Povelja o kulturnom turizmu, 1976.

by manensin Dokumenti - Documentson Posted on

Povelja o kulturnom turizmu[1]Charter on Cultural Tourism. S engleskoga preveo Marko Špikić.

ICOMOS, Bruxelles, 9. studenog 1976.

Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline ICOMOS teži poticanju čuvanja i jamčenja konzerviranja i promicanja spomenika i cjelina, tih povlaštenih dijelova ljudske baštine.

U tom se svojstvu osjeća izravno pogođeno pozitivnim i negativnim učincima na spomenutu baštinu zbog krajnje snažnog razvitka turističkih djelatnosti u svijetu.

ICOMOS je svjestan da danas – čak i manje no ranije – usamljeni napor nekog tijela, kolikogod ono bilo moćno u svojem području, ne može valjano utjecati na tijek zbivanja. Zato je pokušao sudjelovati u zajedničkom promišljanju s globalnim i regionalnim organizacijama koje u nekom od svojstava dijele svoju zabrinutost i koje bi mogle doprinijeti provođenju općeg, dosljednog i djelotvornog napora.

Predstavnici ovih tijela, okupljeni u Bruxellesu u Belgiji, dogovorili su na Međunarodnom seminaru o suvremenom turizmu i humanizmu 8. i 9. studenog 1976. sljedeće:

TEMELJNO STAJALIŠTE

1. Turizam je neopoziva društvena, ljudska, ekonomska i kulturna činjenica. Njegov utjecaj u sferi spomenika i mjesta osobito je važan i može se samo povećati zbog poznatih uvjeta razvitka te djelatnosti.

2. Promatrano iz perspektive sljedećih dvadeset i pet godina, u kontekstu pojava proširenja koje bi moglo imati teške posljedice i koje se suprotstavlja ljudskoj vrsti, turizam se pokazuje kao jedna od pojava koja bi općenito mogla izvršiti najznačajniji utjecaj na ljudski okoliš a osobito na spomenike i cjeline. Kako bi ostao podnošljiv, ovaj se utjecaj mora pomno proučavati i na svim razinama mora biti predmet složne i učinkovite politike. Ne tvrdeći da će udovoljiti ovoj potrebi u svim vidovima, sadašnji pristup, koji je omeđen na kulturni turizam, ustanovljuje, vjeruje se, pozitivnu sastavnicu traženog globalnog rješenja.

3. Kulturni turizam je onaj oblik turizma čiji je cilj, među ostalima, otkrivanje[2]discovery. spomenika i cjelina. Na ove posljednje on utječe s vrlo pozitivnim učincima utoliko što – kako bi zadovoljio svoje ciljeve – doprinosi njihovu održavanju i zaštiti. Ovaj oblik turizma zapravo opravdava napore koje spomenuto održavanje i zaštita zahtijevaju od ljudske zajednice zbog društveno-kulturnih i ekonomskih prednosti koje udjeljuju čitavom zainteresiranom stanovništvu. 

4. Ipak, koji god bio razlog i kasnije prednosti, kulturni turizam se ne može razmatrati odvojeno od negativnih, oštećujućih i razornih učinaka koje masovna i nenadzirana uporaba spomenika i cjelina povlači za sobom. Njihovo poštivanje, kao i osnovna želja da ih se održi u stanju koje će im dopustiti da imaju ulogu sastavnica turističke privlačnosti i kulturnog obrazovanja, podrazumijeva definiciju i provođenje prihvatljivih standarda.

U svakom slučaju, imajući budućnost u vidu, poštivanje svijeta, kulturne i prirodne baštine mora dobiti prednost pred bilo kojim drugim obzirima, koliko god oni bili opravdani s društvenog, političkog ili ekonomskog gledišta.

Takvo poštivanje ne može se zajamčiti samo politikom koja se bavi smještajem[3]siting. opreme i upravljanjem turističkih kretanja zasnovanih na ograničenjima uporabe i gustoće, što se ne bi smjelo zanemariti nekažnjavanjem. 

K tome, mora se osuditi svako smještanje turističke opreme ili služba koje su u suprotnosti s prvotnom brigom u skladu s poštovanjem koje smo dužni postojećoj kulturnoj baštini.

OSNOVE DJELOVANJA

Na temelju rečenoga,

_tijela koja predstavljaju turizam s jedne strane i zaštitu prirodne i spomeničke baštine[4]monumental heritage. Ovaj se pleonazam često koristi u hrvatskoj javnosti i gubi svaki smisao ukoliko nije riječ o baštini namjerno sačinjenih spomenika. s druge, duboko uvjerena da se zaštita i promicanje prirodne baštine u korist mnogih ne mogu zajamčiti ukoliko nisu metodični, odnosno dok se kulturni posjedi[5]cultural assets. ne integriraju u društvene i ekonomske ciljeve, koji sačinjavaju planiranje sredstava država, pokrajina i lokalnih zajednica,

_s najvećim zanimanjem priznaju mjere kojima svako od njih izjavljuje da je pripremno djelovati u svom području utjecaja onako kako je izraženo u dodacima ove Povelje,

_utječu na volju država kako bi zajamčile brzu i energičnu primjenu Međunarodne konvencije za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, usvojenu 16. studenog 1972., kao i Preporuke iz Nairobija.

_vjeruju da će Svjetska turistička organizacija, ispunjavajući svoje ciljeve te UNESCO u okviru gore spomenute Konvencije, uložiti svaki napor oko suradnje s potpisanim tijelima i sa svima ostalima koji bi se ubuduće mogli pridružiti, zajamčivši provedbu politike koju su potpisana tijela definirala kao jedinu u stanju zaštititi čovječanstvo od učinaka bezakonog rasta turizma koji bi mogao dovesti do nijekanja vlastitih ciljeva.

Tijela izražavaju želju da države pomoću svojih administrativnih ustroja, organizacija turoperatora i udruga korisnika usvoje sve prikladne mjere kako bi olakšale obavještavanje i školovanje osoba koje putuju s turističkom svrhom unutar i izvan svoje zemlje podrijetla.

Svjesna naglašene, sada prevladavajuće potrebe da se promijeni stajalište široke javnosti prema pojavama proizašlim iz masovnog razvitka turističkih potreba, tijela izražavaju želju da se djeca i adolescenti od školskih dana nadalje obrazuju kako bi razumjeli i poštivali spomenike, cjeline i kulturnu baštinu, kao i da svaki ispisani, izgovoreni ili likovni podatkovni medij[6]all written, spoken or visual information media. javnosti izrazi elemente problema i tako djelotvorno doprinese učinkovitom općem razumijevanju. 

Jednoglasna u svojoj brizi za zaštitu kulturnoga naslijeđa[7]the cultural patrimony. koje čini sam temelj međunarodnog turizma, tijela se zalažu kako bi pomogla u bitci započetoj na svim bojištima protiv razaranja rečene baštine svim poznatim izvorima zagađenja, apelirajući na arhitekte i znanstvene stručnjake čitavoga svijeta da se najnaprednija sredstva moderne tehnologije iskoriste u zaštiti spomenika.

Ona preporučuju da se specijalisti koji će biti angažirani na zamišljanju i provedbi turističke uporabe kulturne i prirodne baštine školuju u skladu s višestranom prirodom problema, kao i da se od početka povežu s programiranjem i provedbom planova razvoja i turističkog opremanja.

Ona svečano izjavljuju da im je djelovanje usmjereno poštivanju i zaštićivanju autentičnosti i raznolikosti kulturnih vrijednosti u pokrajinama i zemljama u razvitku kao i u industrijaliziranim državama, jer je sudbina kulturne baštine čovječanstva u svjetlu mogućega širenja turizma svugdje istovrsna.

Izvori ilustracija:

Pri vrhu stranice: Bruxelles 1976. https://www.pinterest.com/pin/213428469810772054/

Slika 1: Turistica u Nepalu 1976. Snimio Gerd Eichmann. https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Patan-02-Tourist_mit_Fahrrad-1976-gje.jpg

Slika 2: Turizam u Dubrovniku 1970-ih. https://www.vintag.es/2018/04/dubrovnik-in-the-1970s.html

Slika 3: Turizam u Dubrovniku 1970-ih. https://www.vintag.es/2018/04/dubrovnik-in-the-1970s.html

Slika 4: Turisti na kupoli Panteona u Rimu, oko 1975. Snimio Frank Baker Holmes. https://theculturetrip.com/europe/italy/articles/the-pantheons-roof-once-offered-the-best-views-over-rome/

References

References
↑1 Charter on Cultural Tourism. S engleskoga preveo Marko Špikić.
↑2 discovery.
↑3 siting.
↑4 monumental heritage. Ovaj se pleonazam često koristi u hrvatskoj javnosti i gubi svaki smisao ukoliko nije riječ o baštini namjerno sačinjenih spomenika.
↑5 cultural assets.
↑6 all written, spoken or visual information media.
↑7 the cultural patrimony.