Preporuka za čuvanje ljepote i značaja krajolika i cjelina, 1962.

Opća konferencija preporučuje zemljama-članicama da prihvate sljedeće propise, u obliku nacionalnog zakona ili na neki drugi način usvajajući mjere za omogućavanje djelovanja pravila i načela utjelovljenih u ovoj Preporuci na teritorijima pod njihovom jurisdikcijom.

Opća konferencija preporučuje da zemlje-članice na ovu Preporuku upozore vlasti i tijela zadužena za zaštitu krajolika i cjelina i za regionalno planiranje, kao i tijela kojima je povjerena zaštita prirode i razvitak turističkog prometa, zajedno s organizacijama mladih.

Opća konferencija preporučuje da zemlje-članice do roka i u obliku koji će biti određeni, predaju svoja izvješća o provođenju ovih Preporuka.

I. Definicija

1. Čuvanje ljepote i značaja krajolika i cjelina će za potrebe ove Preporuke značiti očuvanje^[2]preservation. i, gdje je to moguće, restauriranje izgleda^[3]the restoration of the aspect. prirodnog, seoskog i gradskog krajolika i cjelina, prirodnog ili stvorenog ljudskom rukom, koji posjeduje kulturni ili estetski interes ili sačinjava tipični prirodni okoliš.

2. Propisi iz ove Preporuke također bi trebali nadomjestiti mjere za zaštitu prirode.

II. Opća načela

3. Proučavanja i mjere koje valja usvojiti s obzirom na čuvanje krajolika i cjelina trebalo bi proširiti na teritorij cijele države, ne omeđujući ih na određene, odabrane krajolike i cjeline.

4. U odabiru mjera koje se trebaju usvojiti valja voditi računa o važnosti krajolikā i cjelina koji se uzimaju u obzir. Ove mjere mogu se razlikovati u odnosu na značaj i veličinu krajolikā i cjelina, njihovoga smještaja i vrste opasnosti koje im prijete.

5. Zaštita se ne bi trebala ograničavati na prirodne krajolike i cjeline, već bi se trebala proširiti na krajolike i cjeline koji oblikovanje u potpunosti ili dijelom duguju čovjekovu djelu. Stoga bi trebalo pripremiti posebne propise koji će zajamčiti čuvanje onih gradskih krajolika i cjeline koja su općenito najugroženija, posebno zbog građevinskih djelatnosti i zemljišne špekulacije. Posebnu bi zaštitu trebalo posvetiti pristupima spomenicima.

6. Mjere poduzete u čuvanju krajolika i cjelina trebale bi podjednako biti preventivne i korektivne.

7. Preventivne mjere trebalo bi usmjeriti zaštićivanju cjelina od opasnosti koje bi im mogle zaprijetiti. Ove bi mjere trebale posebice podrazumijevati nadzor radova i djelatnosti koje bi mogle oštetiti krajolike i cjeline, primjerice:

a. Izgradnja svih tipova javnih i privatnih građevina. One bi trebale biti projektirane tako da udovolje određenim estetskim zahtjevima u odnosu na samu građevinu i, izbjegavajući olako oponašanje^[4]a facile imitation. stanovitih tradicionalnih i slikovitih formi, uskladiti se s općim ozračjem za koje je poželjno da čuvaju;

b. Izgradnja cesta;

c. Električni vodovi visokog ili niskog napona, proizvodnja struje i prijenosni pogon i oprema, uzletišta, radio i televizijske postaje i tako dalje;

d. Benzinske postaje;

e. Promidžbene pregrade i svjetlosni znakovi;

f. Krčenje šuma, uključujući razaranje stabala koja doprinose ljepoti krajolika, posebno onih koja obrubljuju glavne ceste ili avenije;

g. Onečišćenje zraka i vode; 

h. Radovi rudnika i kamenoloma i odvoženje njihova otpada;

i. Odvođenje izvorske vode, navodnjavanje, brane, kanali, vodovodi, reguliranje rijeka i slično; logorovanje;

j. Odbacivanje istrošene građe, rasipanje i domaći, komercijalni ili industrijski otpad.

8. Pri čuvanju ljepote i značaja krajolikā i cjelina trebalo bi također uzeti u obzir opasnosti koje proizlaze iz određenih vrsta radova i određenih djelatnosti današnjeg života zbog buke koju uzrokuju.

9. One djelatnosti koje mogu zasmetati krajolicima ili cjelinama u područjima koja su planirana^[5]scheduled. ili na neki drugi način zaštićena trebalo bi odobriti samo ukoliko to javna ili društvena dobrobit nužno zahtijeva.

10. Korektivne mjere trebale bi biti usmjerene popravljanju štete^[6]repairing the damage. nanijete krajolicima i cjelinama i, koliko je to moguće, njihovu vraćanju u izvorno stanje.^[7]restoring them to their original condition.

11. Kako bi se olakšala zadaća raznih javnih služba odgovornih za čuvanje krajolikā i cjelina u svakoj državi, valja osnovati znanstveno-istraživačke ustanove koje će surađivati s kompetentnim vlastima kako bi se uskladili i kodificirali zakone i propise primjenjive u tom predmetu. Ti bi propisi i rezultati rada istraživačkih ustanova trebali biti publicirani u jedinstvenoj administrativnoj publikaciji koja bi se periodički dopunjavala.

III. Zaštitne mjere

12. Čuvanje krajolikā i cjelina trebalo bi zajamčiti uporabom sljedećih metoda:

a. Općim nadzorom^[8]general supervision. odgovornih vlasti; 

b. Uvrštenjem obveza u planove za urbanističko planiranje i planiranje na svim razinama: pokrajinskoj, seoskoj i gradskoj;

c. Planiranjem prostranih krajolika^[9]extensive landscapes. „po zonama“;

d. Planiranjem izoliranih cjelina;

e. Stvaranjem i održavanjem prirodnih rezervata i nacionalnih parkova;

f. Općinskom akvizicijom cjelina.

Opći nadzor

13. Opći bi se nadzor trebao prakticirati nad radovima i djelatnostima koje bi mogle oštetiti krajolike i cjeline na čitavom teritoriju države.

Urbanističko planiranje i planski programi^[10]planning schemes. za sela

14. Planski programi za gradove i sela trebali bi jasno izraziti propise s definiranim obvezama koje treba nametnuti kako bi se zajamčilo čuvanje krajolikā i cjelina, čak i onih neplaniranih,^[11]unscheduled. smještenih na ugroženom teritoriju. Izvlaštenje prema nalogu vlasti, skupa s izvođenjem javnih radova na planiranoj cjelini, trebalo bi biti stvar dogovora vlasti.

15. Planski programi za gradove i sela trebaju se sastaviti u odnosu na hitnost, posebno za gradove i pokrajine u postupku ubrzanog razvitka, gdje zaštita estetskog ili slikovitog značaja grada ili pokrajine opravdava ustanovljavanje takvih planova. 

Planiranje prostranih krajolika „po zonama“

16. Prostrani krajolici trebali bi se planirati „po zonama“.

17. Kada je u planiranoj zoni estetski značaj od prvotne važnosti, planiranje „po zonama“ trebalo bi obuhvatiti nadzor nacrtā^[12]control of plots. i promatranje nekih općih zahtjeva estetskog poretka^[13]aesthetic order. koji pokriva uporabu građe,^[14]the use of materials. njihovu boju, standarde visine, mjere opreza koje valja poduzeti kako bi se prikrilo ugrožavanje tla zbog izgradnja nasipa i rada kamenoloma te pravila za rušenje stabala i slično. 

18. Planiranje „po zonama“ trebalo bi publicirati a opća pravila za čuvanje planiranih krajolika koje valja poštivati trebalo bi ozakoniti i objaviti.

19. Planiranje „po zonama“ u pravilu ne bi trebalo podrazumijevati plaćanje ili kompenzaciju.

Planiranje izoliranih cjelina

20. Izolirane male cjeline, prirodna ili gradska, skupa s dijelovima krajolika od posebnog zanimanja, trebala bi biti planirana. Područja koja nude lijepi pogled i područja i građevine koje okružuju neki iznimni spomenik^[15]outstanding monument. također bi trebalo planirati. Svaki od ovih planiranih cjelina, područja i građevina trebali bi biti predmetom posebne administrativne odluke, o čemu bi vlasnik trebao biti pravovremeno obaviješten.

21. Planiranje bi trebalo značiti da je vlasniku zabranjeno razarati cjelinu, mijenjati mu stanje ili izgled^[16]altering its condition or aspect. bez dopuštenja vlasti odgovornih za njegovu zaštitu.

22. Kada je to dopuštenje izdano, trebali bi ga pratiti svi uvjeti nužni za čuvanje cjeline. Ipak, za poljodjelske ili uobičajene radove održavanja na građevinama ne bi trebala dopuštenja.

23. Izvlaštenje prema nalogu vlasti, skupa s izvođenjem javnih radova na planiranoj cjelini, trebali bi biti stvar dogovora vlasti odgovornih za njegovu zaštitu. Nitko ne bi smio biti u stanju da ga se propisom, unutar planirane cjeline, ovlasti da promijeni značaj ili izgled cjeline. Vlasnik ne bi se smio dodjeljivati pogodbena prava^[17]conventionary rights. bez dogovora s odgovornim vlastima.

24. Planiranje bi trebalo obuhvatiti zabranu onečišćenja na zemlji, u zraku ili vodi na bilo koji način, dok bi iskapanje minerala trebalo biti predmet posebnog dopuštenja.

25. Valjalo bi zabraniti bilo kakvu promidžbu unutar planiranog područja i njegova neposrednog okoliša, ili bi trebalo biti ograničeno na posebne položaje,^[18]special emplacements. koje će odrediti vlasti odgovorne za zaštitu cjeline.

26. Dopuštenje za logorovanje na planiranoj cjelini trebalo bi se u načelu uskraćivati ili davati samo unutar područja koje su utvrdile odgovorne vlasti i koje su predmet njihova nadzora.

27. Planiranje cjeline može vlasniku donijeti pravo kompenzacije u slučajevima izravnih i definitivnih šteta koje iz njega proizlaze.

Prirodni rezervati i nacionalni parkovi

28. Kada to uvjeti dopuste, zemlje-članice trebale bi se udružiti u zone i cjeline koje valja zaštititi, nacionalne parkove namijenjene obrazovanju i rekreaciji javnosti ili nacionalne rezervate, stroge ili zasebne. Takvi nacionalni rezervati i nacionalni parkovi trebali bi stvoriti skupinu eksperimentalnih zona namijenjenih i za istraživanje oblikovanja i obnove krajolika i zaštitu prirode.

Općinska akvizicija cjelina

29. Zemlje-članice trebale bi poduprijeti općinsku akviziciju područja koja čine dio krajolika ili cjelina koje se želi zaštititi. Kada je potrebno, trebalo bi biti moguće utjecati na takvu akviziciju izvlaštenjem.

IV. Primjena zaštitnih mjera

30. Bitna pravila i načela za zaštitu krajolika i cjelina trebala bi kod svake zemlje-članice imati silu zakona, a mjere za njihovu primjenu trebalo bi povjeriti odgovornim vlastima unutar okvira moći koju im je podijelio zakon.

31. Zemlje-članice bi trebale uspostaviti specijalizirana tijela administrativne ili savjetničke naravi.

32. Administrativna tijela trebali bi biti specijalizirani, središnji ili pokrajinski odjeli, kojima je povjereno provođenje zaštitnih mjera. U skladu s time, odjeli bi trebali biti sposobni proučavati probleme zaštite i planiranja, poduzimati očevide, pripremati odluke koje valja donijeti i nadzirati njihovu provedbu. Oni bi predloženim mjerama također trebali biti zaduženi kako bi se smanjile opasnosti koje se mogu pojaviti u provođenju određenih tipova poslova ili popravljanju štete izazvane takvim poslom.

33. Savjetodavna tijela trebala bi se sastojati od povjerenstava na nacionalnoj, pokrajinskoj ili lokalnoj razini, zadužena za proučavanje pitanja vezanih za zaštitu i davanje mišljenja o tim pitanjima središnjim ili pokrajinskim vlastima ili uključenim lokalnim zajednicama. Mišljenju ovih povjerenstava valja se utjecati u svim slučajevima i pravodobno, posebice u fazi pripremnog planiranja i u slučaju opsežnih radova od javnog interesa, poput izgradnje autocesta, postavljanja hidro-tehničkih ili novih industrijskih instalacija i slično.

34. Zemlje-članice trebale bi olakšati osnivanje i djelovanje nacionalnih i lokalnih nevladinih tijela, kojima bi jedna od zadaća bila suradnja s tijelima spomenutima u člancima 31, 32 i 33, a osobito obavještavanje javnosti i upozoravanje odgovarajućih odjela na opasnosti koje prijete krajolicima i cjelinama.

35. Kršenje pravila vezanih uz zaštitu krajolikā i cjelina trebalo bi podrazumijevati nadoknadu šteta ili obvezu povrata cjeline u njezino prethodno stanje,^[19]to restore the site to its former condition. koliko je god to moguće.

36. Administrativni ili krivični progoni trebali bi se osigurati za slučaj namjernog oštećivanja^[20]deliberate damage. zaštićenih krajolika i cjelina.