Dokument o autentičnosti iz Nare[1]The Nara Document on Authenticity. S engleskoga preveo Marko Špikić.
Preambula
1. Mi, stručnjaci, okupljeni u japanskome gradu Nari, želimo zahvaliti na darežljivom duhu i intelektualnoj hrabrosti japanskih vlasti zbog sazivanja pravodobnog foruma, na kojem smo mogli izazvati uobičajeno mišljenje u konzervatorskom polju i raspraviti o načinima i sredstvima proširenja naših obzora kako bismo doveli do većeg poštovanja prema kulturnoj i baštinskoj raznolikosti u konzervatorskoj praksi.
2. Također želimo priznati vrijednost okosnice rasprave koju je osigurala želja Odbora za svjetsku baštinu da prione preispitivanju autentičnosti na načine koji u potpunosti poštuju društvene i kulturne vrijednosti svih društava u ispitivanju iznimnih općih vrijednosti kulturnih dobara predloženih za Popis svjetske baštine.
3. Dokument o autentičnosti iz Nare stvoren je u duhu Mletačke povelje iz 1964. godine i nastavlja se na nju, proširujući je i odgovarajući proširenom obzoru poslova i zanimanja za kulturnu baštinu u našem suvremenom svijetu.
4. U svijetu koji je sve više predmet sila globalizacije i homogenizacije i u svijetu u kojem se potraga za kulturnim identitetom ponekad vodi agresivnim nacionalizmom i gušenjem manjinskih kultura, bitan je doprinos što ga čini obzir prema autentičnosti u konzervatorskoj praksi u pojašnjenju i rasvjetljavanju zajedničkoga pamćenja čovječanstva.[2]the collective memory of humanity.
Kulturna raznolikost i baštinska raznolikost
1. Raznolikost kultura i baština u našemu svijetu nenadomjestivo je vrelo duhovnog i intelektualnog bogatstva čitavoga čovječanstva. Zaštitu i unaprjeđenje[3]enhancement. Početkom 19. stoljeća francuska uprava u Rimu provodi u djelo dva programa koji nalikuju dvama pojmovima iz ovog dokumenta: konzerviranje-restauriranje antičkih spomenika … Continue reading kulturne i baštinske raznolikosti u našemu svijetu valja djelatno promicati kao bitni vid ljudskoga razvitka.[4]development. Kasnije se pojavljuje i pojam evolution, koji je također preveden kao razvitak.
2. Raznolikost kulturne baštine postoji u vremenu i prostoru i zahtijeva poštovanje drugih kultura i svih vidova njihovih sustava vjerovanja[5]belief systems. U slučajevima u kojima se čini da su kulturne vrijednosti u sukobu, poštovanje prema kulturnoj raznolikosti zahtijeva priznavanje legitimnosti[6]legitimacy. Važan pojam u razračunavanju s ostacima agresivnih nacionalizama koje su stručnjaci u Nari primijetili nakon prestanka Hladnog rata. Pojam jamačno cilja na dokidanje negativne … Continue reading kulturnih vrijednosti svih strana.
3. Sve su kulture i sva društva ukorijenjena u zasebnim formama i sredstvima opipljivog i neopipljivog izričaja[7]tangible and intangible expression. koji grade njihovu baštinu, i oni se trebaju poštivati.
4. Važno je podcrtati temeljno načelo UNESCO-a prema kojem je kulturna baština svakoga kulturna baština sviju. Odgovornost za kulturnu baštinu i njeno upravljanje u prvom redu pripada kulturnoj zajednici koja ju je stvorila a potom i onoj koja o njoj brine. Međutim, pored tih odgovornosti, pristajanje uz međunarodne povelje i konvencije razvijene za konzerviranje kulturne baštine također obvezuje na poštivanje načela i odgovornosti koja iz njih proizlaze. Stvaranje ravnoteže između vlastitih potreba i potreba drugih kulturnih zajednica za svaku je zajednicu vrlo poželjno, pod uvjetom da postizanje te ravnoteže ne slabi njihove bitne kulturne vrijednosti.
Vrijednosti i autentičnost
1. Konzerviranje kulturne baštine u svim je svojim formama i historijskim razdobljima ukorijenjeno u vrijednostima koje su pripisane[8]attributed. Povijesnoumjetnički pojam, proizašao iz antikvarne predaje o istinskom podrijetlu starog dokumenta, odnosno spomenika. baštini. Naša sposobnost razumijevanja tih vrijednosti dijelom ovisi o stupnju prema kojem se vrela podataka[9]information sources ili sources of information. o tim vrijednostima mogu razumjeti kao vjerodostojna ili istinita.[10]credible or truthful. Poznavanje i razumijevanje tih vrela podataka, u odnosu na izvorne i naknadne značajke[11]original and subsequent sources. kulturne baštine, kao i njihovo značenje, temeljni su uvjet procjenjivanja svih vidova autentičnosti.
2. Tako razmotrena i u Mletačkoj povelji utvrđena autentičnost čini se bitnim označujućim čimbenikom vezanim uz vrijednosti. Razumijevanje autentičnosti ima bitnu ulogu u svim zasebnim proučavanjima kulturne baštine, u planiranju konzervatorskog i restauratorskog posla, kao i u postupcima upisivanja prema Konvenciji o svjetskoj baštini i u ostalim popisima kulturnih baština.
3. Prosudbe[12]judgements. o vrijednostima pripisanima kulturnim dobrima,[13]cultural properties. U 12. točki se odjednom pojavljuje ovaj pojam, iako se gore stalno koristio pojam baštine. kao i o vjerodostojnosti povezanih vrela podataka mogu se razlikovati od kulture do kulture, pa i unutar iste kulture. Prosudbe o vrijednostima i autentičnosti stoga nije moguće temeljiti unutar čvrstih kriterija. Naprotiv, poštovanje koje dugujemo svim kulturama zahtijeva da se baštinska svojstva[14]heritage properties. Imenicu properties treba razlikovati od ranije uporabe u istom članku. moraju razmotriti i prosuditi unutar kulturnoga konteksta kojima pripadaju.
4. Dakle, od najveće je važnosti i hitnosti da se unutar svake kulture udijeli priznanje svojstvenoj naravi[15]nature. njenih baštinskih vrijednosti kao i vjerodostojnosti i istinitosti s njima povezanih vrela podataka.
5. Ovisno o naravi kulturne baštine, njenom kulturnom kontekstu i njenom razvitku u vremenu, prosudbe o autentičnosti mogu se vezati uz valjanost[16]worth. Riječ također upućuje na vrijednost, značenje, zaslugu, ugled. velike raznolikosti vrela podataka. Vidovi vrela uključuju formu i oblikovanje,[17]form and design. građu i bit,[18]materials and substance. uporabu i namjenu, tradicije i tehnike, lokaciju i ambijent,[19]location and setting, s tim da druga riječ može značiti i smještaj. duh i osjećaj, kao i ostale unutarnje i vanjske čimbenike. Korištenje ovih vrela dopušta razvitak svojstvenih umjetničkih, historijskih, društvenih i znanstvenih dimenzija kulturne baštine koja se razmatra.
Dodatak I.
Sugestije za nastavak (prema prijedlogu Herba Stovela)
1. Poštivanje kulturne i baštinske raznolikosti zahtijeva svjesne napore u izbjegavanju nametnutih mehanicističkih formula ili standardiziranih postupaka pri pokušaju definiranja ili određivanja autentičnosti zasebnih spomenika i cjelina.
2. Napori u određivanju autentičnosti na način poštivanja kulturne i baštinske raznolikosti zahtijevaju pristupe koji potiču kulture da razvijaju analitičke postupke i pomagala svojstvena njihovim kulturama i potrebama. Takvi pristupi mogu imati nekoliko zajedničkih vidova:
_napori poduzeti u osiguranju procjene autentičnosti podrazumijevaju multidisciplinarnu suradnju i prikladno korištenje svih dostupnih ekspertiza i znanja;
_napori u osiguranju pripisanih vrijednosti uistinu predstavljaju kulturu i raznolikost njenih zanimanja, posebno spomenike i mjesta;
_napori u jasnom dokumentiranju svojstvene naravi autentičnosti spomenika i mjesta kao praktičnog vodiča budućim tretmanima i nadzorima;[20]monitoring.
_napori u osuvremenjivanju procjena autentičnosti[21]to update authenticity assessments. u svjetlu promijenjenih vrijednosti i okolnosti.
3. Posebno su važni oni napori koji jamče da se pripisane vrijednosti poštuju i da njihova odlučnost podrazumijeva što je više moguću izgradnju multidisciplinarnog i zajedničkog dogovora o vrijednostima.
4. Pristupi bi se također trebali zasnivati i olakšavati međunarodnu suradnju između svih koji se zanimaju za konzerviranje kulturne baštine, kako bi se unaprijedilo globalno poštovanje i razumijevanje prema različitim izričajima i vrijednostima svake kulture.
5. Nastavak i proširenje ovog dijaloga u različitim područjima i kulturama svijeta preduvjet je povećanju praktične vrijednosti uvažavanja autentičnosti unutar konzerviranja zajedničke baštine čovječanstva.
Povećana svijest u javnosti o toj bitnoj dimenziji baštine apsolutna je nužnost kako bi se došlo do konkretnih mjera za čuvanje[22]safeguarding. Pojam se rabi od Atenske povelje 1931. godine. ostataka[23]vestiges. Čini se da se pojam prvi puta koristi 1968. godine u Preporuci o očuvanju kulturnih dobara ugroženih javnim i privatnim radovima. Pojavljuje se i u Povelji o zaštiti i upravljanju … Continue reading iz prošlosti. To znači razvijanje većeg razumijevanja vrijednosti predstavljenih samim kulturnim dobrima, kao i poštivanje uloge koju takvi spomenici i mjesta imaju u suvremenom društvu.
Izvori ilustracija:
Pri vrhu stranice: Fotografija s konferencije u Nari, 1994. Snimio Jean-Louis Luxen. Izvor: https://www.iccrom.org/sites/default/files/publications/2020-05/convern8_05_jlluxen_ing.pdf
Slika 1: Hram Todaiji u Nari. https://www.japan-guide.com/e/e4100.html
Slika 2: Dolina u Bamiyanu s nišama u kojima su se do 2001. nalazile statue Buda. Snimio Torsten Pursche. https://www.sciencephoto.com/media/960099/view/bamiyan-buddhas-after-destruction-afghanistan
References
| ↑1 | The Nara Document on Authenticity. S engleskoga preveo Marko Špikić. |
|---|---|
| ↑2 | the collective memory of humanity. |
| ↑3 | enhancement. Početkom 19. stoljeća francuska uprava u Rimu provodi u djelo dva programa koji nalikuju dvama pojmovima iz ovog dokumenta: konzerviranje-restauriranje antičkih spomenika (oslobađanje i prezentacija antičkoga sloja) i urbanističko planiranje koje se naziva embellisment. Riječ enhancement ima i druga značenja: uzdizanje, povišenje, pojačanje, ali i pretjerivanje i precjenjivanje. |
| ↑4 | development. Kasnije se pojavljuje i pojam evolution, koji je također preveden kao razvitak. |
| ↑5 | belief systems. |
| ↑6 | legitimacy. Važan pojam u razračunavanju s ostacima agresivnih nacionalizama koje su stručnjaci u Nari primijetili nakon prestanka Hladnog rata. Pojam jamačno cilja na dokidanje negativne percepcije „nezakonitih potomaka“ svjetske baštine, od republika propalog SSSR-a, preko bivše Jugoslavije do Ruande. |
| ↑7 | tangible and intangible expression. |
| ↑8 | attributed. Povijesnoumjetnički pojam, proizašao iz antikvarne predaje o istinskom podrijetlu starog dokumenta, odnosno spomenika. |
| ↑9 | information sources ili sources of information. |
| ↑10 | credible or truthful. |
| ↑11 | original and subsequent sources. |
| ↑12 | judgements. |
| ↑13 | cultural properties. U 12. točki se odjednom pojavljuje ovaj pojam, iako se gore stalno koristio pojam baštine. |
| ↑14 | heritage properties. Imenicu properties treba razlikovati od ranije uporabe u istom članku. |
| ↑15 | nature. |
| ↑16 | worth. Riječ također upućuje na vrijednost, značenje, zaslugu, ugled. |
| ↑17 | form and design. |
| ↑18 | materials and substance. |
| ↑19 | location and setting, s tim da druga riječ može značiti i smještaj. |
| ↑20 | monitoring. |
| ↑21 | to update authenticity assessments. |
| ↑22 | safeguarding. Pojam se rabi od Atenske povelje 1931. godine. |
| ↑23 | vestiges. Čini se da se pojam prvi puta koristi 1968. godine u Preporuci o očuvanju kulturnih dobara ugroženih javnim i privatnim radovima. Pojavljuje se i u Povelji o zaštiti i upravljanju arheološkom baštinom iz 1990. godine, gdje se, u 1. članku, govori o „ostacima ljudskog postojanja“. Pojam se pojavio već kod renesansnih antikvara 16. stoljeća, primjerice 1575. u ilustriranoj knjizi Etienne du Peraca I Vestigi dell’Antichitá di Roma. |