ICOMOS o uvođenju suvremene arhitekture u skupine starih građevina, 1972.

Rezolucija Simpozija o uvođenju suvremene arhitekture u skupine starih građevina[1]Resolutions of the Symposium on the Introduction of Contemporary Architecture into Ancient Groups of Buildings, at the 3rd ICOMOS General Assembly. S engleskoga preveo Marko Špikić.

Usvojena na 3. općoj skupštini ICOMOS-a

Međunarodni simpozij o uvođenju[2]introduction. suvremene arhitekture u skupine starih građevina, održan u Budimpešti 27. i 28. lipnja 1972. godine, u doba Treće opće skupštine Međunarodnog vijeća za spomenike i mjesta, izražava najtopliju zahvalu i čestita mađarskom Nacionalnom odboru ICOMOS-a i Mađarskoj Vladi koji su ga tako toplo i uspješno primili te

poslušavši sadržaje izlaganja tijekom sjednica o pitanjima doktrine te o nekim značajnim dosezima i kasniju raspravu,

prepoznajući da u trenutnom stanju razvitka civilizacije tehnološka i ekonomska pitanja neopravdano skreću pozornost s ljudskih i društvenih vrijednosti, da povećana brzina rasta gradova čini hitnim i nužnim stvaranje sustavnog propisa o okolišu svakodnevnog života i za očuvanje povijesnih spomenika i skupina građevina[3]the preservation of historic monuments and groups of buildings.

te da je takvo očuvanje, koje time postaje vitalno, izvedivo samo ako one dobiju djelatnu ulogu u suvremenom životu,

uzimajući u obzir da skupine građevina od historijskog interesa čine suštinski dio ljudskog okoliša,[4]human environment. U doba sastavljanja Rezolucije okoliš postaje međunarodno relevantna tema, pa ulazi i u konzervatorske rasprave. da je arhitektura nužni izraz svoje dobi,[5]Mogući dvosmisao: izraz svoje dobi (možda i: izraz svoga doba): the expression of its age. da je njezin razvitak stalan i da se njen prošli, sadašnji i budući izričaj mora tretirati kao cjelina čiji se sklad treba stalno čuvati, i da svaki povijesni spomenik ili sklop građevina posjeduju unutrašnju vrijednost neovisno o svojoj početnoj ulozi i značenju[6]its initial role and significance. koja im omogućuje da se prilagode promjenljivom kulturnom, društvenom, ekonomskom i političkom kontekstu dok u potpunosti zadržava svoju strukturu i značaj[7]structure and character. ovime usvaja sljedeće zaključke:

1. Uvođenje suvremene arhitekture unutar skupine starih građevina izvedivo je ukoliko urbanistički plan[8]town planning scheme. kojega je dio uključuje uvažavanje postojećeg tkiva[9]the existing fabric. kao okvira za vlastiti budući razvitak.

2. Takva suvremena arhitektura, koja se namjerno služi današnjim tehnikama i građom, uklapat će se u stari ambijent[10]ancient setting. ne škodeći njegovim strukturnim i estetskim kakvoćama samo ako je dano primjereno dopuštenje za prikladnu uporabu masa, mjerila, ritma i pojavnosti.[11]Pojavnosti: appearance. Riječ podsjeća na teorijski pojam u talijanskome, aspetto, koji se rabi od Boita do Brandija.

3. Autentičnost povijesnih spomenika ili skupina građevina mora se uzeti kao temeljni kriterij. Mora se izbjeći bilo kakvo oponašanje[12]imitations. koje bi moglo naštetiti umjetničkim i povijesnim vrijednostima građevina.

4. Revitalizacija spomenika i skupina građevina pronalaženjem novih uporaba dopustivo je i preporučljivo, pod uvjetom da takve uporabe, ni izvana ni iznutra, ne naštete njihovoj strukturi i njihovu značaju kao cjelovitih entiteta.[13]complete entitites.

K tome se preporučuje da se održavaju redoviti raspravni sastanci o skladnom uvođenju suvremene arhitekture u skupinu starih građevina na kojima treba ispitati pravila postupanja i dosege u ovom polju u svjetlu gore navedenih zaključaka.

Budimpešta, 30. lipnja 1972.

References

References
1 Resolutions of the Symposium on the Introduction of Contemporary Architecture into Ancient Groups of Buildings, at the 3rd ICOMOS General Assembly. S engleskoga preveo Marko Špikić.
2 introduction.
3 the preservation of historic monuments and groups of buildings.
4 human environment. U doba sastavljanja Rezolucije okoliš postaje međunarodno relevantna tema, pa ulazi i u konzervatorske rasprave.
5 Mogući dvosmisao: izraz svoje dobi (možda i: izraz svoga doba): the expression of its age.
6 its initial role and significance.
7 structure and character.
8 town planning scheme.
9 the existing fabric.
10 ancient setting.
11 Pojavnosti: appearance. Riječ podsjeća na teorijski pojam u talijanskome, aspetto, koji se rabi od Boita do Brandija.
12 imitations.
13 complete entitites.