Riegl o Dioklecijanovoj palači

by manensin Teorija - Theoryon Posted on

Izvješće o analizi provedenoj na nalog predsjedništva Carskoga kraljevskog središnjeg povjerenstva radi čuvanja interesa srednjovjekovnih i novovjekovnih spomenika unutar nekadašnje Dioklecijanove palače u Splitu[1]Alois Riegl, Bericht über eine im Auftrage des Präsidiums der k. k. Zentral-Kommission zur Wahrung der Interessen der mittelalterlichen und neuzeitlichen Denkmale innerhalb der ehemaligen … Continue reading

Alois Riegl

Povjerenstvo koje se u travnju 1903. okupilo radi Dioklecijanove palače u Splitu, trebalo je prije svega ispuniti zadaću utvrđivanja svrsishodnih mjera za održavanje ostataka Palače u njihovu trenutnome stanju.[2]Riegl je predstavio izvješće na 10. sjednici I. odjela Središnjega povjerenstva 6. studenog 1903, a samo je izvješće datirano 21. listopada 1903. Riegl je u Splitu boravio 16. i 17. listopada … Continue reading Predsjedništvo C. kr. Središnjeg povjerenstva isprva nije držalo potrebnim izaslati posebnoga zastupnika II. odjela[3]Središnje povjerenstvo bilo je 1873. podijeljeno u tri odjela: prvi je bio zadužen za predmete ili objekte prethistorijskog vremena i antičke umjetnosti, drugi za sakralne i profane predmete ili … Continue reading na sjednicu Povjerenstva, budući da se uglavnom radilo o saniranju Dioklecijanovih zidina u njihovu današnjem stanju te, očuvanjem tih zidina, o spašavanju srednjovjekovnih i novovjekovnih spomenika staroga dijela Splita od prodora modernizacije.[4]O Dioklecijanovoj palači, kao jednom od najvažnijih antičkih spomenika Monarhije, sa zabrinutošću se raspravljalo 21. svibnja 1902. na godišnjoj skupštini Austrijskog arheološkog instituta … Continue reading Povjerenstvo je međutim ugrabilo priliku koja se nudila sama od sebe, kako bi prešlo izvorno postavljene granice područja rasprave te u krug rasprava uvukla i one mjere, kojih bi svrha bila iskapanjima i oslobađanjima istražiti do sada skrivene dijelove Palače te bolje istaknuti već poznate, ali nedostatno uočljive dijelove.

Oslobađanje antičkih dijelova Palače prema sadašnjem stanju stvari ne znači ništa drugo doli uklanjanje srednjovjekovnih i novovjekovnih prigradnji i pregradnji unutar Palače. C. kr. središnje povjerenstvo, koje održavanju i proučavanju antičke palače poklanja vrlo veliko zanimanje, ne bi ipak smjelo zaboraviti brigu o splitskim srednjovjekovnim i novovjekovnim spomenicima te se tako pojavila zadaća provjere u kojoj su mjeri, s dužnim poštovanjem, zaključci spomenutog Povjerenstva, po svojoj prirodi primarno vođeni interesima u korist antičkih ostataka Palače, spojivi s pravom srednjovjekovnih i novovjekovnih spomenika na postojanje. Rješavanje ove zadaće predsjedništvo C. kr. središnjeg povjerenstva povjerilo je potpisanome, koji je u nastavku zapisao plod svojih istraživanja.

Zahtjevi travanjskog Povjerenstva,[5]Aprilkommission: riječ je o sjednici Povjerenstva za Dioklecijanovu palaču, održanoj od 11. do 17. travnja 1903. u Splitu. O njoj je kratko izvijestio Wilhelm Kubitschek, Sitzung vom 8. Mai 1903. … Continue reading u kojima se traže oslobađanja, tiču se današnje katedrale, današnje krstionice i nekadašnjih zapadnih vrata Palače.

Na Katedralnom trgu Povjerenstvo traži „da općina poruši staru biskupiju, što će državi biti besplatno, te rušenje dviju dotrajalih neunosnih kuća koje je država već otkupila.“ Kako bi se jasno spoznala namjera na kojoj se temelji ovaj zahtjev, mora se u cijelosti obuhvatiti stanje na današnjem katedralnom trgu. Oktogon katedrale sa svojim peripterom donedavno je bio potpuno okružen kućama i straćarama. Danas su u najmanju ruku potpuno nestale one građevine koje su se najbliže oslanjale na katedralu, tako da susjedne zgrade vrlo malo dodiruju antičku centralnu građevinu. Kako to pokazuje tlocrt, na zapadu se s druge strane zvonika, koji se nadovezuje na oktogon, proteže Peristil, koji vodi od karda do Rotunde (pretpostavljenog vestibula samih stambenih prostora Palače). Na sjevernoj strani, uz katedralu, niz stupova Peristila zatvara kapela sv. Roka, koju je zbog njenog ranorenesansnog pročelja Povjerenstvo s pravom označilo kao svakako vrijednom očuvanja. Sjeverno od katedrale proteže se relativno dugi građevni korpus nekadašnje Biskupije (biskupske palače), na tlocrtu označen brojem 1728, koji s jedne strane čini cjelinu sa sv. Rokom i malim posrednim građevinama pod brojem 1729, 1730 i 1731, dok se s druge strane na istoku jedno krilo zaobilazno pruža prema jugu te napokon drugim krilom koje se također pruža prema jugu, ali započinje zapadnije, čini cjelinu s peripterom oktogona, ovo posljednje na mjestu gdje je interkolumnij Periptera u ranija vremena umetanjem zidova postao kapelom sv. Dujma te time postao dijelom unutarnjega prostora oktogona. Na sjevernoj se strani, kako to poučava tlocrt, rasprostiru dva umjereno prostrana dvorišta (danas međutim zauzeta šutom, drvećem, drvenim zvonikom i mnogim drugim), koji su razdvojeni posljednje spomenutim jugozapadnim traktom Biskupije.

Istočna strana Katedrale danas je ponajviše okružena dogradnjama. Sam je antički oktogon u 17. stoljeću na toj strani morao dopustiti jednostrani produžetak pravokutnim korom;[6]Riječ je o koru koji je dao izgraditi splitski nadbiskup Markantun de Dominis oko 1615. godine probijajući istočni zid negdašnjeg Mauzoleja. Usp. Goran Nikšić, Kor splitske katedrale, Prilozi … Continue reading južnije se pruža današnja sakristija, na koju se na zapadnoj strani izravno oslanjaju stube koje vode do današnjih ulaznih vrata u Katedralu. Istočno od navedene prigradnje kora nalaze se danas još nastanjene kuće br. 1726 i 1727, na jugoistoku kuća 1719 koju je država otkupila a stanari napustili. Pet kuća 1720-1724 s tim kućama naizgled čine jedinstveni građevni blok, doduše ne u tolikoj mjeri u kojoj to čine spomenute tri kuće, koje se neposredno nadovezuju na Katedralu.

Konačno, na južnoj strani na antičkim supstrukcijama od opeke visine podija oktogona načinjenog od kamenih kvadara, a od njega odvojen uskim jarkom, stoji niz privatnih kuća od kojih je država odnedavno otkupila one označene brojem 1711 i 1712 te ih se trenutno ruši. Ostalim kućama u tom nizu br. 1709, 1710, 1713 i 1714 namijenjena je ista sudbina.

Želja lokalnih krugova, koje su u Povjerenstvu zastupali c. kr. Okružni poglavar i gradonačelnik Splita,[7]U Povjerenstvu za Palaču su okružnu i gradsku vlast predstavljali Alexander von Pichler i Vinko Milić, načelnik Splita od 1899. do 1905. usmjerena je tome da se sve građevine koje okružuju katedralu postupno, prema sredstvima koja će se staviti na raspolaganje, otkupe i poruše, kako bi se oko katedrale dobio prostrani trg, time donijelo svjetlo i zrak u dio grada u Palači te Katedralu učinilo vidljivom sa svih strana. Tim se sanitarnim i umjetničkim postulatima pridružuje shvatljiva želja arheologa da spomenutim oslobađanjima dobiju priliku u najbližoj okolini oktogona pomno istražiti antičke ostatke. Povjerenstvo je uzelo u obzir te želje kada je preporučilo uklanjanje Biskupije i dviju otkupljenih kuća. Ukoliko se pod tim drže kuće br. 1711 i 1712, čini se da je poticaj koji je dalo Povjerenstvo već ispunjen, budući će te kuće, kako je već spomenuto, u nekoliko dana zauvijek nestati. No ukoliko se „obje kuće“ shvati tako da je jedna od njih sklop koji čine br. 1711 i 1712, tada bi se drugom kućom držalo kuću br. 1719.

Potpisanom je tako obveza provjeriti povijesnoumjetničku i starosnu vrijednost Biskupije i kuće br. 1719 te time omogućiti procjenu vrijednosti zdravstvenih, umjetničkih i arheoloških prednosti koje bi se postigle rušenjem. 

Biskupija je niska građevina iz početka baroknoga razdoblja, čiji su pravilno uslojeni kameni kvadri na fugama brižljivo zaglađeni. Prozorski otvori ulične strane ni svojim odnosom prema zidu niti detaljima obrade ne pretendiraju na umjetničko uvažavanje. Tek okvir portala s obrađenim kvadrima i vijencem ukrašenim natpisom privlači pogled, tko kroz portal uđe u hodnik te, prohodavši ga, stupi u dvorište, zamijeti iznad prolaza prozor s balustradom i konzolama sa strana.

Biskupija prema tome bez sumnje ima stanovitu povijesnoumjetničku vrijednost koju umanjuje okolnost da se u Splitu nalazi više svjedoka istoga stilskog pravca, k tome još bogatije izvedbe. Bez zadrške se pokazuje znatna starosna vrijednost građevine, koja se oslanja na simpatično obojane stare smećkasto-žute kamene kvadre, ali i na skromne odnose koji gotovo podsjećaju na srednjovjekovni način. Biskupija uživa starosnu vrijednost i kao bitna komponenta za karakteristično uske ulice staroga Splita. Biskupiju tako treba označiti spomenikom stanovite komemorativne vrijednosti te se stoga preporučuje podrobno preispitati sve argumente za i protiv njegova rušenja prije nego li se odluči na zgradu položiti rušilačku ruku.

Među razlozima koji dolaze do izražaja u korist rušenja Biskupije, zastupanje onih arheološke prirode mora ostati pridržano zagovornicima tih interesa u Povjerenstvu. Ovdje stoga treba razmotriti samo umjetničke i zdravstvene razloge. Argumente za kojima se poseže u umjetničkim razmatranjima trebalo bi prije konačne odluke podvrći detaljnom preispitivanju. Traži se naime oslobađanje spomenuto u naslovu kako bi se antičku građevinu moglo sagledavati kao cjelinu, što je danas u mnogo većem stupnju moguće nego koje desetljeće ranijeako još uvijek ne u potpunosti. Izgleda da se pritom još nije uzelo u obzir da bi za Peripter zbog njegova ruševnog stanja, u kojem bi trebao ostati i u budućnosti, u smislu slikovitosti bilo povoljnije kada bi ga se prezentiralo u fragmentarnom sagledavanju iz blizine nego u slobodnom sagledavanju iz neke udaljenosti, koje bi kao završnu točku perspektive tražilo zatvorenu cjelinu (koju bi se stoga postiglo samo temeljitim nadopunjavanjem). U svakom je slučaju pogled na Peripter, u kakvu se sada može uživati iz dvorišta Biskupije u kojem su zasađena stabla, u toj mjeri očaravajući da bi se, prije negoli se odluči na radikalnije preinake, trebale odvagnuti sve umjetničke posljedice.

Napokon bi trebalo postaviti pitanje može li se završetak trga dobivenog rušenjem Biskupije prema istoku (ruševina nekoliko arkada) i zapadu (stražnja strana Sv. Roka), oblikovati na zadovoljavajući način, budući da i u tom smjeru nedostaju preduvjeti za dopadljivu vizuru.

Zdravstveni obziri, na kojima se ustraje kao argumentu za rušenje Biskupije, zaslužuju međutim obvezno poštovanje. Možda bi bilo dovoljno potpuno porušiti povijesno beznačajne kuće na južnoj strani (1709 i 1710, 1713 i 1714), a od Biskupije u najgorem slučaju porušiti jugozapadni trakt, pri čemu bi se na sjevernom dijelu stvorilo relativno usko, ali dugo dvorište, a na južnom jedno takvo dvorište znatnih dimenzija. Upadljivim treba označiti da lokalni čimbenici najveće težište polažu upravo na uklanjanje Biskupije te se čini da uklanjanjem te zgrade obećavaju izniman uspjeh u zdravstvenom smislu. Sudbina Biskupije, kakva god ona bila, trebala bi utjecati i na njezine zapadne produžetke 1729-1731, a to bi podrazumijevalo prethodno rješavanje pitanja budućeg uređenja kapele sv. Roka, možebitno i kapele sv. Barbare.

Kuća br. 1719 svojim se pročeljem, koje čini pozadinu maloga dvorišta, ispostavlja djelom 15. stoljeća te stoga ima povijesnu vrijednost, koju pak nadmašuju one brojnih drugih splitskih kuća istoga stila; nadalje joj je svojstvena apsolutna starosna vrijednost. Rušenje ove kuće, ako se time samo želi postići oslobađanje katedrale, čini se trenutno sve prije nego hitnim. Ukoliko se naime pri oslobađanju konzekventno ima u vidu samo čisto antičku jezgru sklopa, tada bi shodno tome trebao otpasti i kor sagrađen u 17. stoljeću, što trenutno nikako nije zamislivo, jer je izgradnja nove katedrale potpuno neizvjesna.[8]O izgradnji nove katedrale pored postojeće raspravljalo se u Splitu od 1890. godine. Uskoro su predloženi projekti rušenja postojećih struktura i izgradnje nove katedrale. Projekte izgradnje … Continue reading Budući da isto to vrijedi i za sakristiju, privremeno će iz programa rušenja trebati potpuno isključiti građevinski blok povezan s tim dvjema gradnjama. Uostalom, upravo kuće 1720-1727 sa svojim izbočenim i uvučenim zidovima, stubama, uskim pročeljima i oštrim uglovima tvore slikovitost ulice,[9]malerisches Straβenbild: Riegl se pridružuje novoj percepciji starih gradova, koja je ojačala nakon 1889. i objave Sitteove knjige o gradogradnji, Bulsove studije o estetici gradova 1893. i … Continue reading koje bi se tek vrlo nerado trebalo odreći.

Pri Krstionici zahtijeva izvješće Povjerenstva kupnju i rušenje dviju kuća sa stražnje strane. Obje kuće gotovo da uopće nemaju povijesnoumjetničku vrijednost; njihove oskudne karakteristike čine i nedvojbeno postojeću starosnu vrijednost vrlo skromnom.[10]O oslobađanju (liberamento) Maloga hrama razmišljalo se u Splitu od 1840-ih godina, kada je konzervator bio Francesco Carrara. Za gubitak obiju komemorativnih vrijednosti stražnji bi zid Krstionice sa svojim reljefnim frizom nakon njegova oslobađanja nudio bogatu naknadu. Još uvijek treba odgovoriti na pitanje bi li danas zatvorena slika uskih uličnih nizova uklanjanjem dviju kuća pretrpjela znatan prekid a da trg, koji bi se time stvorio, ne bi nudio odgovarajući umjetnički nadomjestak, jer bi on onda na sjevernoj strani bio omeđen ogoljenom grubom konstrukcijom zida.

Na zapadnim gradskim vratima Povjerenstvo preporučuje kupnju i rušenje četiriju kuća ugrađenih u gradska vrata. Protiv tog zahtjeva sa stanovišta interesa srednjovjekovnih i novovjekovnih spomenika nema prigovora, jer se u ovom slučaju radi o uklanjanju beznačajnih daščara.

Bočni prostori,[11]Misli se na Propugnakul. između kojih vodi ulični prolaz zahtijevat će nekakvo ispunjenje, što bi možda bilo najsvrsishodnije postići pokretnim prodajnim mjestima.

Potpisani prema tome misli kako o razmotrenim trima zahtjevima Povjerenstva, koji se tiču oslobađanja na katedralnom trgu, krstionici i zapadnim gradskim vratima, treba preporučiti sljedeće.

Vezano uz oslobađanja na Katedralnom trgu C. kr. središnje povjerenstvo treba upozoriti Ministarstvo bogoštovlja i nastave na postojeću povijesnu vrijednost, pogotovo na starosnu vrijednost Biskupije. Odluku o tome treba li dati prednost komemorativnoj vrijednosti, koja zahtijeva očuvanje Biskupije, ili rušenjem postignutim arheološkim, umjetničkim i zdravstvenim vrijednostima, treba prepustiti Ministarstvu. Svakako bi trebalo preporučiti privremeno očuvanje kuće br. 1719.

Vezano uz oslobađanja Krstionice ne bi bilo nikakvih načelnih prigovora zahtjevima Povjerenstva već samo ukazati na time možebitno uvjetovani negativan utjecaj na trenutnu umjetničku kvalitetu slike ulica uokolo Krstionice.

Vezano uz oslobađanja zapadnih gradskih vrata jednako bi se tako trebalo suglasiti sa zahtjevima Povjerenstva, uz želju da se bočni prostori, koji će se dobiti rušenjem četiriju kućica, ispune pokretnim prodajnim mjestima.

Potpisani misli da na kraju treba dati odgovarajuće opaske o nekim drugim točkama spomenutima u Protokolu povjerenstva, iako one nisu izričito spomenute u konačnim zahtjevima te ih preporučiti uvažavanju C. kr. središnjeg povjerenstva.

Neophodnim označeno pokrivanje vanjske površine bačvastoga svoda Krstionice, koje bi se sa stanovišta solidnosti najsvrsishodnije trebalo izvesti od metalnoga lima, trebalo bi ipak, ukoliko je to ikako moguće, izbjeći, jer bi neizbježna posljedica bila nagrđivanje karaktera antičkih formi, kojeg čini goli kameni bačvasti svod.[12]Arhitekt-konzervator Goran Nikšić uradio je prije desetak godina upravo to: Krstionica, odnosno Mali hram, prekrivena je limenim krovom i tako je zaustavljen prodor vode  u unutrašnjost, što je … Continue reading

Preslicu na lijevoj kapeli na ulazu u Rotundu, čija se obnova proglašava neophodnom „radi ljepote“, treba vratiti u prijašnje stanje samo ukoliko njezini komadići, koji navodno leže unaokolo, dopuštaju potpun i skoro cjelovit povrat izvornika.

Nadopunjavanje nedostajućeg komada luka na zapadnoj strani Peristila (na kući Burić-Krušević br. 337) ne bi trebalo, kako to stoji u zahtjevu, uslijediti kada vlasnici s time budu sporazumni, nego samo ukoliko vlasnici to sami budu zatražili te za to budu snosili troškove.

Naposljetku je potrebno nesporazum, koji možebitno proizlazi iz opaske u Protokolu „da se nakon izgradnje nove katedrale može očekivati izručivanje sadašnje katedrale pod pasku konzervatora“, od samoga početka suočiti s pojašnjenjem da C. kr. središnje povjerenstvo Oktogonu, ukoliko bi on i prestao imati funkciju katedrale, ne bi željelo oduzeti osebujni karakter Božje kuće, koji ima i dulje od tisuću godina.

Potpisani misli da ovo izvješće ne može završiti bez ukazivanja na to da upravo opći interes za očuvanjem srednjovjekovnoga i novovjekovnoga starog Splita, povijesno tako bogato povezanog s antičkim ostacima, s njegovim neusporedivim i nenadomjestivim ugođajem, barem jednako tako hitno i uvjerljivo zahtijeva stvaranje zakona o zaštiti spomenika koji bi osigurao njegov integritet kao što ga zahtijeva samo pretežno znanstveni interes za očuvanjem ostataka antičke Palače.

Beč, 21. listopada 1903.

Alois Riegl

Izvor ilustracija:

U vrhu: Foto-portret Aloisa Riegla nepoznatog snimatelja. https://en.wikipedia.org/wiki/Alois_Riegl#/media/File:Alois_Riegl.jpg

Slika 1: Ćiril Metod Iveković, Južni zid Dioklecijanove palače; Institut za povijest umjetnosti, sign. C-1/3. https://vizkultura.hr/otkrivanje-dalmacije/

Slika 2: George Niemann, Južno pročelje Dioklecijanove palače. Iz: Der Palast Diokletians in Spalato, Wien 1910. https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Der_Palast_Diokletians_in_Spalato_-_Niemann_-_Tafel_20_-_S%C3%BCdmauer,_rechte_H%C3%A4lfte_-_zum_Meer,_1906.jpg

Slika 2: Arheološki muzej Split, knjižnica, VI g 3, Prilog Protokolu prve sjednice Povjerenstva
Dioklecijanove palače, plan Dioklecijanove palače, detalj 1
Iz: F. Ćorić-M. Špikić, Izvješće Aloisa Riegla o Dioklecijanovoj palači iz 1903. godine, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 42/1, 2011, 404.

Slika 3: Split, Mali hram, iz: Denkmäler der Kunst in Dalmatien, Georg Kowalczyk i Cornelius Gurlitt, 1910. https://commons.wikimedia.org/wiki/Category:Historical_images_of_Temple_of_Jupiter_in_Split#/media/File:Tafel_038_Spalato_-_Jupitertempel_(Baptisterium)_R%C3%BCckansicht_-_Heliografie_Kowalczyk_1909.jpg

References

References
↑1 Alois Riegl, Bericht über eine im Auftrage des Präsidiums der k. k. Zentral-Kommission zur Wahrung der Interessen der mittelalterlichen und neuzeitlichen Denkmale innerhalb der ehemaligen Diocletianischen Palastes zu Spalato durchgeführte Untersuchung, Mitteilungen der k. k. Central-Commission für Erforschung und Erhaltung der kunst- und historischen Denkmale III/2, 11, Beč, studeni 1903, stupci 333-341. Preveo Franko Ćorić.
↑2 Riegl je predstavio izvješće na 10. sjednici I. odjela Središnjega povjerenstva 6. studenog 1903, a samo je izvješće datirano 21. listopada 1903. Riegl je u Splitu boravio 16. i 17. listopada 1903.
↑3 Središnje povjerenstvo bilo je 1873. podijeljeno u tri odjela: prvi je bio zadužen za predmete ili objekte prethistorijskog vremena i antičke umjetnosti, drugi za sakralne i profane predmete ili objekte arhitekture, kiparstva, slikarstva i grafike srednjeg vijeka i novijeg doba do kraja 18. stoljeća, treći za povijesne spomenike različitih vrsta od najstarijih vremena do kraja 18. stoljeća. Usp. Franko Ćorić, C. kr. Središnje povjerenstvo za proučavanje i održavanje starinskih građevina u hrvatskim zemljama – ustroj, zakonodavstvo i djelovanje 1850.-1918, disertacija, Zagreb 2010, 119.
↑4 O Dioklecijanovoj palači, kao jednom od najvažnijih antičkih spomenika Monarhije, sa zabrinutošću se raspravljalo 21. svibnja 1902. na godišnjoj skupštini Austrijskog arheološkog instituta pod predsjedanjem ministra za bogoštovlje i nastavu Wilhelma von Hartela. Na sjednici, koju je pratio i Riegl, istaknuta je potreba za stavljanje splitske Palače pod državno vlasništvo. Usp. N. N. Die neuesten antiken Funde in Oesterreich, Neue Freie Presse 13556, Wien, 22. Mai 1902, 8. Krajem 1902. predsjednik Središnjega povjerenstva Helfert inicirao je izglasavanje zasebnoga Zakona o osiguranju Dioklecijanove palače, tražeći očuvanje „vanjske pojavnosti”(äussere Erscheinung) od intervencija(Eingriffe), šteta (Schädigungen) dodataka i pregradnji.
↑5 Aprilkommission: riječ je o sjednici Povjerenstva za Dioklecijanovu palaču, održanoj od 11. do 17. travnja 1903. u Splitu. O njoj je kratko izvijestio Wilhelm Kubitschek, Sitzung vom 8. Mai 1903. Dalmatien, Mitteilungen der k. k. Central-Commission für Erforschung und Erhaltung der kunst- und historischen Denkmale III/2, 5, Beč, svibanj 1903, stupci 150-151. Usp. Franko Ćorić – Marko Špikić, Izvješće Aloisa Riegla o Dioklecijanovoj palači iz 1903. godine, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 42/1, Split, 2011, 387-416.
↑6 Riječ je o koru koji je dao izgraditi splitski nadbiskup Markantun de Dominis oko 1615. godine probijajući istočni zid negdašnjeg Mauzoleja. Usp. Goran Nikšić, Kor splitske katedrale, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 40/1, 2005, 263–305.
↑7 U Povjerenstvu za Palaču su okružnu i gradsku vlast predstavljali Alexander von Pichler i Vinko Milić, načelnik Splita od 1899. do 1905.
↑8 O izgradnji nove katedrale pored postojeće raspravljalo se u Splitu od 1890. godine. Uskoro su predloženi projekti rušenja postojećih struktura i izgradnje nove katedrale. Projekte izgradnje ponudili su Alois Hauser i Ante Zlendić. Promicanje projekta izgradnje došlo je i do cara, koji ga je u travnju 1894. podržao. Zamisli o gradnji velike katedrale za nekoliko tisuća vjernika istočno od postojeće postupno su napuštene 1903-1904. godine, na što su zasigurno utjecala stajališta članova Središnjega povjerenstva u Beču. Usp. Arsen Duplančić, Pitanje izgradnje nove katedrale u Splitu do II. svjetskog rata, Kulturna baština 19, Split, 1989, 108-137.
↑9 malerisches Straβenbild: Riegl se pridružuje novoj percepciji starih gradova, koja je ojačala nakon 1889. i objave Sitteove knjige o gradogradnji, Bulsove studije o estetici gradova 1893. i rasprava na Danima njege spomenika u njemačkim gradovima od 1900. godine.
↑10 O oslobađanju (liberamento) Maloga hrama razmišljalo se u Splitu od 1840-ih godina, kada je konzervator bio Francesco Carrara.
↑11 Misli se na Propugnakul.
↑12 Arhitekt-konzervator Goran Nikšić uradio je prije desetak godina upravo to: Krstionica, odnosno Mali hram, prekrivena je limenim krovom i tako je zaustavljen prodor vode  u unutrašnjost, što je zabilježeno još 1830-ih godina. Usp. Marko Špikić, Antikvarno i konzervatorsko djelovanje Josipa Čobarnića, u: Ivi Maroeviću baštinici u spomen, ur. Ž. Vujić i M. Špikić, Zavod za informacijske studije Filozofskoga fakulteta, Zagreb 2009, 413-433.