući da sva polja nemaju jednako sačuvane slojeve iz svih povijesnih faza. Postoje, naime, polja koja ispod zatečenoga sloja 20. stoljeća imaju samo jedan barokni sloj ili pak samo fragmentarne tragove gotičkoga sloja bez baroknog ili pak samo sloj 19. stoljeća bez starijih razdoblja. Treći travej od svetišta, primjerice, ima pojednostavljena rebra za razliku od preostalih gotičkih s jednom užljebinom,[12]Više o gotičkoj profilaciji rebara s jednom užljebinom (konkavom) vidi Zorislav Horvat, Katalog gotičkih profilacija, Zagreb, 1992., 83. što ukazuje na to da su na njemu izvedene intervencije, bilo prilikom izgradnje svoda u lađi u 18. stoljeću, bilo prilikom izgradnje nove crkve, a što onda implicira i manji broj sačuvanih slikanih slojeva od ostalih traveja. Posljedično, nepostojanje jednoga dobro sačuvanog sloja na svim površinama kapele dovodi do pitanja smjera konačne prezentacije. Kao što sam spomenula u tekstu Pitanja prezentacije, odabir konačne prezentacije ovisi o brojnim čimbenicima, od postojećeg stanja, očuvanosti i valorizacije slojeva uz nužno sagledavanje cjeline. Na oslicima bočne kapele u Krašiću možemo analizirati raznolikost problematike za svaki od nabrojanih čimbenika, pa je tako, primjerice, pitanje očuvanosti svakoga povijesnog sloja različito ovisno o mjestu gdje se nalazi: drugi barokni sloj nije ostao sačuvan na površinama sjevernoga i južnoga zida, no postoji na svodu, dok je srednjovjekovni sloj prezentiran na zidovima kapele, ali čini se da nije u većoj mjeri sačuvan i na svim poljima na svodu. Jednako tako brojne zakrpe i popravci žbukanoga i slikanoga sloja na pojedinim, ali ne i na svim mjestima, upućuju na različite zahvate koji su kroz vrijeme poduzimani, a koji otežavaju sagledavanje cjeline. Nadalje, očuvanost i valorizacija slikanih slojeva složene su teme budući da se stariji slojevi, oni srednjovjekovni i barokni, mogu valorizirati većom povijesno-umjetničkom vrijednošću od zatečenoga sloja 20. stoljeća, no, u pogledu očuvanosti, prednost ima postojeći oslik 20. stoljeća jer je u zadovoljavajućem stanju i cjelovito zastupljen. Jasno je da važnost otkrića novih oslika svakako zahtijeva daljnja istraživanja te je konačna prezentacija moguća tek nakon analize stanja očuvanosti svih povijesnih slojeva unutar kapele, o čemu uskoro slijedi nastavak.
Izvori ilustracija
Slika 1. Krašić, župna crkva Presvetoga Trojstva, pogled na svetište stare crkve, danas bočna kapela sv. Tri kralja (Foto: M. Ožanić, 2008.)
Slika 2. Srednjovjekovni oslik na južnom zidu bočne kapele (Foto: M. Ožanić, 2019.)
Slika 3. Novootkriveni oslik na svodu tijekom čišćenja (Foto: M. Ožanić, 10.11.2021.)
References
| ↑1 | Radoslav Lopašić (1881.) i Emil Laszowski (1891.) iznose pretpostavku da ju je moguće gradila krašićka općina u 13. stoljeću. Radoslav Lopašić, Jastrebarsko, u: Vienac, 23, 1881., 359.; Emil Laszowski, Stara hrvatska županija podgorska, u: Radovi JAZU, 138, 1899., 7, 53. Vidi također Neven Bradić, Sakralna graditeljska baština Jastrebarskog i okolice, u: Jastrebarsko 1249.-1999. 750 godina grada, (ur.) Filip Potrebica, Krunoslav Matešić, Jastrebarsko, 2001., 247. |
|---|---|
| ↑2 | Ivan Srša (1995.) prenosi da je u izvještaju kanonskoga pohoda 1821. godine »zapisano da je crkva građena prije godina 145?.« Ivan Srša, O Krašiću i njegovoj župnoj crkvi, u: Kaj, 3, 1995, 85. |
| ↑3 | Anđela Horvat, Između gotike i baroka, Zagreb, 1975., 21. Zorislav Horvat (1971.) smatra da »dvije konzole s grbovima u svetištu stare župne crkve u Krašiću moguće nose klesarske znakove majstora koji su radili zanimljivi mrežasti svod.« Zorislav Horvat, Klesarske oznake, u: Peristil, 1, 1971., 115. |
| ↑4 | Gjuro Szabo, Izvještaj o radu Zemaljskoga povjerenstva za očuvanje umjetničkih i historičkih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji u godinama 1912. i 1913., u: Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 1, 1914., 328. |
| ↑5 | Anđela Horvat, Konzervatorski rad kod Hrvata, Zagreb, 1944., 20. Vidi također Anđela Horvat, O djelovanju ˝Povjerenstva˝ za čuvanje spomenika u Zagrebu (1914-1923), u: Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 4/5, 1978/79., 17. |
| ↑6 | Neven Bradić, Arhitekt Stjepan Podhorsky i njegov doprinos kreativnoj zaštiti spomenika kulture u Hrvatskoj, magistarski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2010., 85. |
| ↑7 | Ivan Srša, Izvještaj o preventivnim konzervatorsko-restauratorskim radovima na južnom i sjevernom zidu u nekadašnjem svetištu gotičke crkve, lipanj 1995. [Izvještaj pohranjen u Pismohrani Konzervatorskog odjela u Zagrebu.] |
| ↑8 | Rosana Ratkovčić, Srednjovjekovno zidno slikarstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2014., 161. |
| ↑9 | Mario Kragujević, Krašić, crkva Presvetog Trojstva; Izvještaj o konzervatorsko – restauratorskim radovima na zidnim oslicima u Staroj crkvi 2019. godine, Zagreb, 2019.; Mario Kragujević, Krašić, crkva Presvetog Trojstva – Izvještaj o konzervatorsko-restauratorskim radovima na zidnim oslicima u Staroj crkvi 2020. godine, Zagreb, 2020. [Izvještaji pohranjeni u Pismohrani Konzervatorskog odjela u Zagrebu.] |
| ↑10 | Usp. Urša Pajk, Tamara Vodopivec, Freske hrvaške skupine v Strahomerju, u: Zbornik za umetnostno zgodovino (Nova vrsta), 35, 1999., 180-192.; Marinka Mužar, Novootkrivene freske u kapeli sv. Antuna Pustinjaka u Zadobarju – konzervatorsko-restauratorska istraživanja, u: Peristil, 50, 2007., 237-248; Rosana Ratkovčić, Zidne slike domaćeg majstora u Zadobarju, Volavju i Sveticama, u: Starohrvatska prosvjeta, 35, 2008., 195-209.; Rosana Ratkovčić, 2014., 213-215, 218-219, 229-231, 233-237. |
| ↑11 | Tabulat je prilikom kanonskoga pohoda 1668. godine zabilježen kao novi, a značajnija faza barokizacije započela je s postavom novoga glavnog oltara 1743. godine. Gore opisani novi zahvati zapisani su u izvještaju kanonskoga pohoda 1767. godine, a Gjuro Szabo je vidio »nad glavnim vratima pod zvonikom« upisanu godinu 1759. i zaključio da bi to mogla biti godina kada je »lađa zamijenjena baroknim svodom«. Gjuro Szabo, 1914., 327. Vidi također: Ivan Srša, O Krašiću i njegovoj župnoj crkvi, 1995., 74-77. |
| ↑12 | Više o gotičkoj profilaciji rebara s jednom užljebinom (konkavom) vidi Zorislav Horvat, Katalog gotičkih profilacija, Zagreb, 1992., 83. |