Pokupsko, župna crkva Uznesenja Marijina – Od razaranja u ratu do razaranja u potresu

by manensin Praksa - Practiceon Posted on

Pokupsko, župna crkva Uznesenja Marijina

Od razaranja u ratu do razaranja u potresu

Martina Ožanić

Cjeloviti zaštitni radovi na kulturnim dobrima redovito su dugogodišnji pothvati, pogotovo na onim spomenicima čiji visoki povijesno-umjetnički značaj podrazumijeva osobitu pažnju i promišljeni pristup. Među takvim primjerima izdvaja se i župna crkva Uznesenja Marijina, odnosno Sv. Ladislava u Pokupskom, izgrađena pod naručiteljskim vodstvom zagrebačkoga biskupa Jurja Branjuga od 1736. do 1739. godine, koja svojim zrelobaroknim rješenjem centralnoga tipa s četverolisnom lađom svođenom kupolastim svodom predstavlja važno mjesto u baštini kontinentalne Hrvatske (Slika 1).[1]Vidi Dubravka Botica, Barokne četverolisne crkve u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Prilog istraživanju tipologije sakralne arhitekture 18. stoljeća. Zagreb: Školska knjiga, 2015. 

Slika 1

Istovremeno s izgradnjom crkve unutrašnjost je opremljena sakralnim inventarom, kao i štukaturama te zidnim slikama u lađi, stoga pokupska crkva s pravom nosi naziv uspjeloga Gesamtkunstwerk ostvarenja.

U Domovinskom ratu crkva je teško oštećena uslijed granatiranja čime su joj uništeni krovna konstrukcija tornja, svetište i lađa (Slika 2, 3), a nastali požar u crkvi oštetio je zidne slike i inventar, koji je tek naknadno mogao biti evakuiran.[2]Anđelko Pedišić, Ratna evakuacija i pregled zaštitnih radova na pokretnom inventaru iz župne crkve sv. Ladislava u Pokupskom, u: Portal 5, Zagreb: Hrvatski restauratorski zavod, 2014., 193-210. Ubrzo po završetku rata krenula je izrada projektne dokumentacije te građevinski radovi koji su uključivali sve faze od krova do temelja, poput postavljanja novog krova crkve i kape tornja, sanacije temelja i drenaže, pročelja i stolarije, hidroizolacije poda te sanacije pukotina, žbukanja i ličenja zidnih površina unutrašnjosti, da nabrojimo samo neke. Usporedo su do 2000. godine u Hrvatskom restauratorskom zavodu izvođeni preventivni konzervatorsko-restauratorski radovi na evakuiranom inventaru i istražni radovi na jednom medaljonu u lađi (Slika 4). Konzervatorsko-restauratorske radove na štukaturama izvodio je privatni restaurator Neven Kralj od 2004. do 2006. godine, a potom je započeo s konzervatorsko-restauratorskim zahvatima na zidnim slikama u lađi koji su trajali do 2008. godine (Slika 5).

Slika 2
Slika 3
Slika 4
Slika 5

Prvi provedeni istražni konzervatorsko-restauratorski radovi iz 2000. godine utvrdili su da je zatečeno stanje zidnih slika vrlo loše zbog oštećenja od požara pa nije postojao zadovoljavajući način da se zidne slike prezentiraju uz zadržavanje sloja preslika jer, osim što je to bilo problematično rješenje već samom skromnijom kvalitetom kojom su slike naslikane, nije bilo načina da se s njih skine sloj čađi i prljavštine, kako bi se prikazale na zadovoljavajući način. Svi načini čišćenja ukazivali su na to da one ostaju pretamne, a svaka agresivnija metoda čišćenja skidala je i sam slikani sloj, no potom su napravljena i dodatna istraživanja zidnoga oslika koja su utvrdila postojanje izvornoga baroknog sloja koji je u dobrom stanju. Stoga je 2006. godine osnovano povjerenstvo u sastavu prof. Ivo Maroević (Filozofski fakultet u Zagrebu), dr.sc. Mirjana Repanić-Braun (Institut za povijest umjetnosti), Josip Brekalo (HRZ) i Ranka Saračević-Würth (Ministarstvo kulture) i mr.sc. Neven Bradić (Konzervatorski odjel u Zagrebu), koja je donijela odluku o skidanju sloja preslika kemijskim (otopina amonijaka u destiliranoj vodi i/ili AB 57 – Morova pasta uz pojačanje kiselosti EDTA 5-15%) i mehaničkim putem, uz maksimalno čuvanje izvornoga sloja. Zajedničko promišljanje o otvorenim pitanjima izuzetno je bitna faza u procesu zaštitnih radova te bi bilo poželjno da se multidisciplinarna povjerenstva češće osnivaju, naročito kod primjera vrijednih kulturnih dobara i složenih zahvata, kako bi se putem raznovrsnih iskustava i gledišta iz različitih područja znanosti i struka mogao ostvariti najkvalitetniji pristup zaštiti spomenika. Osobito je važno da se radikalni zahvati ili pak problemi prezentacije interdisciplinarno prodiskutiraju i analiziraju kako odluku ne bi donosila samo jedna strana, bio to vlasnik, restaurator ili konzervator, tim više što ponekad i mnoštvo čimbenika “prozaične” prirode, poput dugotrajnosti trajanja zahvata i nedostatka novčanih sredstva, utječu na sam tijek radova.

U Pokupskom je povjerenstvo trebalo odrediti cjelokupni smjer prezentacije unutrašnjosti, jer svako skidanje kasnijih povijesnih slojeva znači i njihov nepovratan gubitak, stoga odluka mora biti dobro obrazložena i razmotrena s nužnim oprezom. Iduće 2007. godine ponovo se sastalo povjerenstvo u sastavu dr.sc. Mirjana Repanić Braun, Ivan Srša (HRZ), Josip Brekalo, Ranka Saračević-Würth, mr.sc. Neven Bradić, vezano uz temu rekonstrukcija te je odlučena prezentacija nedostajućih dijelova zidnih oslika u medaljonima na temelju istraživanja arhivske dokumentacije.

Po završetku radova na štukaturama i osliku uslijedili su konzervatorsko-restauratorski radovi na glavnom oltaru koje je izvodio privatni restaurator Nenad Nef. Budući da su bočni oltari Majke Božje i sv. Josipa bili obnavljani u Hrvatskom restauratorskom zavodu zadržavanjem zatečenoga stanja preslika[3]Ibidem, 198., takav je pristup određen i za prezentaciju polikromije glavnoga oltara, a ti su radovi okončani do 2019. godine (Slika 6). U međuvremenu su restaurirane skulpture na bočnom oltaru Sv. Križa (Sabina Obrst Krilić) te slika Sv. Izidora i Marice (Zlatko Bielen), a preostali su još konzervatorsko-restauratorski radovi na propovjedaonici koji su započeli 2019. godine u radionici Hrvoja Gregorića.

Slika 6

I upravo kada se nazirao kraj dugogodišnjim radovima, Pokupsko je pogođeno potresima od kojih je onaj petrinjski 29. prosinca 2020. godine nanio veliku štetu. Pokupsko nema značajno mjesto samo u graditeljskoj baštini, već i u povijesti seizmologije, jer je potres koji je pogodio naselje 8. listopada 1909. godine potaknuo našega glasovitoga seizmologa i geofizičara Andriju Mohorovičića (Volosko, 1857. – Zagreb, 1936.) na otkriće o diskontinuitetu između zemljine kore i plašta. Prvi preliminarni pregledi građevine utvrdili su ozbiljna konstruktivna oštećenja zidova i svodova. Brojne velike i manje pukotine zahvatile su sve zidne površine, značajno oštetile oslike u medaljonima svoda lađe (Slika 7, 8) te djelomično štukaturu u svetištu, a osim crkve, teško su stradale i kule cinktora (Slika 9). S obzirom na jačinu oštećenja, jasno je da župnoj crkvi ponovo predstoje dugotrajni zaštitni radovi. Inventar je ostao u dobrom stanju i bez znatnih šteta, no prije radova statičke i konstruktivne sanacije bilo ga je potrebno djelomično evakuirati (radove vodila Sabina Obrst Krilić), a one dijelove koji su zadržani in situ zaštititi drvenim oplatama. Inventar je bio evakuiran i prije točno trideset godina iz tada ratnoga okruženja pa je i problematika koja se može očekivati nakon izmještanja dobro je poznata. Svaka demontaža nosi svoje rizike, od samoga zahvata do višegodišnje pohrane, pogotovo u našim okolnostima financiranja, stoga se nadamo da će pokupska crkva uskoro ponovo postati sigurna za posjetitelje.

Slika 7
Slika 8
Slika 9

LEGENDE SLIKA

  1. Pokupsko iz zraka (preuzeto s https://cdn-ika.hkm.hr202101DJI_0142)
  2. Pokupsko u ratu (preuzeto iz Đurđica Cvitanović, Crkveni spomenici na području Pokupskog, u: Pokupsko: kroz prošlost i sadašnjost. Zbornik, (ur.) Agneza Szabo, Zagreb, 2006., 184.)
  3. Pokupsko u ratu (preuzeto iz Đurđica Cvitanović, Crkveni spomenici na području Pokupskog, u: Pokupsko: kroz prošlost i sadašnjost. Zbornik, (ur.) Agneza Szabo, Zagreb, 2006., 183.)
  4. Medaljoni u lađi, stanje 2001. godine
  5. Medaljoni u lađi nakon konzervatorsko-restauratorskih radova, 2009. godine
  6. Glavni oltar nakon završenih konzervatorsko-restauratorskih radova, 2019. godine
  7. Pogled prema svetištu nakon potresa
  8. Stanje medaljona u lađi nakon potresa
  9. Kule cinktora nakon potresa

References

References
↑1 Vidi Dubravka Botica, Barokne četverolisne crkve u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Prilog istraživanju tipologije sakralne arhitekture 18. stoljeća. Zagreb: Školska knjiga, 2015.
↑2 Anđelko Pedišić, Ratna evakuacija i pregled zaštitnih radova na pokretnom inventaru iz župne crkve sv. Ladislava u Pokupskom, u: Portal 5, Zagreb: Hrvatski restauratorski zavod, 2014., 193-210.
↑3 Ibidem, 198.