Firentinska povelja o povijesnim vrtovima, 1982.

DEFINICIJE I CILJEVI

Članak 1.

„Povijesni vrt je arhitektonska i hortikulturna kompozicija od zanimanja za javnost iz povijesnog ili umjetničkog gledišta“. Kao takav se treba držati spomenikom.

Članak 2.

„Povijesni vrt je arhitektonska kompozicija čije su sastavnice prije svega biljne i stoga živuće, što znači da su prolazne^[2]perishable i obnovljive“. Njegova pojavnost stoga izražava trajnu ravnotežu između ciklusa godišnjih doba, rasta i venuća prirode i želje umjetnika i obrtnika da ga održi stalnim i nepromjenljivim.

Članak 3.

Povijesni se vrt kao spomenik mora očuvati u skladu s duhom Mletačke povelje. Ipak, pošto je riječ o živućem spomeniku, njegovo očuvanje se mora povoditi za specifičnim pravilima koji su predmet ove Povelje.

Članak 4.

Arhitektonska kompozicija povijesnog vrta uključuje:

• njegov tlocrt i topografiju,
• njegovu vegetaciju, uključujući vrste, proporcije, nacrt boja, razmak i odnose visina,
• njegove strukturalne i dekorativne značajke,
• njegove vode, tekuće ili stajaće, koje reflektiraju nebo. 

Članak 5.

Kao izraz izravne srodnosti civilizacije i prirode i kao mjesto uživanja koje odgovara meditaciji ili odmoru, vrt tako stječe kozmičko značenje idealizirane slike svijeta, „raja“ u etimološkom smislu riječi, a opet svjedočanstva kulture, stila, dobi, često i izvornosti kreativnog umjetnika.

Članak 6.

Pojam „povijesni vrt“ može se podjednako primijeniti na male vrtove i velike parkove, bez obzira na to jesu li formalni ili je riječ o „krajoliku“.

Članak 7.

Bez obzira na to je li povijesni vrt povezan s građevinom – pri čemu predstavlja nerazdvojivi komplement – on se ne može izdvojiti od svog svojstvenog okoliša, gradskog ili seoskog, umjetnog ili prirodnog.

Članak 8.

Povijesno mjesto je specifični krajolik povezan sa znamenitim činom^[3]memorable act, to jest činom koji vrijedi pamtiti. poput, primjerice, velikog povijesnog događaja, dobro poznatog mita, epske bitke ili predmeta čuvene slike. 

Članak 9.

Očuvanje povijesnih vrtova ovisi o njihovu prepoznavanju i popisivanju.^[4]identification and listing. Oni zahtijevaju nekoliko vrsta djelovanja, naime održavanje, konzerviranje i restauriranje. U nekim se slučajevima rekonstrukcija može preporučiti. Autentičnost povijesnoga vrta ovisi podjednako o projektu i mjerilu njegovih raznolikih dijelova kao i o njegovim uresnim značajkama i odabiru biljke ili anorganske građe koja se odabire u svakom od dijelova.

ODRŽAVANJE, KONZERVIRANJE, RESTAURIRANJE, REKONSTRUIRANJE

Članak 10.

Kod bilo kojeg održavanja, konzerviranja, restauriranja ili rekonstruiranja povijesnoga vrta ili bilo kojeg njegovog dijela, sve se njegove sastavne značajke moraju tretirati istodobno. Izdvajanje različitih poslova naštetilo bi jedinstvu cjeline.

ODRŽAVANJE I KONZERVIRANJE

Članak 11.

Stalno održavanje povijesnih vrtova je od najviše važnosti. Pošto je glavna građa biljna, očuvanje vrta u nepromijenjenom stanju zahtijeva podjednako brze nadomjeske^[5]prompt replacements. kada je to potrebno i dugoročne programe povremenog obnavljanja (vidljiva sječa i ponovna sadnja zrelim primjercima).

Članak 12.

One vrste stabala, grmlja, sadnica i cvijeća koje treba povremeno zamijeniti moraju se izabrati uzimajući u obzir uspostavljenu i priznatu praksu u svakom botaničkom i hortikulturnom predjelu, s ciljem određivanja izvorno izraslih vrsta i njihova očuvanja.

Članak 13.

Stalne ili pokretne arhitektonske, kiparske ili uresne značajke koje čine sastavni dio povijesnoga vrta moraju se ukloniti ili premjestiti samo ako je to bitno za njihovo konzerviranje ili restauriranje. Zamjenjivanje ili restauriranje bilo koje ugrožene značajke mora se provesti u skladu s načelima Mletačke povelje, a valja odrediti i nadnevak bilo koje potpune zamjene.

Članak 14.

Povijesni vrt mora se očuvati u prikladnom okolišu. Bilo koja promjena u fizičkom okolišu koja će ugroziti ekološku ravnotežu mora se zabraniti. Takve su uporabe primjenjive na sve vidove infrastrukture, unutarnje ili vanjske (kanalizaciju, sustav navodnjavanja, ceste, parkirališta, ograde, sredstva nadzora, pogodnosti za posjetitelje, i tako dalje).

RESTAURIRANJE I REKONSTRUIRANJE

Članak 15.

Nijedno restauriranje, a osobito nijedna rekonstrukcija povijesnoga vrta neće se poduzeti bez prethodnog temeljitog istraživanja koje će zajamčiti da su takvi poslovi znanstveno izvedeni i koje će uključiti sve, od iskapanja do prikupljanja zapisa vezanih za dotični vrt i slične vrtove. Prije početka bilo kakvog praktičnog rada valja pripremiti projekt na temelju spomenutog istraživanja koji se mora predati skupini stručnjaka za zajedničko preispitivanje i odobrenje.

Članak 16.

Restauriranje mora poštovati susljedne u evoluciji dotičnoga vrta. U načelu se nijednom razdoblju ne bi smjela dati prednost pred bilo kojim drugim, osim u iznimnim slučajevima, u kojima stupanj oštećenja ili razaranja koji utječe na određene dijelove vrtova može biti takav da se odlučuje o njegovoj rekonstrukciji na temelju preživjelih tragova^[6]traces that survive. ili nepobitnog dokumentarnog dokaza.^[7]unimpeachable documentary evidence. Takva rekonstrukcija može se poduzeti osobito na dijelovima vrta koji su najbliži građevini koju sadrži, kako bi istaknula njihova važnost u projektiranju. 

Članak 17.

Ondje gdje je vrt u potpunosti nestao ili gdje ne postoji više od pretpostavljenog dokaza^[8]conjectural evidence. njegovih susljednih faza, rekonstrukcija se ne bi mogla smatrati povijesnim vrtom.

UPORABA

Članak 18.

Dok je svaki povijesni vrt zamišljen da bude viđen i da ga se obiđe, pristup mu mora biti ograničen do mjere određene njegovom veličinom i ranjivošću, tako da se mogu očuvati njegova fizička građa i kulturna poruka.

Članak 19.

Povijesni je vrt zbog svoje naravi i svrhe mirno mjesto koje pomaže ljudskim doticajima, tišini i svijesti o prirodi. Ovo poimanje njegove svakodnevne uporabe mora se suprotstaviti rijetkoj ulozi u kojoj vrt udomaćuje svečanost. Uvjete takve povremene uporabe stoga bi trebalo jasno definirati, kako bi svaka takva svečanost po sebi mogla služiti pojačanju likovnog učinka vrta umjesto da ga izopači ili ošteti.

Članak 20.

Dok povijesni vrtovi mogu biti prikladni za tihe svakodnevne igre, pokraj povijesnoga vrta valja također zamisliti odvojena područja prikladna za djelatne i žive igre i sportove, tako da se potrebe javnosti mogu zadovoljiti bez predrasuda prema konzerviranju vrtova i krajolika.

Članak 21.

Održavanje i konzerviranje, čija se izvedba određuje godišnjim dobom i kratkim radovima koji služe u obnavljanju autentičnosti vrta, moraju uvijek imati prednost pred drugim zahtjevima javne uporabe. Svaki se dogovor oko posjeta povijesnim vrtovima mora podvrgnuti pravilima koji će zajamčiti očuvanje duha mjesta.

Članak 22.

Ako je vrt ograđen zidom, njegovi se zidovi ne bi smjeli ukloniti bez prethodnog ispitivanja svih mogućih posljedica koje bi mogle dovesti do promjena u njegovom ozračju i utjecati na njegovo očuvanje.

ZAKONSKA I ADMINISTRATIVNA ZAŠTITA

Članak 23.

Zadaća je odgovornih vlasti da prema savjetu osposobljenih stručnjaka usvoje prikladne zakonske i administrativne mjere za prepoznavanje, popisivanje i zaštitu povijesnih vrtova. Očuvanje takvih vrtova mora se zajamčiti unutar okvira planova iskorištavanja zemljišta i takvo se jamstvo mora spomenuti u dokumentima vezanim uz pokrajinsko i lokalno planiranje. Odgovorne vlasti također imaju odgovornost uz savjet osposobljenih savjetnika usvojiti financijske mjere koje će olakšati održavanje, konzerviranje i restauriranje, a gdje je to potrebno, i rekonstruiranje povijesnih vrtova.

Članak 24.

Povijesni vrt je jedno od dobara naslijeđa čije preživljavanje zbog svoje naravi iziskuje intenzivnu i stalnu skrb školovanih stručnjaka. Stoga se mora zajamčiti prikladno školovanje takvih osoba, bez obzira na to jesu li to historičari, arhitekti, pejzažni arhitekti, vrtlari ili botaničari. Valja također skrbiti kako bi se zajamčilo pravilno razmnožavanje biljnih vrsta, nužnih za održavanje ili restauriranje.

Članak 25.

Zanimanje za povijesne vrtove treba poticati svakom vrstom djelatnosti koja je sposobna istaknuti njihovu istinsku vrijednost kao dijela naslijeđa, pomažući napredovanje njihova poznavanja i poštivanja promicanjem znanstvenog istraživanja, međunarodnom razmjenom i kruženjem podataka, publikacijama – uključujući djela namijenjena javnosti, ohrabrenjem javnog pristupa pod odgovarajućim nadzorom i uporabom medija koji će razviti svijest o potrebi dužnog poštovanja prirode i povijesne baštine. Najistaknutiji će povijesni vrtovi biti predloženi za upisivanje na Popis svjetske baštine.

POSEBNA PRIMJEDBA

Gore navedene preporuke primjenjive su na sve svjetske povijesne vrtove.

Dodatni odlomak, primjenljiv na specifične tipove vrtova, može se naknadno pridodati ovoj Povelji s kratkim opisom tih tipova.