Osvrt na djelomičnu rekonstrukciju ulazne kule Sokolca u Brinju
Drago Miletić
Najznačajniji spomenik kulture na prostoru Like nedvojbeno je plemićki grad Sokolac u Brinju. Na nevelikoj uzvisini usred prostrane doline uzdizao se zgusnuti arhitektonski sklop nekadašnjeg sijela brinjske loze knezova Krčkih, kojim danas dominira snažan volumen dvoetažne, u tlocrtu razvedene kapele sv. Trojstva, prislonjen s vanjske strane na istočni obrambeni zid. Kao protuteža volumenu kapele na nasuprotnoj strani uzdizao se podjednako visok, ali vitkiji volumen četveroetažne stambene ulazne kule, prislonjen na jednak način kao i kapela, s vanjske strane zapadnom obrambenom zidu (sl. 1).[1]U tekstu se isključivo govori o ulaznoj kuli gradske jezgre, a koja je i stambena kula knezova Krčkih. Na Sokolcu postoji i mlađa vanjska ulazna stražarska kula koja je dio obrambenog prstena … Continue reading Između njih sa sjeverne se strane pružao palas knezova Krčkih (od 1430. knezova Frankopana), okrenut jugu dvorišnim pročeljem rastvorenim češkim prozorima. Nasuprot palasu, pretpostavlja se, nalazile su se pomoćne zgrade. Sklop koji su podigli knezovi Krčki počeo se razvijati najkasnije početkom 14. stoljeća, a uglavnom je završen izgradnjom reprezentativne kapele početkom 15. stoljeća. Uspostavom krajiške utvrde u prvoj polovini 16. stoljeća podgrađe nekadašnjeg sijela moćnih knezova okruženo je vanjskim obrambenim zidom pojačanim polukulama.[2]O razvoju brinjskog arhitektonskog sklopa i opširnoj literaturi Sokolca vidi u Drago Miletić – Marija Valjato Fabris, Sokolac Frankopanski plemićki grad u Brinju, Mala biblioteka Godišnjaka … Continue reading
Godine 2011. u su cijelosti dovršeni radovi na kapeli sv. Trojstva. U njezinom donjem prostoru postavljen je mali muzejski postav s informacijom o Sokolcu i knezovima Krčkim te pronađenim dijelovima arhitektonske plastike (sl. 3), a na katu su, uz arhitekturu, restaurirana oba maniristička oltara, unutar kojih su bili ukomponirani kasnogotički kipovi Madone s djetetom i Pietà.[3]Nekoliko godina nakon dovršetka radova na kapeli, Madona s djetetom premještena je u župnu crkvu, a na glavni oltar kapele postavljena je kopija restaurirane Madone. Iz više razloga prethodni je … Continue reading Restauriranjem kapele ostvareni su uvjeti da se u njoj, makar prigodno, ponovno održavaju Svete mise (sl. 2-4).[4]Drago Miletić, Rasprava o strukturi i funkcijama dvorske kapele Sv. Trojstva u Brinju, Portal 4, Zagreb 2013, 9.
Paralelno s odvijanjem radova na restauriranju kapele sv. Trojstva (1983-2010.) izvršena su i istraživanja ulazne kule (1999.) i na temelju provedenih istraživanja izrađena je idejna dokumentacija cjelovite rekonstrukcije ulazne kule (sl. 5).[5]Zbog oskudnih iznosa koji su se iz godine u godinu dodjeljivali kapeli, nisu postojali uvjeti da se i na kuli započne s radovima, makar u nekom manjem obujmu. Odluka da se pristupi cjelovitoj rekonstrukciji ulazne kule temeljila se na nekoliko činjenica. Prva je iznimna vrijednost i posebnost brinjske kule unutar korpusa kula srednjovjekovnih plemićkih gradova u Hrvatskoj. Brinjska četveroetažna kula imala je prizemlje i dva presvođena kata, svaki s drugom inačicom gotičkih svodova, treći kat natkriven drvenim grednikom te na vrhu potkrovlje s mogućnosti obrambene funkcije. Pročelja u visini prizemlja i prvoga kata zidana su u pravilnim redovima lokalnim priklesanim konglomeratom, a vanjska pročelja gornjeg dijela kule građena su sedrom.
Unutar korpusa naših plemićkih gradova brinjska kula jedina je imala vanjska pročelja raščlanjena lezenama, pri vrhu spojenim dvostrukim slijepim lukovima zidanim piljenim kvadrima sedre. Dijelovi pročelja između lezena zidani su također sedrom, pretežito manjim i nepravilnim, samo dijelom piljenim komadima, otpatkom dobivenim nakon vađenja i piljenja većih komada sedre. Površine zidane sedrom bile su ožbukane i linijama bijelim tonom oslikane pravokutnike, uz prethodno urezivanje linija oštricom u još meku žbuku, što je još jedna posebnost brinjske kule (sl. 6). Vanjsko sjeverno i zapadno pročelje kule bilo je rastvoreno velikim „češkim“ prozorima. Rastvorenost vanjskih pročelja samo velikim prozorima, bez makar samo nekih otvora isključivo obrambene funkcije, ukazuje na mirno razdoblje njezine gradnje, razdoblje u kojem knezovima Krčkim niotkuda ne prijeti opasnost. Najmanje reprezentativno bilo je dvorišno pročelje, bez raščlambe lezenama na način vanjskih pročelja, rastvoreno samo manjim otvorima stubišta smještenog unutar debljine istočnog zida kule i manjim šiljatolučno nadvijenim ulazom na prvi kat kule, smještenim neposredno uz palas. Unutar korpusa kula kontinentalne Hrvatske brinjska ulazna kula jedinstvena je i po načinu kojim se zatvarao njezin kolni ulaz – jedina je među plemićkim gradovima u Hrvatskoj, uz jake drvene vratnice, osigurane s unutarnje strane horizontalo posmičnom gredom, imala i okomito pomičnu kovanu rešetku. Sve spomenute posebnosti brinjsku kulu ističu kao najznačajniju u tom segmentu hrvatske kulturne baštine.
Druga činjenica koja je ukazivala na potrebu da se pristupi cjelovitoj rekonstrukciji brinjske kule, jest visok postotak njezine očuvanosti (južno i zapadno pročelje te zapadna polovina sjevernog pročelja sa svim bitnim pojedinostima), ali kvalitetna i vjerodostojna arhivska grafička i fotodokumentacija. Najranija, iznimno kvalitetna fotografija Ivana Standla potječe iz 1869. godine, a prikazuje kulu s pogledom na sjeverno i zapadno pročelje u vrijeme dok kula stoji još uvijek u čitavoj visini (sl. 7).
Nakon Standlove fotografije slijedi niz korektnih fotografija, ali i nekoliko iznimno vjerodostojnih crteža i ulja na platnu s prikazom najzanimljivijeg istočnog pročelja, prije njegovog urušavanja 1901. godine. Svi nabrojani elementi ukazuju na mogućnost i opravdanost cjelovite rekonstrukcije kule, između ostalog, zbog edukativnih ciljeva, budući da Sokolac nije ništa drugo nego potencijalni muzej na otvorenom. Gdje drugdje u Hrvatskoj njezin građanin može vidjeti tako reprezentativnu gotičku kapelu i uz nju tako dojmljivo reprezentativnu stambenu ulaznu kulu?
Za nemali dio konzervatora, koji odbijaju rekonstrukciju kao jedan od mogućih postupaka u obnovi spomenika, treći je argument činjenica da nakon što obnovimo neki spomenik kulture, dalje za njega više ne marimo. Spomenik više nije u programu Ministarstva kulture, a lokalna samouprava najčešće nema ni osposobljene ljude koji bi se nastavili o njemu sustavno brinuti niti osigurana sredstva potrebna za redovno održavanje spomenika. Uz mnoge druge primjere, na to ukazuje i primjer brinjske kapele sv. Trojstva. Već nekoliko godina na kapeli stoji praćkom razbijeno vitražno ostakljenje južnog prozora, usprkos činjenici što su se istovremeno odvijali građevinski radovi na kuli. Bila je prisutna građevinska operativa, na objektu su bila osigurana novčana sredstva te je uz prisutnost konzervatora postojala mogućnost popravka uz minimalan angažman sredstava i konzervatora. Ipak, postojanje temeljnih preduvjeta, bez istodobnog osjećaja i volje da se to uradi, nije bilo dovoljno da se ukloni oštećenje vitražnog ostakljenja (sl. 8). Kroz probijeni otvor i nadalje ulijeću ptice. Nažalost, osobno sam prije nekoliko godina, prigodom jednog od obilaska kapele, uklonio ptičje gnijezdo s restauriranog manirističkog oltara s kasnogotičkom statuom Pietà. Kapela je bila predana crkvi na daljnju skrb, formalno je u funkciji, što joj također nimalo ne pomaže. Svaki spomenik zahtjeva stalnu pažnju, ali istražene i prezentirane ruševine posebno zahtijevaju redoviti nadzor i razmjerno zahtjevno održavanje, razumljivo uz istodobno neophodna novčana sredstva. Ali, ruševine makar konzervirane i korektno prezentirane, u svijesti ljudi ostaju samo ruševine. Rekonstrukcijom kule dotadašnja ruševina dobila bi krov, ispod krova kroz četiri etaže dobivaju se vrlo uporabljivi prostori koji omogućuju uspostavu funkcionalnog sadržaja na turistički potencijalno atraktivnoj staroj Jozefinskoj cesti trasom od Senja do Oštarija nazvanom Frankopanski put, na kojem je Brinje nedvojbeno najatraktivniji lokalitet.[6]U Primorsko-goranskoj županiji već je uspostavljena turistička ruta Putovima Frankopana kojom je obuhvaćeno 17 frankopanskih kaštela i 3 crkve. Godine 2009. predloženo je uspostavljanje … Continue reading
Četvrti argument za rekonstrukciju kule jest sigurnost posjetitelja. Naime, na Sokolcu je nužno uspostaviti izvorni smjer kretanja kroz ulaznu kulu. To znači da je neophodno otvoriti i prezentirati temelje palasa na način da se onemogući dosadašnji smjer kretanja. To je neobično važno za ispravni doživljaj čitavog ansambla i za cjelovitije razumijevanje tog izrazito reprezentativnog i najbolje očuvanog izvorno sjela knezova Krčkih i Frankopana. Istina jest da se i sada može kretati kroz kulu, ali usmjeravati posjetitelje kroz kulu, a pri tome znamo da njezine zidove baš nitko neće kontrolirati i održavati, nije možda posve bezopasno.
Biologija je učinila svoje. Smjena generacija označila je i promjenu u konzervatorskom pristupu brinjskoj ulaznoj kuli. Odustalo se od cjelovite rekonstrukcije kule, pa se s radovima započelo na južnom pročelju (sl. 9). Tada se 2014. godine opredijelilo strogo za konzervaciju zatečenoga stanja, da bi već sljedeće godine nastavili s vrlo ograničenom rekonstrukcijom zapadnog pročelja, a završili 2019. godine znatno obimnijom, ali opet djelomičnom rekonstrukcijom sjevernog pročelja. Dakle, na istom objektu, kroz nekoliko godina, prisutna su dva, ili čak tri različita konzervatorska pristupa. Razumljivo, dotadašnje stanje sjevernog pročelja bilo je neodrživo. Nadvoj vrata s velikom masom sjevernog zida konzolno opasno nadvijenom iznad potencijalnog prolaza zahtijevao je još prije skoro četiri desetljeća postavljanje privremene drvene podupore. Kasnije uporno inzistiranje tadašnjih nadležnih konzervatora na krilatici „konzervirati, a ne restaurirati“[7]Kako se može vidjeti iz ovoga što je rečeno u ovom napisu, općenita su načela zaštite spomenika uglavnom jasna i jednostavna, ali primjena tih načela u pojedinom slučaju je često neodređena … Continue reading značilo bi samo zamjenu drvenih podupora, nekom drugom i drugačijom metalnom protetikom, uz osnovnu stabilizaciju razrahljenih dijelova ziđa i manju kozmetiku lica zida. I to bi načelno bilo u redu, ali u Brinju nije. Stoga se nije ni pristupilo radovima na kuli.
Kod početnih radova na južnom zidu kule, novi je radni tim prihvatio pristup samo konzervacije zida. I tu je odmah došla do izražaja manjkavost takvog pristupa. Naime, visoko na južnom pročelju uz zapadni ugao bili su uočljivi dijelovi peta prvog u nekadašnjem nizu slijepih lukova (sl. 10). Nakon urušavanja njegovih posljednjih ostataka 80-tih godina prošlog stoljeća, ta važna i jedinstvena pojedinost brinjske kule bila je teško uočljiva i dobro izvježbanom konzervatorskom oku (sl. 9). To nije neka nevažna pojedinost, to su posljednji ostaci tog jedinstvenog dekorativnog elementa na nekoj kuli u Hrvatskoj. Najbliži sličan, ali razvijeniji oblik nalazimo u Senju knezova Krčkih, ali ne na profanoj arhitekturi, nego na pročeljima senjske romaničke katedrale zidane opekama (sl. 11). Zbog jedinstvenosti tog elementa u raščlanjivanju pročelja na kuli brinjskog plemićkog grada, moralo se uložiti napor i nadozidati metar zida u dužini tri do četiri metra i na taj način ponovno uspostaviti slijepe lukove, makar samo neposredno uz jugozapadni ugao kule (sl. 10).[8]U egzaktnost rekonstrukcije slijepih lukova na tom dijelu pročelja pomogla bi i fotogrametrija učinjena u vrijeme dok su stajale obje pete slijepog luka.
Na južnom pročelju nalazi se još jedna pojedinost, koju je prema istom principu koji je poslije primijenjen na zapadnom i sjevernom pročelju morao biti primijenjen već na južnom. To je konzolno plitko istaknut zahod (sl. 12). Malo tko od posjetitelja u tom će uskom i visokom otvoru prepoznati njegovu izvornu namjenu, stoga ga se moralo rekonstruirati kao važnu i nužnu pojedinost svake reprezentativne kule. S unutarnje strane ostaci okvira vrata omogućuju njegovu pouzdanu rekonstrukciju, a vanjski dio koji je konzolno plitko isturen izvan linije pročelja zbog svoje plitkoće isključuje mogućnost pogreške. Podsjećam, Sokolac je budući arheološki park, ili pak nešto tome slično. Konzervatorima i restauratorima dužnost je pomoći budućim posjetiteljima u što boljem razumijevanju onoga pred čime će se nalaziti. Bez takvog pristupa posjetitelji pred nekom muzejskom vitrinom s prethistorijskom keramikom ništa ne bi razumjeli bez rekonstrukcija posuda izvedenih na temelju nekog manjeg ulomka. Budući da je sačuvano pet osmina kule s brojnim najvažnijim i jedinstvenim pojedinostima, bilo je razumno pristupiti cjelovitoj rekonstrukciji kule. U brinjskom primjeru nije se radilo o očuvanom manjem dijelu nekog zdanja, čija bi rekonstrukcija prejudicirala previše nepoznanica, nego o zdanju s visokim postotkom sačuvanih zidova, koje obiluje nedvosmislenim informacijama nevidljivim ili nerazumljivim „prosječnom“ posjetitelju, ali vidljivim i razumljivim konzervatorima. Zbog posebnosti brinjske kule na našim prostorima, njezine reprezentativnosti, njezine povijesti i pripadnosti nama važnim knezovima Krčkim, trebalo je njezin volumen učiniti što razumljivijim budućim posjetiteljima i kroz to čitav lokalitet učiniti funkcionalnijim, komunikativnijim. Tim više što smo iznimno siromašni tom ili sličnom vrstom spomenika, posebno takve razine kvalitete, pa se nužno i konzervatorski pristup mora razlikovati od nekog pristupa na sličnim spomenicima bogatoj Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Češkoj ili Austriji, kako se to često čini.
Također postoji još i treća, samo naoko manje važna pojedinost, koja se ipak nije smjela zanemariti u pristupu konzervaciji južnog zida kule. Kule čije su zidne jezgre pretežno građene kamenim iverom najčešće su lijevane, a zbog brzine zidanja i dugotrajnog sazrijevanja vapnenog morta imale su ugrađene drvene serklaže, u pravilu položene u visini međukatnih konstrukcija. Drvene serklaže imala je i brinjska ulazna kula, bili su dobro vidljivi na lomovima južnog i sjevernog zida kule (sl. 13). U prezentaciji kule rupe nekadašnjih serklaža nisu prezentirane, prvo na južnom, zatim ni na sjevernom zidu, iako rječito ukazuju na primijenjenu tehnologiju zidanja.[9]Vidljive tragove drvenih serklaža nalazimo na primjer na Medvedgradu, Čaklovcu, Bužinu.
Nakon južnog zida radovima se u sljedeće tri godine nastavilo na zapadnom zidu kule, gdje su rekonstruirani okviri čeških prozora prvog i drugog kata zajedno s prozorskim nišama i sedilijama (sl. 13-15, 17-18).[10]Sedilije su obnovljene u visini većoj od izvorne, ali bez poklopnica s polukružno zaobljenim vanjskim rubom, koje su neophodne za ugodno sjedenje, kao što se sto vidi na primjer u prozorskim … Continue reading Iako je in situ postojao sačuvan manji dio okvira prozora trećega kata, klesan iz sedre (sl. 16), iz ne posve razumljivog razloga ta važna pojedinost kule nije rekonstruirana, nego sada tamo zjapi urušenje veće od zatečenog. Njegovom rekonstrukcijom uspješno bi bili integrirani bočni viši dijelovi pročelja i time znatno poboljšala njegova stabilnost. Zahvaljujući na izvornom mjestu sačuvanom dijelu profiliranog okvira, opravdanost rekonstrukcije toga prozora možda bi bila veća od rekonstrukcija prozora prvog i drugog kata.
Radovi na brinjskoj ulaznoj kuli završeni su djelomičnom rekonstrukcijom sjevernog zida kule. Dva temeljna zadatka bila su rekonstrukcija ulaza i rekonstrukcija prozora drugoga kata. Za rekonstrukciju tih važnih pojedinosti sjevernog zida bile su na raspolaganju i dvije izuzetno kvalitetne fotografije snimljene kratko vrijeme prije urušavanja istočne polovice zida (sl. 19-20). Nažalost nisu uvaženi ključni podaci koje su pružale nadasve fotografije za provedbu logične rekonstrukcije.
Jedna od temeljnih značajki brinjske ulazne kule upravo je kovana rešetka kojom su se dodatno osiguravala vrata. Na nekadašnje postojanje kovane rešetke ukazuje okvir vrata, njegov oblik i odnos prema svijetlom otvoru vrata, kao i pravokutni duboki utor koji je bio u funkciji vodilice rešetke. Također je oštrije konzervatorsko oko moglo vidjeti iznad vrata, u presjeku zida malu površinu pravilno zidanog lica zida. U prilog postojanja kovane rešetke upućuje i spomenuta arhivska fotografija u pogledu s jugoistoka na unutrašnjost kule. Na fotografiji se, između ostaloga, iznad vrata dobro uočava pravokutna mala niša u osi velike vratne niše, a koja je bila u funkciji mehanizma za podizanje i spuštanje rešetke. Urušavanjem istočne polovice zida urušili su se i klesanci okvira niše, ali je i dalje ostala stajati do sadašnjih radova unutarnja zapadna strana niše zidana neobrađenim kamenom. Sjeverni zid kule rekonstruiran je bez tog sastavnog, ključnog i specifičnog dijela ulaza u kulu, čime je negirano izvorno postojanje kovane okomito posmične rešetke, pri čemu nije izveden ni otvor za lanac u tjemenu segmentnog nadvoja okvira vrata. Iz toga bi se jedino moglo zaključiti da prigodom pripreme i izvođenja radova nije prepoznata jedna od glavnih i na našem prostoru jedinstvena značajka brinjske ulazne kule, odnosno da nije provedena korektna analiza i valorizacija kule (sl. 22-24).
Kod zidanja unutarnjeg lica sjevernog zida trebalo je samo zrcalno „preslikati“ ono što je jasno vidljivo na južnom zidu, a to su ležaj svodnih jedara i tragovi račve između njih. Ležaji svodnih jedara korektno su izvedeni, ali su izostale naznake pete s račvom svodnih rebara. Budući da se na kraju opredijelilo za djelomičnu rekonstrukciju kule, bilo je potrebno na temelju valorizacije svih sačuvanih arhitektonskih pojedinosti kule izvršiti selekciju onih koje je nužno prezentirati. Stoga se prigodom neke, nadamo se, skore rekonstrukcije niše nužno mora ugraditi i rekonstruirana račva, a prema tragovima na južnom zidu i ostacima rebara u kutovima. Rekonstrukcija račve uz postavljanje jednog ili najviše dva svodna rebra u sjeverozapadnom i jugozapadnom kutu prostora prvoga kata, posjetiteljima bi znatno olakšalo čitljivost reprezentativnosti kule.
S desne strane zapadnog prozora drugoga kata postoji pravokutna niša. Jednaka takva niša postojala je i s desne strane sjevernog prozora na istom katu, što dokumentira već spomenuta fotografija (sl. 21). Usprkos tim nepobitnim dokazima postojanja niše ona nije rekonstruirana.
Uz spomenute, zamjerke bi se mogle uputiti i nekim drugim nedosljednostima. Na primjer, na zapadnom pročelju urušeno lice zida između prozora prvoga i drugoga kata građeno je priklesanim plavosivim lokalnim konglomeratom, a sada je dopunjeno pravilno piljenom sedrom tople smećkaste boje (sl. 15). Na sjevernom pročelju dio rekonstruiranoga zida oko prozora drugoga kata izveden je pravilno piljenim blokovima sedre, iako je u toj zoni ziđe građeno sedrenim „kršom“ preostalim nakon vađenja i piljenja većih blokova sedre za kvadre kojima su zidane lezene (sl. 22). Izvorno je taj dio pročelja bio ožbukan i oslikan pravokutnicima („kvadrima“) u bijelom tonu. Isto tako, oštećenja manje značajnih ugaonih klesanaca donje zone pročelja, isklesanih iz sivo plavog konglomerata, dopunjena su umjetnim kamenom, pri čemu se koristio agregat tople oker boje. Istodobno su zbog manjih oštećenja vanjskog dijela okvira portala zamijenjeni novo klesanima svi preostali izvorni klesanci izuzetno zanimljivog i jedinstvenog okvira željezne rešetke, što je bilo ne samo posve nepotrebno, nego nelogično i konzervatorski nedopustivo (sl. 25-27).
Je li su se makar neki propusti i pogreške mogle i morale izbjeći ? Razumljivo, jesu. Ako ništa, onda nakon što je početkom prosinca 2018. Uprava za zaštitu kulturne baštine pravovremeno pismeno bila upozorena na opasnost da ulaz u kulu neće biti korektno rekonstruiran.[11]Godine 2018. započeti su radovi na sjevernom, ulaznom pročelju kule. Rekonstruiran je ulaz u kulu s posebno zanimljivim (jedinim u kontinentalnom dijelu Hrvatske) okvirom za kliznu rešetku. Po … Continue reading Tada je bilo vidljivo da pri tjemenu segmentnog nadvoja kamenog okvira nema otvora za lanac, ali još uvijek nije u znatnijoj visini bio podignut dio zida, unutar kojeg se nalazila niša kao dio sustava za podizanje i spuštanje kovane rešetke (sl. 28).
Poslije bitke lako je biti general. Te uzrečice mora biti svjestan svatko tko se nakon završetka kritički osvrće na izvedene konzervatorske radove, kao i ovom prigodom na rezultat dugo priželjkivane obnove brinjske ulazne kule. Nakon „bitke“ malo tko postavlja pitanje u kakvim se uvjetima vodila „bitka“ za spomenik. Vječna je istina da Ministarstvo kulture i medija iz godine u godinu dodjeljuje gotovo simbolična sredstva za spomenike kategorije i složenosti rada kakva je bila prisutna na brinjskoj ulaznoj kuli. Istodobno se posve neracionalno raspršuju i onako oskudno dodijeljena sredstva, za što je opet poučan primjer Brinje. Obzirom na količine osiguranog novca, posve su se iracionalno paralelno izvodili građevinski radovi na ulaznoj kuli i arheološka istraživanja jugozapadnog dijela dvorišta i unutrašnjosti baterijske kule. Pet godina je proteklo od završetka arheoloških istraživanja, znatiželja arheologa je zadovoljena, geotekstil koji je bio prebačen preko otkopanih kamenih temelja posve se raspao, stvarajući tako ružnu sliku ne samo spomenika kulture, nego i ružnu sliku o konzervatorskoj službi (sl. 29-30). Stoga je sve prethodno napisano posljedica sveukupnog nekoherentnog pristupa radovima na Sokolcu, vrhunskom spomeniku kulture.[12]Arheološka istraživanja obuhvatila su uz recentni rondel samo jugozapadni ugao dvorišta, prostor na kojem su se prije pregradnje u 16. stoljeću nalazile pomoćne i gospodarske zgrade, a palas … Continue reading
Da ne bi sve ostalo samo na kritičkom osvrtu provedenog konzervatorskog zahvata, zalažem se za ispravljanje nekih učinjenih grešaka, što se nekima može činiti skupim zahvatom, ali konačni rezultat prevagnuo bi „debelo“ u korist spomenika i njegovog razumijevanja. Prvo, najskuplja bi zbog skele i nabave odgovarajućeg kamena bila djelomična rekonstrukcija najmanje dva do tri slijepa luka uz jugozapadni ugao kule i s njima povezana rekonstrukcija zapadnog prozora trećega kata, za što postoji dovoljno elemenata. Uz te radove trebalo bi vezati i rekonstrukciju konzolno istaknutog zahoda. Bilo bi poželjno prije istraživanja i prezentacije temelja palasa rekonstruirati makar prizemnu zonu unutarnjeg istočnog pročelja kule okrenutog dvorištu, čija je širina prolaza očuvana u temelju, a osnovna forma i visina otvora moraju biti sukladni vanjskom otvoru vrata. Svakako bi se morala rekonstruirati niša koja je nekada bila u funkciji dizanja i spuštanja kovane rešetke. I na kraju, zbog razumljivosti, edukativnosti pa i željene atraktivnosti, bilo bi dobro postaviti pojednostavljeni oblik kovane rešetke podignute i zaglavljene u gornjem dijelu niše i time prezentirati nešto što domaći posjetitelji u svojoj zemlji mogu vidjeti samo u stranim filmovima. Svi spomenuti radovi ničime ne bi prejudicirali moguću buduću cjelovitu rekonstrukciju kule. Na kraju se predloženim radovima omogućava posjetiteljima korektan doživljaj povijesnog smjera ulaženja i doživljaja reprezentativnog sijela knezova Krčkih. Unutar korpusa brojnih sijela knezova Krčkih i knezova Zrinskih, Brinje je najreprezentativnije, s visokim postotkom izvornosti struktura 14. i 15. stoljeća.
Ukoliko se netko od nadležnih konzervatora ne slaže s gornjim prijedlogom, neka pokuša objasniti motive i kriterije pri rekonstrukciji okrugle kule u Drežniku, čije su radove vodili konzervatori Ministarstva kulture i medija.[13]Pritom bismo se mogli prisjetiti i u cijelosti rekonstruirane kule Gračanice i Stupčanice, koje su bile znatno bolje očuvane, ali bez nekih posebnosti sačuvanih pojedinosti. Istovremeno se … Continue reading
Osim što ova kula nije bila posebno tipološki zanimljiva i ničim se nije isticala, krajnje skromna prema svim parametrima vrednovanja spomenika, bez ijedne očuvane arhitektonske pojedinosti, ni najsitnijeg očuvanog ulomka arhitektonske plastike, kuli je čak nedostajala po cijeloj visini i polovica izvornog zida. Ukratko, bili su to posve amorfni ostaci zida jedne ni po čemu posebne kule (sl. 31). Usprkos tim činjenicama, drežnička kula u cijelosti je rekonstruirana (sl. 32). I to bi bilo možda i dobro – da se tu stalo.[14]Rekonstruirana je posljednja faza kule, stanje koje je uspostavljeno nakon što su oskudni ostaci izvorne kule tijekom 18. stoljeća iskorišteni za prenamjenu u stražarsku kulu. Ali, nastavlja se još radikalnije, a to nije nikako dobro (sl. 33-34).[15]Radovi na rekonstrukciji nastavljaju se prema projektnoj dokumentaciji Arhitektonskog studija 25,4 mm d.o.o. iz Šibenika. Izveden je dio predviđenih zidova s neobjašnjivim pojedinostima. … Continue reading Stoga bi bilo korisno da se nakon kratkog prisjećanja drežničke kule ponovo prisjetimo brinjske ulazne kule i svih njezinih posebnosti i mogućnosti koje njezina rekonstrukcija otvara.
Koji se kriteriji uvažavaju u našoj konzervatorskoj teoriji i napose praksi, pri selekciji onoga što će se raditi, do određivanja smjernica na koji će se način to izvoditi? To je pitanje bilo posebno aktualno tijekom restauriranja u ratu stradalih spomenika i ponovno je aktualno sada, nakon razarajućih potresa u Zagrebu i na Banovini.
Teško je to izustiti, ali može se naslutiti da će jedina korist od potresa koji je zadesio Banovinu biti, vjerojatno, zaustavljanje projekta Baština Zrinskih – budućnost Banovine s podnaslovom Revitalizacija kulturne baštine na području Sisačko-moslavačke županije. Projektom su obuhvaćena četiri kapitalna spomenika kulture: stari grad Zrin, kaštel Gvozdansko, kompleks zgrada s visokom peći u Rujevcu i ruševine crkve sv. Marije Magdalene u Zrinu.[16]Projekt vodi Sisačko-moslavačka županija. Ukupna vrijednost projektne dokumentacije iznosi 5.940.814,92 kuna, uz potporu EU u iznosu od 4.764.484,83 kuna. Projekt revitalizacije četiri … Continue reading Sličan, ali znatno širi, drugačije koncipiran i bitno drugačije motiviran prijedlog (na primjeru Banovine terenska edukacija mladih iz hrvatske povijesti) prezentiran je 2009. godine pod naslovom Prijedlog za projekt: Banovina – postojbina Babonića i Zrinskih, a obuhvaćao je znatno širi i raznolikiji izbor spomenika na cijelom prostoru Banovine u rasponu od srednjeg vijeka do zaključno 20. stoljeća, a ne samo četiri spomenika na području općine Dvor.[17]Drago Miletić, Prijedlog za projekt: Banovina – postojbina Babonića i Zrinskih, Susreti dviju kultura, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u palači Matice hrvatske 1. … Continue reading Stoga ni naziv aktualnog idejnog projekta ne odgovara sadržaju projekta.
Ne daj Bože više potresa na Banovini, ali niti na način predložen idejnim projektom revitalizacije njezina četiri kapitalna spomenika kulture. Revitalizacija uvijek da – ali s osjećajem za spomenik. Što nije uništio potres – uništila bi bezosjećajnost predviđene revitalizacije. Na kraju bi ostalo jedino nostalgično sjećanje na nekadašnje spomenike.[18]Kako ne bi sve prošlo bez ikakve reakcije struke, uputio sam dopis 1. ožujka 2021. ministrici kulture i medija u kojem sam, između ostaloga, napisao: Apeliram da provedete javnu stručnu … Continue reading Kao da ne postoje nikakva konzervatorska načela, posebno ne osjećaj za spomenik, osjećaj za njihovu ranjivost. Naprijed „nas“ vodi samo pohlepa za nesigurnim profitom. Kako drugačije objasniti samo jednu od brojnih posve neprihvatljivih pojedinosti vezanu za Gvozdansko. Tamo je, uz postojeći blagi pješački put, predviđen i novi kolni put (nužan za radove i kasniji servis), još i žičara, pa čak i rollercoaster (sl. 35-36).[19]Žičara nisu samo stupovi sa užetima, tu su gornja i donja stanica žičare unutar kojih se uz pogonsko postrojenje, nalaze sanitarni prostori i neki pomoćni prostori. Do njih vodi sva potrebna … Continue reading Visinska je razlika samo oko sedamdesetak metara, što se lagano savladava blagim pješačkim putom. Postoje Disneyland i Gardaland, pa zašto ne bismo i mi imali svoj Dvorland? Konzervatorima s imalo osjećaja za spomenike takvo nešto moralo bi preliti čašu.[20]Konzervatorski odjel u Sisku uvjetovao je prethodnu dozvolu za projekt žičare i rollercoastera određenim izmjenama i dopunama. U prvom od zahtjeva navodi se: Odabrane trase nisu od znatnijeg … Continue reading
Izvori ilustracija:
Slika 1: Brinje, Sokolac s juga. Snimio Drago Miletić.
Slika 2: Brinje, Sokolac. Stanje kapele 1982. Snimio Drago Miletić.
Slika 3: Brinje, Sokolac. Kapela sv. Trojstva 2018. Snimio Drago Miletić.
Slika 4: Brinje, Sokolac. Supstrukcije kapele sv. Trojstva s izložbenim postavom 2009. Snimio Drago Miletić.
Slika 5: Brinje, ulazna kula, sjeverno pročelje, idejni projekt Marije Valjato Fabris, 2000.
Slika 6: Brinje, ulazna kula, zapadno pročelje. Detalj s očuvanom žbukom, urezanim linijama kvadara i mjestimično vidljivom bijelim tonom, 2000. Snimio Drago Miletić.
Slika 7: Brinje, Sokolac, stanje 1869. Snimio Ivan Standl. Ministarstvo kulture i medija, Fototeka Uprave za zaštitu kulturne baštine.
Slika 8: Brinje, Sokolac. Južni prozor na kapeli sv. Trojstva, 2018. Snimio Drago Miletić.
Slika 9: Brinje, ulazna kula, južno pročelje 2007. Snimio Drago Miletić.
Slika 10: Brinje, ulazna kula, ostaci slijepog luka na južnom pročelju 1984. Snimio Drago Miletić.
Slika 11: Senj, katedrala, detalj glavnog pročelja. Snimio Drago Miletić.
Slika 12: Brinje, ulazna kula, južno pročelje nakon konzervatorskih radova, 2014. Snimio Drago Miletić.
Slika 13: Brinje, trag drvenog serklaža na mjestu međukatnih konstrukcija na sjevernom i južnom zidu, 1985. Snimio Drago Miletić.
Slika 14: Brinje, ulazna kula, zapadno pročelje prije radova, 2010. Snimio Drago Miletić.
Slika 15: Brinje, ulazna kula, zapadno pročelje nakon radova, 2018. Snimio Drago Miletić.
Slika 16: Brinje, ulazna kula, treći kat, ostaci izvornog okvira prozora, 2000. Snimio Drago Miletić.
Slika 17: Brinje, ulazna kula, pogled na unutrašnjost s istoka prije radova, 2010. Snimio Drago Miletić.
Slika 18: Brinje, ulazna kula, zapadni zid, unutrašnja strana, 2018. Snimio Drago Miletić.
Slika 19: Brinje, ulazna kula, pogled sa sjeveroistoka, 1952. I. Medar, AG foto, HDA.
Slika 20: Brinje, ulazna kula, pogled s jugoistoka, 1952. I. Medar, AG foto, HDA.
Slika 21: Brinje, ulazna kula, detalj sl. 20.
Slika 22: Brinje, ulazna kula, pogled na sjeverno pročelje nakon radova. Snimio Drago Miletić.
Slika 23: Brinje, ulazna kula, pogled na unutrašnjost nakon radova. Snimio Drago Miletić.
Slika 24: Brinje, ulazna kula, pogled na sjeverni zid nakon radova. Snimio Drago Miletić.
Slika 25: Brinje, ulazna kula, pogled na gornji dio kamenog okvira za kovanu rešetku nakon radova, 2019. Snimio Drago Miletić.
Slika 26: Brinje, ulazna kula, sjeverno pročelje, pogled sa strane na dio izvornog kamenog okvira za kovanu rešetku i lice zida niše prije radova, 2017. Snimio Drago Miletić.
Slika 27: Brinje, ulazna kula, ugaoni klesanci nakon radova, 2017. Snimio Drago Miletić.
Slika 28: Brinje, ulazna kula, studeni 2018. Snimio Drago Miletić.
Slika 29: Brinje, Sokolac, jugozapadni ugao dvorišta u pogledu s kata kapele prije arheoloških radova 2016. Snimio Drago Miletić.
Slika 30: Brinje, Sokolac, jugozapadni ugao dvorišta u pogledu s kata ulazne kule, stanje 2020. Snimio Drago Miletić.
Slika 31: Drežnik, Stari grad, kula, stanje 1989. Snimio Drago Miletić.
Slika 32: Drežnik, Stari grad, kula nakon rekonstrukcije, stanje 2012. Snimio Drago Miletić.
Slika 33: Drežnik, Projekt Tematski park Stari grad, vizualizacija Arhitektonski studio 25,4 mm, Šibenik. Internetska stranica Studija.
Slika 34: Drežnik, Projekt Tematski park Stari grad, pogled iz zraka, vizualizacija Arhitektonski studio 25,4 mm, Šibenik. Internetska stranica Studija.
Slika 35: Gvozdansko, pogled sa ceste Dvor-Glina, 2010. Snimio Drago Miletić.
Slika 36: Gvozdansko, idejni projekt , vizualizacija žičare i rollercoastera. Iz dokumentacije Konzervatorskog odjela u Sisku Ministarstva kulture i medija.
References
| ↑1 | U tekstu se isključivo govori o ulaznoj kuli gradske jezgre, a koja je i stambena kula knezova Krčkih. Na Sokolcu postoji i mlađa vanjska ulazna stražarska kula koja je dio obrambenog prstena podignutog oko podgrađa sredinom 16. stoljeća. |
|---|---|
| ↑2 | O razvoju brinjskog arhitektonskog sklopa i opširnoj literaturi Sokolca vidi u Drago Miletić – Marija Valjato Fabris, Sokolac Frankopanski plemićki grad u Brinju, Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture, Zagreb 2003. |
| ↑3 | Nekoliko godina nakon dovršetka radova na kapeli, Madona s djetetom premještena je u župnu crkvu, a na glavni oltar kapele postavljena je kopija restaurirane Madone. Iz više razloga prethodni je radni tim bio protiv takvog rješenja na kojem su inzistirali nadležni konzervatori u Gospiću. Madonu je potrebno vratiti na njezino mjesto, a u župnoj crkvi izložiti faksimil. |
| ↑4 | Drago Miletić, Rasprava o strukturi i funkcijama dvorske kapele Sv. Trojstva u Brinju, Portal 4, Zagreb 2013, 9. |
| ↑5 | Zbog oskudnih iznosa koji su se iz godine u godinu dodjeljivali kapeli, nisu postojali uvjeti da se i na kuli započne s radovima, makar u nekom manjem obujmu. |
| ↑6 | U Primorsko-goranskoj županiji već je uspostavljena turistička ruta Putovima Frankopana kojom je obuhvaćeno 17 frankopanskih kaštela i 3 crkve. Godine 2009. predloženo je uspostavljanje Frankopanskog puta od Senja do Oštarija s prezentiranjem sačuvanih infrastrukturnih objekata Jozefinske ceste i najznačajnijih spomenika uz povijesnu cestu: Senj, Majorija, Brinje, Jezerane, Modruš, Pavlinski samostan na Gvozdu, fontana Rožić pod Modrušem, Tounjski most, Generalski Stol, Oštarije. Drago Miletić, Baština i baštinici, Perspektive zaštite frankopanske kulturne baštine s gledišta dosadašnje prakse i prijedlog za temeljne promjene odnosa prema plemićkim gradovima, Modruški zbornik III, Modruš 2009, 307. |
| ↑7 | Kako se može vidjeti iz ovoga što je rečeno u ovom napisu, općenita su načela zaštite spomenika uglavnom jasna i jednostavna, ali primjena tih načela u pojedinom slučaju je često neodređena i komplicirana. U pojedinom slučaju dolaze u obzir mnogi faktori, tu odlučuju mnogi momenti koji se ponekada razmimoilaze jedno s drugima. Treba u mnogim slučajevima s mnogo mjere, takta i osjećaja odvagnuti sve i odlučiti se da li da se dade prednost dokumentiranosti ili estetici, djelovanju spomenika kao starine (Rieglov „Alterswert“) ili kao umjetnine (Rieglov „Kunstwerk“). Zato se sve češće u stručnoj konzervatorskoj literaturi ističe da u zaštiti spomenika treba postupati „od slučaja do slučaja“… Ljubo Karaman, Razmatranja na liniji krilatice „konzervirati a ne restaurirati“, Bulletin JAZU XIII/1-3, 1965, 89. |
| ↑8 | U egzaktnost rekonstrukcije slijepih lukova na tom dijelu pročelja pomogla bi i fotogrametrija učinjena u vrijeme dok su stajale obje pete slijepog luka. |
| ↑9 | Vidljive tragove drvenih serklaža nalazimo na primjer na Medvedgradu, Čaklovcu, Bužinu. |
| ↑10 | Sedilije su obnovljene u visini većoj od izvorne, ali bez poklopnica s polukružno zaobljenim vanjskim rubom, koje su neophodne za ugodno sjedenje, kao što se sto vidi na primjer u prozorskim nišama frankopanskog Ribnika. |
| ↑11 | Godine 2018. započeti su radovi na sjevernom, ulaznom pročelju kule. Rekonstruiran je ulaz u kulu s posebno zanimljivim (jedinim u kontinentalnom dijelu Hrvatske) okvirom za kliznu rešetku. Po svemu sudeći zaboravilo se rekonstruirati okomiti kanal i nišu za podizanje kovane rešetke, a što čini s kamenim okvirom nedjeljivu cjelinu. Dopis s uočenim problemima na radilištima dvadesetak plemićkim gradovima urudžbiran je u Ministarstvu kulture 3. prosinca 2018. Odgovor kojem se nisam nadao, nisam ni dobio. |
| ↑12 | Arheološka istraživanja obuhvatila su uz recentni rondel samo jugozapadni ugao dvorišta, prostor na kojem su se prije pregradnje u 16. stoljeću nalazile pomoćne i gospodarske zgrade, a palas se protezao na nasuprotnoj sjevernoj strani dvorišta. Takvim smještajem palasa omogućeno je rastvaranje njegovog unutarnjeg pročelja „češkim“ prozorima prema osunčanoj, svjetlijoj strani. Usprkos toj nepobitnoj činjenici, u preliminarnom izvještaju navodi se da je arheološki istraživan palas knezova Krčkih. Ana Azinović Bebek, Andrej Janeš, Preliminarni rezultati arheoloških istraživanja palasa starog grada u Brinju, MemorabiLika, časopis za povijest, kulturu i geografiju Like 1 Gospić 2018, 64. |
| ↑13 | Pritom bismo se mogli prisjetiti i u cijelosti rekonstruirane kule Gračanice i Stupčanice, koje su bile znatno bolje očuvane, ali bez nekih posebnosti sačuvanih pojedinosti. Istovremeno se nastavlja agonija izuzetne valpovačke kule, kojoj nedostaje jedino krov, pa se nastavlja ubrzano propadanje njezina tri kupolasta svoda i zida. |
| ↑14 | Rekonstruirana je posljednja faza kule, stanje koje je uspostavljeno nakon što su oskudni ostaci izvorne kule tijekom 18. stoljeća iskorišteni za prenamjenu u stražarsku kulu. |
| ↑15 | Radovi na rekonstrukciji nastavljaju se prema projektnoj dokumentaciji Arhitektonskog studija 25,4 mm d.o.o. iz Šibenika. Izveden je dio predviđenih zidova s neobjašnjivim pojedinostima. „Obnavlja“ se krajiška faza, koja je aktualnim projektom predizajnirana, ona će imati sve samo ne izgled i ozračje vojne utvrde. Prema portalu HGK projekt je promoviran 27. veljače 2017: Sonja Jakšić iz Ministarstva kulture – Konzervatorskog odjela u Karlovcu dala je pregled obavljenih konzervatorskih radova na obnovi Starog grada Drežnika. Ujedno je predstavila trodimenzionalni prikaz budućeg projekta koji je izradio Arhitektonski studio 25,4 mm d.o.o. iz Šibenika. Nije slučajno izabran projektant iz Šibenika. U Šibeniku su „obnovljene“, ili su pred dovršetkom tri tvrđave na način koji se očito mnogima dopao, a na koji nije bilo relevantne reakcije konzervatora. Sada „šibenska manira obnove tvrđava“ nezadrživo prodire u kontinentalni prostor Hrvatske. |
| ↑16 | Projekt vodi Sisačko-moslavačka županija. Ukupna vrijednost projektne dokumentacije iznosi 5.940.814,92 kuna, uz potporu EU u iznosu od 4.764.484,83 kuna. Projekt revitalizacije četiri spomenika kulture na Banovine zavrjeđuje zaseban kritički osvrt. |
| ↑17 | Drago Miletić, Prijedlog za projekt: Banovina – postojbina Babonića i Zrinskih, Susreti dviju kultura, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u palači Matice hrvatske 1. listopada 2009, Zagreb 2012, 507-530. |
| ↑18 | Kako ne bi sve prošlo bez ikakve reakcije struke, uputio sam dopis 1. ožujka 2021. ministrici kulture i medija u kojem sam, između ostaloga, napisao: Apeliram da provedete javnu stručnu raspravu o spomenutom projektu s kraja 2019. Kao konzervatoru nezamisliv mi je bezosjećajan pristup plemićkom gradu Zrinu, sijelu naših Zrinskih, ili herojskom kaštelu Gvozdansko. Ti, u svojim kategorijama najmarkantniji spomenici kulture, tretiraju se doslovno kao bilo koje dobro, gospodarsko dobro, pri čemu se tim spomenicima kulture nimalo ne priznaje memorijalna, duhovna vrijednost. U projektiranju je prisutno potpuno odsustvo makar i minimuma osjećaja za osjetljivost materijalne kulturne baštine. To je eklatantan oblik pokušaja bestidnog i bezosjećajnog raubanja hrvatskih spomenika kulture. |
| ↑19 | Žičara nisu samo stupovi sa užetima, tu su gornja i donja stanica žičare unutar kojih se uz pogonsko postrojenje, nalaze sanitarni prostori i neki pomoćni prostori. Do njih vodi sva potrebna infrastruktura – električne instalacije, vodovod, kanalizacija, tu su nužno biopročistač, stanica s agregatom, akumulacija sa strojarnicom. Gornja stanica je preblizu zidovima kaštela, ukupna joj je površina oko 25 % površine kaštela, donja je stanica smještena na najatraktivnijem mjestu, u prvom planu u pogledu sa ceste na kaštel. Priložena vizualizacija u pogledu od donje stanice žičare prema kaštelu ne prikazuje korektno odnos prema kaštelu, koji bi se stvarno vidio znatno više nego što je prikazano. To je samo vrlo mali broj zamjerki koji se može uputiti projektu. Posebna je priča ekonomska isplativost takve razmjerno zahtjevne infrastrukture na takvim lokacijama. Bio bi to novi mali „Obrovac“, sada u kulturi. Žičara i posebno rollercoaster zahtijevaju redovno, skupu i rigoroznu godišnju kontrolu i redovito servisiranje. Na temelju čega je predviđen godišnji broj posjetitelja i kolika bi cijena karte morala biti da bi se pokrili svi troškovi takvog hladnog pogona u danas više nego pustoj Banovini. Na temelju čega netko može misliti da su Hrvati, ili njihovi susjedi s kojima dijele obližnju granicu, željni razgledavanja prezentiranih i održavanih spomenika kulture, posebno na Banovini, slijepom crijevu Hrvatske. Nebrojeno sam puta na cesti Dvor – Glina dugačkoj 59 kilometra susreo tek nekoliko automobila, uglavnom BiH registracije. To je ipak problem za neku drugu struku, konzervatorska i bez njih ima dosta svojih problema. |
| ↑20 | Konzervatorski odjel u Sisku uvjetovao je prethodnu dozvolu za projekt žičare i rollercoastera određenim izmjenama i dopunama. U prvom od zahtjeva navodi se: Odabrane trase nisu od znatnijeg utjecaja na neposredno prirodno okruženje te su prihvatljive kao i pozicije stanica. Prirodni karakter lokacije i gustu zašumljenost treba maksimalno sačuvati. Uklonjene dijelove šume i druge zahvate u prostoru svesti na minimalnu mjeru, osobito u važnim vizurama prema kaštelu. Ukoliko je potrebno predvidjeti i nove primjerene visoke stablašice u svrhu maskiranja zahvata unutar šume. Mišljenje Konzervatorskog odjela u Sisku od 18. listopada 2019. Što znači prirodni karakter lokacije? Na fotografiji Emila Laszowskog snimljenoj prije 1900. godine nema šume, samo manje grmlje i pojedina stabla, a poljoprivredne kulture uzgajaju se uz zidove kaštela. Padine kaštela nikada do „naših“ dana nisu bile pošumljene. Kaštel svoj prirodni karakter dobiva ogoljivanjem padina, a ne dodatnim pošumljavanjem. Što se tu čuva – šuma ili spomenik kulture? Lokacija donje i gornje stanice žičare nikako ne mogu biti prihvatljive, kao ni sama ideja žičare. |