Rezolucije Međunarodnoga skupa o konzerviranju manjih povijesnih gradova
donesene na 4. Općoj skupštini ICOMOS-a u Rothenburgu ob der Thauber, svibanj 1975.[1]Resolutions of the International Symposium on the Conservation of Smaller Historic Towns. S engleskog preveo Marko Špikić.
1. Opća načela donesena u Rezolucijama iz Bruggesa (1975.) mogu se više ili manje općenito primijeniti na konzerviranje manjih povijesnih gradova; provedba ovih rezolucija mora, međutim, uzeti u obzir svojstvene socijalne, ekonomske i političke probleme različitih područja u svijetu.
Manji povijesni gradovi mogu se klasificirati u različite tipove koje karakteriziraju zajednički problemi i svojstvene značajke koje se razlikuju, između ostalih stvari zbog njihove veličine, kulturnog konteksta i ekonomske namjene. Mjere prihvaćene kod revitaliziranja i rehabilitacije takvih gradova moraju odgovarati javnim ciljevima i svrhama.
U skladu s time, podjednako u odnosu prema strategiji i taktici, svaki se slučaj mora prosuditi prema vlastitoj vrijednosti.
2. U industrijaliziranim su zemljama manji povijesni gradovi nekada često bili važno središte koje je u 19. stoljeću zaobišao val industrijalizacije i urbanoga rasta. U pravilu je ekonomska zadaća takvih gradova bila u tome da su bili središta poljodjelskog područja, što im daje značajke koje ih razlikuju od velikih gradova:
_manji grad još se uvijek nije proširio preko svoje povijesne jezgre (koja je još uvijek vidljivo dominantna) i ponekad je očuvao svoje zidine;
_povijesna jezgra grada još uvijek obilježava središte društvenog života i poslovanja te sadržava veliki broj zgrada za stanovanje;
_okolni krajolik je još uvijek neiskvaren i sastavni je dio slike grada;[2]integral part of the image of the town.
_u mnogim je slučajevima očuvana uravnotežena i raznolika struktura zajednice u odnosu na stanovništvo i zaposlenost: vrlo mali broj manjih povijesnih gradova su ekonomske monostrukture, koje ovise o postupcima masovne proizvodnje.
3. Takvi su manji gradovi izloženi svojstvenim opasnostima različitih vrsta:
_oni mogu patiti od nedostatka ekonomske djelatnosti, što dovodi do iseljavanja stanovništva u veća središta te do zapuštanja i propadanja;[3]abandonment and decay.
_čak i kada je stanovništvo brojno stabilno, zbog prometa i drugih neugodnosti za stanovnike, može postojati tendencija da se presele u moderne četvrti na rubovima grada, što će dovesti do napuštanja[4]dereliction. povijesnoga gradskoga središta;
_s druge strane, prevelika ekonomska djelatnost može izazvati remećenje[5]disruption. stare strukture i umetanje[6]insertion. novog elementa, koji će poremetiti sklad gradskog okoliša[7]upset the harmony of the urban environment.
_mjere prilagodbe grada modernim djelatnostima i namjenama mogu imati slične učinke. Primjerice, turizam, koji može biti legitimno sredstvo ekonomske revitalizacije, može imati i negativni utjecaj na pojavnost i strukturu grada;
_povećana jedinična veličina socijalne infrastrukture poput škola i bolnica teži razaranju mjerila grada i smanjivanju razine njegovih usluga.
4. U zemljama u razvoju brzo širenje stanovništva i ubrzani dotok ljudi u gradove prijeti razaranjem postojećih struktura naseljenosti. Nacionalni i kulturni identitet ovih zemalja bit će nepovratno osiromašen ukoliko se dopusti da preživjele poveznice[8]surviving links. s prošlošću atrofiraju. Nijedna od tih poveznica nema veću važnost od urođenog arhitektonskog okoliša[9]the indigenous architectural environment. koji se razvio tijekom stoljeća, odgovarajući lokalnim fizičkim i klimatskim uvjetima u vidu strukture naseljenosti,[10]settlement structure. forme kuće, građevne tehnike i uporabe lokalne građe.
Vlade bi morale biti svjesne potrebe intenziviranja napora da se održe pozitivne kakvoće urođenog gradskog i seoskog okoliša i da vlastima koje vode planiranje povjere odgovornost i mandat za zaštićivanje svojih povijesnih gradova nasuprot pritisaka pretjerane ekspanzije i industrijalizacije.
5. Kako bi se suzbile opasnosti koje prijete manjim povijesnim gradovima, nužno je donijeti strategije i mjere na različitim razinama:
i. Regionalno upravljanje mora uzeti u obzir svojstvene potrebe manjih povijesnih gradova i zajamčiti njihovo konzerviranje na način da im se dodijeli uloga u skladu s njihovim zasebnim strukturama: ekonomska namjena manjih gradova morala bi se odabrati prije svega tako da ne dovede do napuštanja i rascjepa povijesne supstance i strukture;
ii. Kako bi se to postiglo, mora postojati suradnja svih javnih vlasti koje utječu na grad u fazi planiranja, uključujući, primjerice, smještaj industrije, prijevoznu mrežu i ostale pokrajinske pogodnosti;
iii. Na lokalnoj razini, također, planiranje mora priznati potrebu podupiranja i snaženja svojstvenih gradskih vrijednosti, a treba također težiti:
a. čuvanju postojećeg mjerila grada u svim novim planiranjima, poštivanju njegova značaja, njegovih dominantnih građevina i njegova odnosa prema krajoliku,
b. podupiranju svojstvenih likovnih kakvoća gradskih prostora, ulica i trgova, ne samo u izdvojenim tradicijskim otocima[11]„tradition islands“. Kategorija dolazi iz njemačke konzervatorske teorije i prakse drugoga poraća, nakon opsežnih ratnih razaranja, koja su dovela do uništenja golemih urbanih područja u … Continue reading nego i u čitavom gradskom tkivu,[12]town’s fabric. kako bi se barem zajamčilo stalno mrežno povezivanje glavnih točaka zanimanja,
c. kako bi se izbjeglo razaranje povijesnih sastavnica koje na prvi pogled mogu izgledati kao manje važne no čiji bi ukupni gubitak bio nenadomjestiv,
d. traganju za prikladnim novim namjenama za prazne građevine kojima bi inače prijetilo propadanje.
iv. Metode nadzora,[13]surveying, što se može prevoditi i kao mjerenje zemlje, mjerništvo, zemljomjerstvo. procjene[14]assessing. i zaštićivanja značaja manjih povijesnih gradova moraju se razvijati, što je premisa njihova konzerviranja. Tehnički, zakonski i financijski problemi trebaju se u potpunosti uzeti u obzir. Razmjena iskustava važno je pomagalo. Dokumentacijski centar UNESCO-ICOMOS mogao bi poduzeti prikupljanje relevantnih podataka koji bi se svima stavili na raspolaganje.
v. Konačno, bitno je među stanovnicima manjih gradova i među njihovim političkim predstavnicima potaknuti osjećaj ponosa na povijesni okoliš[15]historic environment. i osjećaj odgovornosti za njegovo održavanje, što je temeljni uvjet za dugoročni uspjeh konzervatorskog upravljanja.[16]conservation policy.
6. Na mnogim je mjestima očuvanje manjih gradova uvelike bio rezultat lokalne inicijative i takve hvalevrijedne djelatnosti se moraju potaknuti i podržati. Problemi urbanog konzerviranja,[17]urban conservation.
međutim, postaju sve složeniji za privatno djelovanje i čisto lokalnu inicijativu. U budućnosti moramo vidjeti snažnije i opsežnije nacionalno i pokrajinsko zakonodavstvo koje će potaknuti konzerviranje manjih povijesnih gradova i zaštititi ih od prijetnje špekulacijom nad dobrima.
Rothenburg ob der Tauber, 29. i 30. svibnja 1975.
Izvori ilustracija:
Pri vrhu stranice: Ulica Opatovina u Zagrebu, oko 1975. Snimio Krešimir Tadić. Institut za povijest umjetnosti, inv. br. 2N-28401
Slika 1: Ulica u Rothenburgu oko 1970. https://reisebilder.lima-city.de/Fotos/Deutschland/Bay-RodT-06.jpg
Slika 2: Pogled na Orvieto. https://www.italien.de/staedte/orvieto
References
| ↑1 | Resolutions of the International Symposium on the Conservation of Smaller Historic Towns. S engleskog preveo Marko Špikić. |
|---|---|
| ↑2 | integral part of the image of the town. |
| ↑3 | abandonment and decay. |
| ↑4 | dereliction. |
| ↑5 | disruption. |
| ↑6 | insertion. |
| ↑7 | upset the harmony of the urban environment. |
| ↑8 | surviving links. |
| ↑9 | the indigenous architectural environment. |
| ↑10 | settlement structure. |
| ↑11 | „tradition islands“. Kategorija dolazi iz njemačke konzervatorske teorije i prakse drugoga poraća, nakon opsežnih ratnih razaranja, koja su dovela do uništenja golemih urbanih područja u samim povijesnim jezgrama te do postupka „čišćenja ruševina“ (Enttrümmerung). Drugi je postupak dovodio podjednako do uspostave tabulae rasae, odnosno do radikalnih rušenja, ili do rušenja s iznimkama, odnosno čuvanja onih povijesnih struktura koje su držane spomenički najvažnijima. To se zbilo u Berlinu, Dresdenu, Leipzigu, Magdeburgu, dakle prije svega u Njemačkoj Demokratskoj Republici. |
| ↑12 | town’s fabric. |
| ↑13 | surveying, što se može prevoditi i kao mjerenje zemlje, mjerništvo, zemljomjerstvo. |
| ↑14 | assessing. |
| ↑15 | historic environment. |
| ↑16 | conservation policy. |
| ↑17 | urban conservation. |