Odbačeno – spašeno: primjeri vraćanja odbačenih inventara u funkciju
Martina Ožanić
Prije nekoliko dana smo prilikom obilaska terena kolega Neven Bradić i ja zatekli neočekivano iznenađenje. Na katu zvonika kapele sv. Margarete u Gornjoj Kupčini, ispod nakupljene višegodišnje prašine i kojekakvih nečistoća, ležali su rasuti dijelovi rastavljenoga oltara sv. Franje Ksaverskog (sl. 1), za kojega se, prema usmenim navodima, smatralo da je izgubljen tijekom ratnih 1990-ih godina. Nastao je oko 1777. godine u neznanoj radionici, a o njegovom je izgledu svjedočila tek sačuvana crno-bijela fotografija iz objektiva Nine Vranića iz 1962. godine (sl. 2), na kojoj je vidljiv neveliki atektonski retabl građen poput uvećanoga ukrasnog okvira oko oltarne slike.
Vješto rezbarene gigantske rokajne volute uspinju se cijelom visinom uz oltarnu palu te podupiru gipko svijene odsječke vijenca iznad kojih retabl zaključuju volute i uzdignuta ornamentalna školjka u sredini. Za razliku od retabla, oltarna pala je stajala ovješena o zid lađe kao jedini relikt nekadašnjega oltara (sl. 3). Lik umirućega sveca i jednog od najistaknutijih isusovačkih misionara prikazan je na ikonografski uvriježen način, a pažnju privlači i scena broda na uzburkanom moru. S obzirom na vrlo loše stanje oltara, prijedlog cjelovitih konzervatorsko-restauratorskih zahvata nemoguće je donijeti bez prethodnih preventivnih postupaka te istražnih radova koji će utvrditi stanje umjetnine, postotak očuvanosti i opseg budućih radnji. Osobito je zanimljivo što su polikromija i pozlata zatečeni, čini se, u izvornom stanju, odnosno, bez preslika, što nije tako česta pojava na drvorezbarenim polikromiranim inventarima kontinentalne Hrvatske. Po završetku cjelovitih konzervatorsko-restauratorskih radova oltar se planira vratiti na svoje nekadašnje mjesto u crkvi u Gornjoj Kupčini.
PLEŠIVICA
Iz dugogodišnje prakse u konzervatorskoj službi mogu se izdvojiti još neki uspješni primjeri vraćanja odbačenih i “izgubljenih” umjetnina. Razlozi za uklanjanje dijela inventara su raznoliki: od trošnosti, promjene ukusa ili ukidanja liturgijske funkcije, a među najčešćim dijelovima inventara koje su se odbacivale bile su propovjedaonice. Tijekom vremena, a osobito nakon Drugoga vatikanskog sabora, izblijedila im je prvotna funkcija, pa su, često i zbog većih dimenzija, postale svojevrsna „smetnja“ u prostoru. Tako je, primjerice, prije više desetljeća uklonjena propovjedaonica iz župne crkve sv. Jurja u Plešivici (sl. 4). Postavljena je tamo 1767. godine, a svojim se oblikovanjem bez figuralnih elemenata te plitko reljefnim rokajnim motivima povezuje s pavlinskom radionicom u Sveticama, kao i ona u kapeli Blažene Djevice Marije u Dolu.[1]Doris Baričević, Skriveno blago iz riznice umjetničkih znamenitosti jastrebarskog kraja, Kaj 7, 1975, 47. Plešivička je propovjedaonica nađena rastavljena na tavanu crkve, uništena crvotočinom, vlagom i prljavštinom, bez sastavnih dijelova poput baldahina i stražnje plohe (sl. 5, 6). Nakon provedenih istražnih radova 2009. godine, uvrštena je u redovite programe zaštitnih radova Ministarstva kulture te nakon uspješnih konzervatorsko-restauratorskih zahvata (privatna radionica DOK-Art, Zagreb) vraćena na svoje izvorno mjesto 2012. godine (sl. 7).
SLAVETIĆ
Srodan primjer nalazi se i u župnoj crkvi sv. Antuna Pustinjaka u Slavetiću, gdje je prije puno godina uklonjena propovjedaonica. Nastala je oko 1732. godine i pripisana radionici slovenskoga majstora Mihaela Pogačnika,[2]Isto, 39; Doris Baričević, Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske, Zagreb 2008, 201; Anđelko Košćak, Župa svetog Antuna Pustinjaka u Slavetiću. Prigodom proslave 350. obljetnice župe … Continue reading čiji se rukopis prepoznaje u kipovima četiri Evanđelista koji krase plitka polja poligonalne govornice međusobno odijeljena pilastrima i ornamentalnim detaljima. Iznad govornice je nekoć stajao poligonalni jednostavni baldahin s reljefnim prikazom golubice Duha Svetoga kojeg danas više nema, a na vrhu su se nalazile manje skulpture anđela, danas smještene na bočnome oltaru sv. Valentina te dekorativna vaza s cvijećem. Skulptura Djeteta Isusa kao vladara svijeta ukomponirana je još prilikom preuređenja svetišta u novi mramorni oltar. Propovjedaonica je dulji niz godina bila u lošem stanju, stoga je prvo demontirana i smještena u predvorju crkve, potom u spremište gdje je zatečena 2007. godine (sl. 8), da bi 2009. godine započeli cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi (privatna radionica RE-Dizajn, Zagreb) koji su okončani 2011. godine. Propovjedaonica je vraćena u crkvu u sekundarnu funkciju ambona, s obzirom da je zbog skučenoga prostora crkve bilo otežano postavljanje na izvorno mjesto, što je uostalom uz znakove propadanja i bio jedan od razloga uklanjanja (sl. 9).
SVETA NEDELJA
I u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Svetoj Nedelji također je uklonjena propovjedaonica početkom ovoga stoljeća, a razlozi su ponovo bili trošnost, ukidanje funkcije te fizička smetnja u prostoru na spoju trijumfalnoga luka i svetišta. Propovjedaonicu odlikuje oskudna ornamentika bez figuralnih ukrasa te jednostavno oblikovanje volumena u duhu klasicističkih stilskih stremljenja neznane radionice oko 1800. godine (sl. 10). U to je vrijeme opremanje crkvi na području sjeverozapadne Hrvatske bilo u opadanju, stoga ovaj primjer u Svetoj Nedelji predstavlja dragocjeno svjedočanstvo umjetničke produkcije svoga vremena. Nakon uklanjanja, propovjedaonica srećom nije bila do kraja devastirana te se pristupilo cjelovitim konzervatorsko-restauratorskim radovima koji su završeni 2009. godine vraćanjem na njezino izvorno mjesto, no bez stubišta koje je bilo uništeno, pa je odlučeno da se ono neće rekonstruirati (sl. 11).
MAČE
U župnoj crkvi Bezgrešnoga Začeća u Maču nije bila uklonjena samo propovjedaonica već i bočni oltari. Naime, inventar je prilikom uređenja unutrašnjosti crkve demontiran, no izbacivanje iz crkve u neadekvatni prostor spremišta ubrzalo je njihovo propadanje (sl. 12, 13). Riječ je o jednostavno koncipiranim bočnim oltarima sv. Vida i sv. Antuna Padovanskog nastalima u drugoj polovini 19. stoljeća, sa signiranim oltarnim palama hrvatskog slikara češkoga podrijetla Ivana Zaschea iz 1861. godine.[3]Irena Kraševac, Mače, župna crkva Bezgrešnog začeća Bl. Dj. Marije. Oltari, u: Krapinsko-zagorska županija. Sakralna arhitektura s inventarom, feudalna arhitektura, spomen-obilježja, Ivanka … Continue reading Oltari su vraćeni u crkvu 2006. godine nakon konzervatorsko-restauratorskih radova privatne radionice Stanislava Bobnjarića (sl. 14), no stanje propovjedaonice, koje je već i prije uklanjanja bilo loše, uslijed višegodišnjega neprimjerenog smještaja bilo je ozbiljno ugroženo (sl. 15). Propovjedaonica s cilindričnom govornicom i četiri reljefa evanđelista nastala je oko 1786. godine te pripada među najstarije sačuvane umjetnine u crkvi (sl. 16).[4]Doris Baričević, Mače, župna crkva Bezgrešnog začeća Bl.Dj. Marije. Propovjedaonica, u: Krapinsko-zagorska županija. Sakralna arhitektura s inventarom, feudalna arhitektura, … Continue reading Nakon završenih konzervatorsko-restauratorskih radova 2021. godine (privatna radionica Nenad Nef), propovjedaonica je spremna za montažu u crkvu.
SVETA HELENA
Nešto drugačiji je primjer spašavanja stropnih medaljona iz djelomično urušene kurije Adamović-Hellenbach-Mikšić u Svetoj Heleni. Današnji su ostaci kurije podignuti nakon razornoga potresa 1880. godine, kada je izgrađena nova prizemna kurija u historicističkim stilskim formama. Zatečeno stanje kurije 2003. godine bilo je više nego dramatično. Naime, kurija je više desetljeća bila napuštena i zapuštena, obrasla vegetacijom, propaloga krovišta i stropa u središnjem dijelu kurije (sl. 17). Od nekoć kasetiranoga stropa sa šest okruglih medaljona u drvenom profiliranom okviru ostala su samo dva (gvaš na papiru kaširan na drvenu oplatu; Medaljon I – promjer s okvirom: 160 cm, Medaljon II – promjer s okvirom: 152 cm) (sl. 18), koja su tada spašena u sklopu hitnih intervencija te privremeno pohranjena u Muzej Sveti Ivan Zelina. Medaljoni su jedini preživjeli trag nekadašnjeg uređenja kurije, a datiraju se u posljednja dva desetljeća 19. stoljeća.[5]Matija Marić, Stropni medaljoni iz dvorca Adamović-Hellenbach-Mikšić u Svetoj Heleni: povijesni kontekst, datacija i interpretacija, Portal 10, 2019, 145-157. Oba medaljona prikazuju po dva lika malenih anđela putta s cvjetnim granama u rukama koji lebde ispred nebeskoga pejzaža. Tijekom 2011. godine započeli su cjeloviti konzervatorsko-restauratorskih zahvati koje je izvodio Hrvatski restauratorski zavod. Za razliku od prethodnih primjera, vraćanje na izvorno mjesto nije bilo moguće, stoga su radovi okončani montažom restauriranih medaljona u prostor Muzeja Sveti Ivan Zelina 2016. godine (sl. 19).[6]Nakon postavljanja u Muzeju došlo je, međutim, do novih oštećenja uslijed neadekvatnih mikroklimatskih uvjeta stoga su medaljoni privremeno ponovo pohranjeni u depou Restauratorskog centra u … Continue reading
KUČE
Za razliku od prethodno opisanih primjera, obrnuti slučajevi kada se inventar iz depoa i muzeja vraća na svoju nekadašnju lokaciju i izvornu funkciju, prilično su rijetki te se pojavljuju samo kao sporadične epizode. Upravo je takav slučaj demuzealizacije i resakralizacije postignut vraćanjem bočnoga oltara Preobraženja Gospodinova iz depoa Muzeja grada Zagreba nekadašnjem vlasniku u kapelu svetih Fabijana i Sebastijana u Kučama u Župi Vukovina. Oltar je uklonjen prije rušenja stare drvene kapele 1909. godine kada je darovan tada novoutemeljenom Muzeju. Ondje je prvo bio izložen u stalnom postavu (sl. 20), no od izrade novoga stalnog postava od 1972. do 1975. godine pa sve do danas, oltar je stajao sakriven od javnosti u muzejskom depou. Budući da nije izravno povezan s prošlošću grada Zagreba, nije bilo planova za njegovo buduće izlaganje u muzejskom postavu, čime je otvoren put za vraćanje na izvornu lokaciju. Na inicijativu Konzervatorskoga odjela u Zagrebu i Župe Vukovina 2013. godine pokrenut je povrat koji je osim pravne procedure uključio i konzervatorsko-restauratorske radove koji su se odvijali u Hrvatskom restauratorskom zavodu do 2017. godine kada je oltar montiran u kapelu (sl. 21).[7]Martina Ožanić, Ksenija Škarić, Iz kulta u muzej i natrag: putovanje jedne turopoljske umjetnine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 41, 2017, 141-156.
Ova nekolicina izabranih primjera pokazatelj su uspješnih povrata odbačenih umjetnina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, no srodni se primjeri mogu naći diljem zemlje. Rezultat je to redovite prisutnosti konzervatorske službe na terenu, detaljnoga poznavanja građe te komunikacije s vlasnicima i korisnicima kulturnih dobara. Oni vrlo često nisu upoznati sa svim pravima i obvezama koje nosi svojstvo kulturnoga dobra, mogućnostima financiranja te mogućnostima stručnih zahvata, stoga se ponekad umjetnine u lošem stanju uklanjaju na svoju ruku ili pak angažiraju nestručni i nelicencirani majstori. Vrijedi spomenuti da se umjetnine gotovo uvijek mogu spasiti kvalitetnim konzervatorsko-restauratorskim postupcima stručnih i školovanih restauratora, tako da loše stanje umjetnine nije opravdani razlog za njezino odbacivanje. Jedino kontinuiranom međusobnom suradnjom službe i vlasnika može se postići ostvarivanje zajedničkoga cilja, a to je zaštita i očuvanje naše baštine za buduće generacije.
Izvori ilustracija:
Slika 1. Gornja Kupčina, kapela sv. Margarete, dijelovi bočnog oltara sv. Franje Ksaverskog pronađeni na katu zvonika (Fototeka KO u Zagrebu, M. Ožanić, 2022.)
Slika 2. Gornja Kupčina, kapela sv. Margarete, bočni oltar sv. Franje Ksaverskog (Fototeka Ministarstva kulture i medija, N. Vranić, 1962.)
Slika 3. Gornja Kupčina, kapela sv. Margarete, oltarna pala Smrt Sv. Franje Ksaverskog (Fototeka KO u Zagrebu, M. Ožanić, 2022.)
Slika 4. Plešivica, župna crkva sv. Jurja, propovjedaonica (Doris Baričević, 1963.)
Slika 5. Plešivica, župna crkva sv. Jurja, propovjedaonica na tavanu (Fototeka KO u Zagrebu, N. Bradić, 2009.)
Slika 6. Plešivica, župna crkva sv. Jurja, propovjedaonica na tavanu (Fototeka KO u Zagrebu, N. Bradić, 2009.)
Slika 7. Plešivica, župna crkva sv. Jurja, propovjedaonica (Fototeka KO u Zagrebu, M. Ožanić, 2021.)
Slika 8. Slavetić, župna crkva sv. Antuna pustinjaka, propovjedaonica u spremištu (Fototeka KO u Zagrebu, M. Ožanić, 2007.)
Slika 9. Slavetić, župna crkva sv. Antuna pustinjaka, propovjedaonica (Fototeka KO u Zagrebu, M. Ožanić, 2012.)
Slika 10. Sveta Nedelja, župna crkva Presvetoga Trojstva, pogled prema svetištu (Fototeka Ministarstva kulture i medija, Gj. Szabo, 1913.)
Slika 11. Sveta Nedelja, župna crkva Presvetoga Trojstva, propovjedaonica (Fototeka KO u Zagrebu, M. Ožanić, 2009.)
Slika 12. Mače, odbačeni inventar iz župne crkve u starom župnom dvoru (Fototeka KO u Zagrebu, N. Bradić, 2001.)
Slika 13. Mače, odbačeni inventar iz župne crkve u starom župnom dvoru (Fototeka KO u Zagrebu, N. Bradić, 2001.)
Slika 14. Mače, župna crkva Bezgrešnog Začeća, pogled prema svetištu (Fototeka KO u Zagrebu, M. Ožanić, 2006.)
Slika 15. Mače, odbačena propovjedaonica iz župne crkve (Fototeka KO u Zagrebu, N. Bradić, 2001.)
Slika 16. Mače, župna crkva Bezgrešnog Začeća, propovjedaonica (Schneiderov fotoarhiv, SFA-2201, oko 1940-ih)
Slika 17. Sveta Helena, kurija Adamović-Hellenbach-Mikšić (Fototeka KO u Zagrebu, N. Bradić, 2003.)
Slika 18. Sveta Helena, kurija Adamović-Hellenbach-Mikšić (Fototeka KO u Zagrebu, N. Bradić, 2003.)
Slika 19. Muzej Sveti Ivan Zelina, medaljoni iz kurije u Svetoj Heleni (Fototeka KO u Zagrebu, M. Ožanić, 2016.)
Slika 20. Muzej grada Zagreba, stalni postav u Opatičkoj 8, detalj crkvene zbirke (Fototeka Muzeja grada Zagreba, nepoznat autor, 1945., Inv. ozn. F-73)
Slika 21. Kuče, kapela sv. Fabijana i Sebastijana, pogled prema bočnom oltaru (Fototeka Hrvatskog restauratorskog zavoda, N. Oštarijaš, 2017.)
References
| ↑1 | Doris Baričević, Skriveno blago iz riznice umjetničkih znamenitosti jastrebarskog kraja, Kaj 7, 1975, 47. |
|---|---|
| ↑2 | Isto, 39; Doris Baričević, Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske, Zagreb 2008, 201; Anđelko Košćak, Župa svetog Antuna Pustinjaka u Slavetiću. Prigodom proslave 350. obljetnice župe (1661.-2011.), Zagreb 2011, 47. |
| ↑3 | Irena Kraševac, Mače, župna crkva Bezgrešnog začeća Bl. Dj. Marije. Oltari, u: Krapinsko-zagorska županija. Sakralna arhitektura s inventarom, feudalna arhitektura, spomen-obilježja, Ivanka Reberski (ur.), Zagreb 2008, 422. |
| ↑4 | Doris Baričević, Mače, župna crkva Bezgrešnog začeća Bl.Dj. Marije. Propovjedaonica, u: Krapinsko-zagorska županija. Sakralna arhitektura s inventarom, feudalna arhitektura, spomen-obilježja, Ivanka Reberski (ur.), Zagreb 2008, 423. |
| ↑5 | Matija Marić, Stropni medaljoni iz dvorca Adamović-Hellenbach-Mikšić u Svetoj Heleni: povijesni kontekst, datacija i interpretacija, Portal 10, 2019, 145-157. |
| ↑6 | Nakon postavljanja u Muzeju došlo je, međutim, do novih oštećenja uslijed neadekvatnih mikroklimatskih uvjeta stoga su medaljoni privremeno ponovo pohranjeni u depou Restauratorskog centra u Ludbregu. Više o konzervatorsko-restauratorskim radovima te inovativnom rješenju montiranja slike na papirnatom nosiocu u drveni okvir vidi Majda Begić Jarić, Upotreba neodimijskih magneta za montažu velikih umjetnina na papiru, Portal 10, 2019, 159-171. |
| ↑7 | Martina Ožanić, Ksenija Škarić, Iz kulta u muzej i natrag: putovanje jedne turopoljske umjetnine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 41, 2017, 141-156. |