Preporuka o povijesnom urbanom krajoliku

by manensin Teorija - Theoryon Posted on

Preporuka o povijesnom urbanom krajoliku,

uključujući rječnik definicija

UNESCO 10. studenoga 2011.[1]Recommendation on the Historic Urban Landscape, including a glossary of definitions.

Preambula

Glavna skupština,

uzimajući u obzir da su povijesna urbana područja među najbrojnijim i najraznolikijim očitovanjima naše zajedničke kulturne baštine, koju su oblikovali naraštaji i koja predstavlja ključno svjedočanstvo ljudskih nastojanja i težnji u prostoru i vremenu,

također uzimajući u obzir da urbana baština za čovječanstvo predstavlja društveno, kulturno i gospodarsko dobro, definirano povijesnim slojevima vrijednosti koje su stvorile uzastopne i postojeće kulture te akumulacijom tradicija i iskustava, prepoznatih kao takvih u njihovoj raznolikosti,

dalje uzimajući u obzir da se urbanizacija odvija u razmjerima bez presedana u povijesti čovječanstva te da diljem svijeta potiče društveno-gospodarske promjene i rast koje bi trebalo usmjeriti i iskoristiti na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini,

prepoznajući dinamičnu narav živućih gradova,

primjećujući, međutim, da brzi i često nenadzirani razvitak preobličuje urbana područja i njihovo okruženje, što diljem svijeta može uzrokovati fragmentiranje i propadanje urbane baštine, uz duboke posljedice na vrijednosti zajednice,

uzimajući stoga u obzir da je, u svrhu podupiranja zaštite prirodne i kulturne baštine, naglasak potrebno staviti na integriranje strategija konzerviranja, upravljanja i planiranja povijesnih urbanih područja u lokalne razvojne procese i urbanističko planiranje, kao što su razvitak suvremene arhitekture i infrastrukture, pri čemu bi primjena krajobraznog pristupa pomogla u očuvanju urbanog identiteta,

također uzimajući u obzir da načelo održivog razvitka predviđa očuvanje postojećih resursa, aktivna zaštita urbane baštine i njezino održivo upravljanje uvjet su razvitka sine qua non,

podsjećajući na to da o temi očuvanja povijesnih područja postoji korpus UNESCO-vih dokumenata za donošenje normi, uključujući konvencije, preporuke i povelje,[2]Osobito Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972., Konvencija o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005., Preporuka o čuvanju ljepote i značaja … Continue reading od kojih sve ostaju na snazi,

također primjećujući, međutim, da su se u uvjetima demografskih kretanja, liberalizacije globalnog tržišta i decentralizacije, kao i masovnog turizma, tržišne eksploatacije baštine te klimatskih promjena, okolnosti promijenile i da su gradovi izloženi razvojnim pritiscima i izazovima koji nisu bili prisutni u vrijeme usvajanja novije UNESCO-ve preporuke o povijesnim područjima iz 1976. godine (Preporuka za čuvanje i suvremenu ulogu povijesnih područja),

nadalje primjećujući evoluiranje koncepata kulture i baštine te pristupa njihovu upravljanju u zajedničkom djelovanju lokalnih inicijativa i međunarodnih skupova,[3]Osobito Svjetska konferencija o kulturnim politikama u Ciudad de Mexicu iz 1982., Skup o autentičnosti u Nari iz 1994., sastanak na vrhu Svjetskog povjerenstva za kulturu i razvoj iz 1995., … Continue reading koji su bili korisni u usmjeravanju politika i praksi diljem svijeta,

želeći dopuniti i proširiti primjenu standarda i načela utvrđenih u postojećim međunarodnim instrumentima,

razmatrajući prijedloge koji se odnose na povijesni urbani krajolik kao pristup očuvanju urbane baštine, a koji se nalaze na dnevnom redu 36. zasjedanja Glavne skupštine pod točkom 8.1,

donijevši odluku na svom 35. zasjedanju da bi ovo pitanje trebalo riješiti putem preporuke državama članicama,

1. Usvaja, na današnji dan 10. studenoga 2011., ovu Preporuku o povijesnom urbanom krajoliku;

2. Preporučuje državama članicama da usvoje odgovarajući zakonodavni i institucionalni okvir te mjere, s ciljem primjene načela i normi utvrđenih u ovoj Preporuci na područjima pod njihovom nadležnošću;

3. Također preporučuje državama članicama da s ovom Preporukom upoznaju lokalne, nacionalne i regionalne vlasti te ustanove, službe ili tijela i udruge koje se bave čuvanjem, konzerviranjem i upravljanjem povijesnim urbanim područjima i njihovim širim geografskim okruženjem.

Uvod

1. Naše je vrijeme svjedok najveće ljudske migracije u povijesti. Više od polovice svjetskog stanovništva danas živi u urbanim područjima. Urbana područja postaju sve važnija kao pokretači rasta te kao središta inovacija i kreativnosti; ona pružaju mogućnosti za zapošljavanje i obrazovanje te odgovaraju na promjenjive potrebe i težnje ljudi.

2. Međutim, brza i nenadzirana urbanizacija često može dovesti do društvenog i prostornog fragmentiranja te do drastičnog pogoršanja kvalitete urbanog okoliša i okolnih ruralnih područja. To se osobito može pripisati prekomjernoj gustoći izgrađenosti, standardiziranoj i monotonoj gradnji, gubitku javnih prostora i sadržaja, neadekvatnoj infrastrukturi, sve prisutnijem siromaštvu, društvenoj izolaciji te sve većem riziku od katastrofa uzrokovanih klimatskim promjenama.

3. Urbana baština, uključujući njezine materijalne i nematerijalne komponente, predstavlja ključni resurs u povećanju kvalitete života u urbanim područjima te potiče gospodarski razvitak i društvenu koheziju u promjenjivom globalnom okruženju. Budući da budućnost čovječanstva ovisi o učinkovitom planiranju i upravljanju resursima, konzerviranje je postalo strategija za postizanje ravnoteže između urbanog rasta i kvalitete života na održivim osnovama.

4. Tijekom proteklih pola stoljeća, konzerviranje urbane baštine profiliralo se kao važan sektor javne politike diljem svijeta, predstavljajući odgovor na potrebu za očuvanjem zajedničkih vrijednosti i baštine. Pomak s naglaska na arhitektonske spomenike prema prepoznavanju društvenih, kulturnih i gospodarskih procesa zahtijeva prilagodbu politika i stvaranje novih alata za provedbu ove vizije.

5. Ova se Preporuka bavi potrebom za boljim integriranjem i uobličenjem strategija konzerviranja urbane baštine u sklopu širih ciljeva općeg održivog razvitka, kako bi se poduprlo javno i privatno djelovanje usmjereno na očuvanje i unapređenje kvalitete ljudskog okoliša. Ona predlaže krajoliki pristup za identificiranje, očuvanje i upravljanje povijesnim područjima unutar njihovih širih urbanih konteksta, uzimajući u obzir međusobne odnose njihovih fizičkih formi, njihove prostorne organizacije i povezanosti, njihovih prirodnih obilježja i okruženja te njihovih društvenih, kulturnih i gospodarskih vrijednosti.

6. Ovaj se pristup bavi pitanjima politike, upravljanja i rukovođenja koja uključuju različite dionike, uključujući lokalne, nacionalne, regionalne, međunarodne, javne i privatne aktere u procesu urbanog razvitka.

7. Ova se Preporuka nadovezuje na četiri prethodne UNESCO-ve preporuke koje se odnose na očuvanje baštine te prepoznaje važnost i valjanost njihovih koncepata i načela u povijesti i praksi konzerviranja. Osim toga, suvremene konvencije i povelje o konzerviranju bave se brojnim dimenzijama kulturne i prirodne baštine te čine temelje ove Preporuke.

I. Definicija

8. Povijesni urbani krajolik je urbano područje shvaćeno kao ishod povijesnog uslojavanja kulturnih i prirodnih vrijednosti i obilježja, koje se proteže izvan pojma „povijesnog središta” ili „ansambla” kako bi obuhvatilo širi urbani kontekst i njegovo geografsko okruženje.

9. Taj širi kontekst osobito uključuje topografiju, geomorfologiju, hidrologiju i prirodna obilježja lokaliteta, njegov izgrađeni okoliš – kako povijesni tako i suvremeni, njegovu nadzemnu i podzemnu infrastrukturu, njegove otvorene prostore i vrtove, obrasce korištenja zemljišta i prostornu organizaciju, percepcije i vizualne odnose, kao i sve druge elemente urbane strukture. On također uključuje društvene i kulturne prakse i vrijednosti, gospodarske procese te nematerijalne dimenzije baštine povezane s raznolikošću i identitetom.

10. Ova definicija pruža temelj za sveobuhvatan i integriran pristup prepoznavanju, procjeni, konzerviranju i upravljanju povijesnim urbanim krajolicima unutar općeg okvira održivog razvitka.

11. Pristup povijesnom urbanom krajoliku usmjeren je očuvanju kvalitete ljudskog okoliša i unapređenju plodonosnog i održivog korištenja urbanih prostora, uz prepoznavanje njihova dinamičnog značaja te promicanje društvene i funkcionalne raznolikosti. Taj pristup integrira ciljeve konzerviranja urbane baštine s društvenim i gospodarskim razvitkom. Ukorijenjen je u uravnoteženom i održivom odnosu urbanog i prirodnog okoliša te potreba sadašnjih i budućih naraštaja i baštine iz prošlosti.

12. Pristup povijesnom urbanom krajoliku drži kulturnu raznolikost i kreativnost ključnim vrijednostima za ljudski, društveni i gospodarski razvitak te pruža alate za upravljanje fizičkim i društvenim preobrazbama i kako bi zajamčio da suvremene intervencije budu skladno integrirane s baštinom u povijesnom okruženju, uzimajući u obzir regionalne kontekste.

13. Pristup povijesnom urbanom krajoliku uči iz tradicija i percepcija lokalnih zajednica, istodobno poštujući vrijednosti nacionalnih i međunarodnih zajednica.

II. Izazovi i prigode za povijesni urbani krajolik

14. Postojeće UNESCO-ve preporuke prepoznaju važnu ulogu povijesnih područja u suvremenim društvima. Ove preporuke također identificiraju niz specifičnih prijetnji konzerviranju povijesnih urbanih područja te pružaju opća načela, politike i smjernice za suočavanje s takvim izazovima.

15. Pristup povijesnom urbanom krajoliku izražava činjenicu da su se i disciplina i praksa konzerviranja urbane baštine znatno razvile posljednjih desetljeća, omogućujući donositeljima politika i upraviteljima da se učinkovitije suoče s novim izazovima i prigodama. Pristup povijesnom urbanom krajoliku pruža potporu zajednicama u njihovoj težnji za razvitkom i prilagodbom, istodobno zadržavajući obilježja i vrijednosti povezane s njihovom poviješću i kolektivnim pamćenjem te s okolišem.

16. Tijekom proteklih desetljeća, zbog naglog porasta svjetskog urbanog stanovništva, opsega i brzine razvitka te promjenjivog gospodarstva, urbana naselja i njihova povijesna područja postala su središta i pokretači gospodarskog rasta u mnogim regijama svijeta te su preuzela novu ulogu u kulturnom i društvenom životu. Kao ishod toga našla su se i pod nizom novih pritisaka, uključujući:

Urbanizaciju i globalizaciju

17. Urbani rast preobražava samu bit mnogih povijesnih urbanih područja. Globalni procesi imaju dubok utjecaj na vrijednosti koje zajednice pripisuju urbanim područjima i njihovu okruženju, kao i na percepcije i zbilju njihovih stanovnika i korisnika. S jedne strane urbanizacija pruža gospodarske, društvene i kulturne prilike koje mogu unaprijediti kvalitetu života i tradicionalni karakter urbanih područja; s druge strane, promjene u urbanoj gustoći i rastu kojima se ne upravlja mogu narušiti duh mjesta, cjelovitost urbane građe i identitet zajednica. Neka povijesna urbana područja gube svoju funkcionalnost, tradicionalnu ulogu i stanovništvo. Pristup povijesnom urbanom krajoliku može pomoći u upravljanju takvim utjecajima i njihovu ublažavanju.

Razvitak

18. Mnogi gospodarski procesi nude načine i sredstva za ublažavanje urbanog siromaštva te za promicanje društvenog i ljudskog razvitka. Veća dostupnost inovacija, kao što su informacijska tehnologija te prakse održivog planiranja, projektiranja i izgradnje, može unaprijediti urbana područja i tako povećati kvalitetu života. Kada se njima pravilno upravlja putem pristupa povijesnom urbanom krajoliku, nove funkcije, poput usluga i  turizma predstavljaju važne gospodarske inicijative koje mogu pridonijeti dobrobiti zajednica te očuvanju povijesnih urbanih područja i njihove kulturne baštine, istodobno osiguravajući gospodarsku i društvenu raznolikost te stambenu funkciju. Propust da se te prigode iskoriste vodi do neodrživih gradova i gradova bez uvjeta za opstanak, baš kao što njihova provedba na neodgovarajući i neprikladan način dovodi do uništavanja baštinskih dobara i nenadoknadivih gubitaka za buduće naraštaje.

Okoliš

19. Ljudske naseobine stalno su se prilagođavale klimatskim promjenama i promjenama u okolišu, uključujući one koje su posljedica katastrofa. Međutim, intenzitet i brzina sadašnjih promjena predstavljaju izazov za naše složene urbane okoliše. Briga za okoliš, osobito za potrošnju vode i energije, zahtijeva pristupe i nove modele urbanog življenja temeljene na ekološki osjetljivim politikama i praksama s ciljem jačanja održivosti i kvalitete urbanog života. Međutim, mnoge od tih inicijativa trebale bi integrirati prirodnu i kulturnu baštinu kao resurse za održivi razvitak.

20. Promjene u povijesnim urbanim područjima također mogu biti posljedica iznenadnih katastrofa i oružanih sukoba. Oni mogu biti kratkotrajni, ali mogu imati trajne posljedice. Pristup povijesnom urbanom krajoliku može pomoći u upravljanju takvim utjecajima i njihovu ublažavanju.

III. Smjernice

21. Suvremene smjernice konzerviranja urbanih područja, kako se izražavaju u postojećim međunarodnim preporukama i poveljama, postavile su temelje za očuvanje povijesnih urbanih područja. Međutim, sadašnji i budući izazovi zahtijevaju definiranje i provedbu novog naraštaja javnih politika koje identificiraju i štite povijesnu slojevitost te ravnotežu kulturnih i prirodnih vrijednosti u urbanim sredinama.

22. Konzerviranje urbane baštine trebalo bi integrirati u opće planiranje politika i praksi, kao i u one koje se odnose na širi urbani kontekst. Smjernice bi trebale osigurati mehanizme za uravnoteženje konzerviranja i održivosti u kratkoročnom i dugoročnom razdoblju. Poseban naglasak potrebno je staviti na skladno integriranje suvremenih intervencija u povijesnu urbanu građu. Odgovornosti različitih dionika osobito su sljedeće:

a. Države članice trebale bi integrirati strategije konzerviranja urbane baštine u nacionalne razvojne politike i programe u skladu s pristupom povijesnom urbanom krajoliku. Unutar tog okvira, lokalne bi vlasti trebale pripremiti planove urbanog razvitka uzimajući u obzir vrijednosti tog područja, uključujući krajolike i druge vrijednosti baštine te s njima povezana obilježja;

b. Javni i privatni dionici trebali bi, među ostalim, surađivati putem partnerstava kako bi osigurali uspješnu primjenu pristupa povijesnom urbanom krajoliku;

c. Međunarodne organizacije koje se bave procesima održivog razvitka trebale bi integrirati pristup povijesnom urbanom krajoliku u svoje strategije, planove i djelovanja;

d. Nacionalne i međunarodne nevladine organizacije trebale bi sudjelovati u razvitku i širenju alata te najboljih praksi za provedbu pristupa povijesnom urbanom krajoliku.

23. Sve razine vlasti – lokalna, regionalna i nacionalna ili savezna – svjesne svoje odgovornosti, trebale bi pridonijeti definiranju, razradi, provedbi i procjeni smjernica konzervirnja urbane baštine. Te bi se politike trebale temeljiti na participativnom pristupu svih dionika te biti usklađene podjednako s institucionalnog i sa sektorskog stajališta.

IV. Alati 

24. Pristup utemeljen na povijesnom urbanom krajoliku podrazumijeva primjenu niza tradicionalnih i inovativnih alata prilagođenih lokalnim kontekstima. Neki od tih alata, koje je potrebno razviti kao dio procesa koji uključuje različite dionike, mogli bi uključivati:

a. Alati za uključivanje građana trebali bi obuhvatiti raznolik presjek dionika i osnažiti ih da prepoznaju ključne vrijednosti u svojim urbanim područjima, razviju vizije koje izražavaju njihovu raznolikost, postave ciljeve te postignu dogovor o aktivnostima za čuvanje svoje baštine i promicanje održivog razvitka. Ovi alati, koji čine sastavni dio dinamike urbanog upravljanja, trebali bi olakšati međukulturni dijalog, učeći od zajednica o njihovoj povijesti, tradiciji, vrijednostima, potrebama i težnjama, kao i olakšavanjem posredovanja i pregovaranja između skupina sa sukobljenim interesima.

b. Alati znanja i planiranja trebali bi pomoći u zaštiti cjelovitosti i autentičnosti obilježja urbane baštine. Također bi trebali omogućiti prepoznavanje kulturnog značaja i raznolikosti te osigurati praćenje i upravljanje promjenama radi poboljšanja kvalitete života i urbanog prostora. Ovi alati uključivali bi dokumentiranje i kartiranje kulturnih i prirodnih obilježja. Procjene utjecaja na baštinu, društvo i okoliš trebale bi se koristiti kao potpora i olakšavanje procesa donošenja odluka unutar okvira održivog razvitka.

c. Regulatorni sustavi trebali bi izražavati lokalne uvjete te mogu uključivati zakonodavne i regulatorne mjere usmjerene konzerviranju i upravljanju materijalnim i nematerijalnim obilježjima urbane baštine, uključujući njihove društvene, ekološke i kulturne vrijednosti. Tradicionalne i običajne sustave potrebno je prepoznati i prema potrebi ojačati.

d. Financijski alati trebali bi biti usmjereni na izgradnju kapaciteta i podupiranje inovativnog razvitka koji stvara prihode, a ukorijenjen je u tradiciji. Osim vladinih i globalnih fondova međunarodnih agencija, financijske alate trebalo bi učinkovito primijeniti radi poticanja privatnih ulaganja na lokalnoj razini. Mikro-krediti i drugi fleksibilni oblici financiranja za potporu lokalnom poduzetništvu, kao i različiti modeli partnerstava, također su ključni za postizanje financijske održivosti pristupa povijesnom urbanom krajoliku.

V. Izgradnja kapaciteta, istraživanje, informacije i komunikacija

25. Izgradnja kapaciteta trebala bi uključiti glavne dionike: zajednice, donositelje odluka te stručnjake i menadžere, kako bi se potaknulo razumijevanje pristupa povijesnom urbanom krajoliku i njegove provedbe. Učinkovita izgradnja kapaciteta ovisi o aktivnoj suradnji tih glavnih dionika, usmjerenoj prilagodbi provedbe ove Preporuke regionalnim kontekstima radi definiranja i usavršavanja lokalnih strategija i ciljeva, okvira djelovanja i planova mobilizacije resursa.

26. Istraživanja bi trebala biti usmjerena na složeno uslojavanje urbanih naselja kako bi se prepoznale vrijednosti, razumjelo njihovo značenje za zajednice te kako bi ih se posjetiteljima prikazalo na sveobuhvatan način. Akademske i sveučilišne ustanove te druga istraživačka središta trebalo bi poticati na razvitak znanstvenih istraživanja o aspektima pristupa povijesnom urbanom krajoliku i na suradnju na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini. Ključno je dokumentirati stanje urbanih područja i njihovo evoluiranje kako bi se olakšala procjena prijedloga za promjene te unaprijedile vještine i procedure zaštite i upravljanja.

27. Potrebno je poticati korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije za dokumentiranje, razumijevanje i prikazivanje složenog uslojavanja urbanih područja i njihovih temeljnih sastavnica. Prikupljanje i analiza tih podataka ključan su dio poznavanja urbanih područja. Za komunikaciju sa svim sektorima društva posebno je važno doprijeti do mladih i nedovoljno zastupljenih skupina kako bi se potaknulo njihovo sudjelovanje.

VI. Međunarodna suradnja

28. Države članice te međunarodne vladine i nevladine organizacije trebale bi olakšati razumijevanje javnosti i njezino uključivanje u provedbu pristupa povijesnom urbanom krajoliku, i to širenjem najboljih praksi i stečenih iskustava iz različitih dijelova svijeta, kako bi se ojačala mreža razmjene znanja i izgradnje kapaciteta.

29. Države članice trebale bi promicati višenacionalnu suradnju između lokalnih vlasti.

30. Agencije za međunarodni razvitak i suradnju država članica, nevladine organizacije i zaklade trebalo bi poticati na razvitak metodologija koje uzimaju u obzir pristup povijesnom urbanom krajoliku te na njihovo usklađivanje sa svojim programima pomoći i projektima koji se odnose na urbana područja.

Dodatak

Rječnik definicija

Povijesno područje / povijesni grad (iz Preporuke iz 1976.)

„Povijesna i arhitektonska (uključujući tradicionalna područja“ značit će svaku skupinu građevina, struktura i otvorenih prostora, uključujući arheološke i paleontološke lokalitete koji sačinjavaju ljudske naseobine u gradskom ili seoskom ambijentu, čija je povezanost i vrijednost prepoznata s arheološkog, arhitektonskog, pretpovijesnog, historijskog, estetskog ili sociokulturnog gledišta. Među tim „područjima“, koja su vrlo raznolika po svojoj naravi, moguće je razlikovati osobito sljedeće: pretpovijesni lokaliteti, povijesni gradovi, stare gradske četvrti, sela i zaselci, kao i istorodne spomeničke skupine, s tim da se podrazumijeva kako se ove posljednje trebaju u pravilu pomno očuvati neizmijenjene.

Povijesno urbano područje (iz ICOMOS-ove Vašingtonske povelje)

Povijesna urbana područja, velika i mala, uključuju gradove, mjesta i povijesna središta ili četvrti, zajedno s njihovim prirodnim okolišem i okolišem koji je stvorio čovjek. Osim svoje uloge povijesnih dokumenata, ova područja utjelovljuju vrijednosti tradicionalnih urbanih kultura.

Urbana baština (iz znanstveno-istraživačkog izvješća Europske unije br. 16 (2004.), Održivi razvitak urbanih povijesnih područja putem aktivnog integriranja u gradove – SUIT)

Urbana baština obuhvaća tri glavne kategorije:

  • Spomenička baština iznimne kulturne vrijednosti;
  • Elementi baštine koji nemaju iznimnu vrijednost, ali su prisutni na koherentan način i u relativnom obilju;
  • Novi urbani elementi koje treba uzeti u obzir (na primjer): izgrađena urbana forma; otvoreni prostor: ulice, javni otvoreni prostori; urbana infrastruktura: materijalne mreže i oprema.

Konzerviranje urbanih područja

Konzerviranje urbanih područja nije ograničeno na očuvanje pojedinih zgrada. Ono promatra arhitekturu kao samo jedan element cjelokupnog urbanog okruženja, što ga čini složenom i višestrukom disciplinom. Po definiciji se, dakle, konzerviranje urbanih područja nalazi u samom središtu urbanističkog planiranja.

Izgrađeni okoliš

Izgrađeni okoliš odnosi se na resurse i infrastrukturu koje je stvorio čovjek (za razliku od onih prirodnih), zamišljene kao podrška ljudskim aktivnostima, kao što su zgrade, ceste, parkovi i drugi sadržaji.

Krajobrazni pristup (iz Međunarodne unije za očuvanje prirode – IUCN i Svjetske organizacije za zaštitu prirode – WWF)

Krajobrazni pristup predstavlja okvir za donošenje odluka o očuvanju na razini krajolika. Krajobrazni pristup pomaže u donošenju odluka o uputnosti pojedinih intervencija (kao što su nova cesta ili plantaža) te u olakšavanju planiranja, pregovaranja i provedbe aktivnosti na prostoru cijelog krajolika.

Povijesni urbani krajolik

(Vidi definiciju u članku 9 ove Preporuke).

Okruženje (iz ICOMOS-ove Xi’anske deklaracije)

Okruženje baštinske strukture, lokaliteta ili područja definira se kao neposredni i prošireni okoliš koji je dio njezina značaja i osebujnog karaktera, ili pak pridonosi njihovu stvaranju.

Kulturni značaj (iz ICOMOS-ove Australske povelje iz Burre)

Kulturni značaj označava estetsku, povijesnu, znanstvenu, društvenu ili duhovnu vrijednost za prošle, sadašnje ili buduće naraštaje. Kulturni značaj utjelovljen je u samome mjestu, njegovu materijalnom tkivu, okruženju, korištenju, asocijacijama, značenjima, zapisima, povezanim mjestima i povezanim predmetima. Mjesta mogu imati niz različitih vrijednosti za različite pojedince ili skupine.

References

References
↑1 Recommendation on the Historic Urban Landscape, including a glossary of definitions.
↑2 Osobito Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972., Konvencija o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005., Preporuka o čuvanju ljepote i značaja krajolika i cjelina iz 1962., Preporuka o očuvanju kulturnih dobara ugroženih javnim ili privatnim radovima iz 1968., Preporuka o zaštiti kulturne i prirodne baštine na nacionalnoj razini iz 1972., Preporuka za čuvanje i suvremenu ulogu povijesnih područja iz 1976., ICOMOS-ova Međunarodna povelja o konzerviranju i restauriranju spomenika i spomeničkih cjelina iz 1964. (Mletačka povelja), ICOMOS-ova Povelja o povijesnim vrtovima iz 1982. (Firentinska povelja) i ICOMOS-ova Povelja o očuvanju povijesnih gradova i urbanih područja iz 1987. (Vašingtonska povelja), ICOMOS-ova Xi’anska deklaracija o očuvanju okruženja baštinskih građevina, lokaliteta i područja iz 2005., kao i Bečki memorandum o svjetskoj baštini i suvremenoj arhitekturi – upravljanje povijesnim urbanim krajolikom iz 2005.
↑3 Osobito Svjetska konferencija o kulturnim politikama u Ciudad de Mexicu iz 1982., Skup o autentičnosti u Nari iz 1994., sastanak na vrhu Svjetskog povjerenstva za kulturu i razvoj iz 1995., Konferencija HABITAT II u Istanbulu iz 1996. s ratifikacijom Agende 21, UNESCO-va Međuvladina konferencija o kulturnim politikama za razvitak u Stockholmu iz 1998., zajednička konferencija Svjetske banke i UNESCO-a o kulturi u održivom razvitku – ulaganje u kulturna i prirodna dobra iz 1998., Međunarodna konferencija o svjetskoj baštini i suvremenoj arhitekturi u Beču iz 2005., Glavna skupština ICOMOS-a o okolišu spomenika i spomeničkih cjelina u Xi’anu iz 2005. te Glavna skupština ICOMOS-a o duhu mjesta u Québecu iz 2008.